Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

Ulomci duše II.

sisak 77( Ponedjeljak, 29. 10. 2012. – Fra Mate Tadić) Čini se da ljubav i ljubomora imaju isto korijensko značenje, ali i velikih razlika. Ljubav je okrenuta darivanju i radosti drugoga što usrećuje i nas same, a ljubomora je ljubav okrenuta naglavačke.

To bi ustvari bila ljubav u darivanju drugoga koja nas ne bi veselila nego žalostila i time morila. Ima različitih vrsta ljubavi: partnerska, prijateljska i božanska, dok ljubomora može biti dvojaka: negativna i pozitivna. Negativna i razarajuća ljubomora razara ljubav unoseći sumnju i dijeleći ljubav, dok pozitivna ljubomora može biti i poticaj za novi početak i rast u ljubavi. Negativna ljubomora je razarajuća te čak ide toliko daleko da od ljubomore možemo biti i bolesni.

Danas se puno govori o ljubavi, ali ne i o ljubomori pa možemo pomisliti da više ima ljubavi nego li ljubomore. Međutim, čini se da je upravo obrnuto! Jer često puta o onomu čega nema mnogo se govori, a čega nedostaje ili o stvarnim problemima bilo osobnim ili društvenim nažalost se šuti. A kad se pojave, iznenadimo se od kamo su došli pa često puta zna biti prekasno. Zbog nedostatka ljubavi zna doći do ljubomore, koja se zna izroditi u psihičko ili fizičko nasilje.

Pokažimo zato jedni drugima i za druge više ljubavi, a manje pretvaranja, praznih i prividnih priča o ljubavi. A s druge strane ljubomoru znajmo barem priznati prema drugima da ne bi oboljeli od ljubomore. (Tomislavgrad, 16. siječnja 2009.)

 

Sportska napuhavanja!

Jedna zgoda pripovijeda da je grčki pisac tragedija Eshil, bio nazočan jednoj sportskoj priredbi u Ateni. Jedan boksač dobro odmjerenim udarcem pošalje svog protivnika «na daske» na duže vrijeme. Narod je divljao od oduševljenja. Tada se Eshil začuđeno obrati jednom Atenjaninu: „Čudna je to stvar! Pobijeđeni šuti, a viču koji nisu sudjelovali u borbi!“

Sport bi izvorno trebao poticati i podržavati „zdravo tijelo u zdravom duhu“. Nažalost, svjedoci smo kako se iskrivilo shvaćanje i poimanje sporta i sportaša. Takve ljude često držimo nad ljudima, dižući ih i slaveći na razinu božanstava. Nažalost, u sport je na velika vrata ušao interes, prljava politika, novac i dobit. Izgubio se zdravi natjecateljski duh, a sve je više droge - osobito nasilja. Navijači drže da će biti pametniji ili veći domoljubi, viču li galame ili psuju. Na taj način vape i viču za vrijednostima i smislom koji će ih usrećiti i ispuniti. U svemu tomu veliku zaslugu i doprinos takvom mentalitetu, shvaćanju, napuhivanju i ozračju imaju i snose mass mediji.

Lijepo je pobijediti i biti najbolji, ali držim da bi sport trebao biti poticaj za razvijanje ljudskih vrednota druženja, prihvaćanja drugih koji su drugačiji, slabiji i neuspješniji od nas ili naše sportske ekipe s kojom se poistovjećujemo. Raduje me da su naši sportaši i prvi ambasadori naše uljudbe i kulture. Ali to je i svima nama poziv i poticaj da u natjecateljskom i navijačkom zanosu ne zaboravimo biti ljudi te se ne pretvorimo u divljake i luđake!!!. (Tomislavgrad, 23. siječnja 2009.)

 

Kako propadaju nadareni?

Jedan mudar čovjek je govorio da „čudo od djeteta svi mrze. Jer nepodnošljiva im je glava starca na djetinjim ramenima.“

Kako to da su neki veliki ljudi postali tako veliki? Po tomu što su imali određene sposobnosti. Međutim, kako športski tako i ostali stručnjaci reći će da talent i sposobnost, čini jedva deset posto uspjeha vrhunskoga športaša i velikoga stručnjaka. Ostalo je volja, odlučnost i neumorni rad.

Iz iskustva vidim i znam da ne znači kako će školski odlikaši u životu uspjeti ili možda završiti fakultet, a slabi đaci biti 'propaliteti'. Jer se mnogi nadareni pouzdaju samo u svoje sposobnosti ali ne i u ustrajan rad. Prema statistikama na Sveučilištima, fakultete završava tek 30 % studenata.

Istina je da se naše općinske i državne vlasti, malo ili ni malo ne brinu za nadarene mlade, ali je isto tako istina kako ti isti mladi danas imaju mnogo bolje uvjete života i rada, ali da su jako površni u shvaćanju života. Nemaju razvijen osobni stav niti razmišljaju svojom glavom, nego se povode reklamama i onim što im se servira. Na sličan način nažalost, nisu ustrajni u radu i razvijanju svojih sposobnosti. Lakše je i ugodnije satima ubijati vrijeme u kafićima, bančenju i besposlici, negoli zasukati rukave i zagrijati stolicu u učenju i radu.

 

Nadareni propadaju tako što često ne žele biti ono što jesu, nego ono što je netko drugi. Potrebno je i dobro da svi iskoristitmo talente koje posjedujemo. Jer šume bi bile vrlo tihe i tužne, kad ne bi pjevala nijedna ptica osim one koja pjeva najbolje. A isto tako potrebno je znati po riječima A. G. Matoša kako je: „teško razlikovati naobražena glupana, od darovita čovjeka!“ (Tomislavgrad, 30. siječnja 2009.)

 

„Valentinovo“ i za nesimpatične

Osobito mladi i svi zaljubljeni slave «Valentinovo» i - sv. Valentina kao zaštitnika zaljubljenih. Međutim ovaj svetac baš s tim i nema velike veze, nego je ustvari zaštitnik pčelara i bračne vjernosti. Osobito na taj dan jedni drugima, iskazujemo posebnu pažnju darivanjem i vječnim obećanjima.

Iskazivati ljubav i pažnju onima koji su nam blizu i koje volimo, podrazumijeva se samo po sebi i čini normalnim. Ali što je s onima koji nam baš i nisu simpatični, koje ne podnosimo, čak su nam suparnici ili neprijatelji? Jesmo li spremni takvima možda iskazivati svoju ljubav? Prva reakcija bi nam sigurno bila: «Takvi što dalje od mene!» Ali smatram da bi i to trebali nastojati ostvarivati ili barem pokušati pokazati za Valentinovo!

Svima neka je sretan dan zaljubljenih - Valentinovo s puno uzajamne ljubavi i poštovanja. (Tomislavgrad, 13. veljače 2009.)

 

Sutra 21. lipnja prvi je dan kalendarski ljeta, a pada kiša, grmi i udaraju gromovi kao da se sprema teška jesen. Takvi smo često i mi ljudi: izvana lijepi, sređeni i veseli a iznutra dvolične ruševine i puni kompleksa. (Tomislavgrad, 20. lipnja 2009.)

 

Ima  još i drugih anđela, a to su oni među nama. Oni nemaju krila, ali je njihovo srce sigurna luka za sve koji su upali u nevolje u burama života. Budimo jedni drugima, dobri anđeli čuvari!

 

Crvena boja – hrvatski znak, DRUG – hrvatska riječ, ljiljan – hrvatski simbol. Koliko volim(o) i poznajem(o) te kako čuvam(o) svoje? Da bih mog(ao)li poštivati druge i drugačije!

 

Neki nas ljudi smatraju svojim ramenom za plakanje kad smo im potrebni, a čim se oporave i bude im dobro, okrenu nam leđa kao da nas nikada nisu niti poznavali. (Tomislavgrad 14. listopada 2009.)

 

Često nas razočaraju oni koje smo držali prijateljima, ali i iznenade drugi na koje nismo računali.

 

Danas 9. studenoga 2009. - 20 je godina od rušenja zida koji je dijelio Berlin na dva dijela i Njemačku u dvije države s vremenske se distance može jasnije vidjeti. Kako je ideologiju komunizma bilo lakše srušiti kao sustav državnoga uređenja, ako se prije ne bi sama od sebe urušila. Ali teško ga je srušiti i nadići u ljudima, jer i danas živi u glavama mnogih i njihovu ponašanju. (Tomislavgrad 09. studenoga 2009.)