Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

Ulomci duše

povrsnost( Utorak, 16. 10. 2012. – Fra Mate Tadić) Ljudi me često znaju upitati: „Gdje si ti rastao i čim su te hranili?“ Posebno su me to znali pitati kolege Zagorci na studiju u Zagrebu, koji su rastom niži.

U šali bi im odgovarao: „Ja sam niži u svom zavičaju. Kod nas ljudi ne štede na svojoj djeci kao kod vas!“ Što je od ovoga istina, štedimo li na djeci ili smo otvoreni novom životu i rađanju?

Ljudi gledajući u svijetu i u sredini gdje žive nepravde, kriminal, nejednakosti i zlo često upadaju u malodušje, jer ništa od toga ne mogu promijeniti, niti utjecati na ishod događaja. Zato se proširuje mentalitet da kad ne možeš ništa promijeniti, barem nešto za sebe makar i na nepravedan način ušićari. Svatko od nas ima svoj djelokrug u obitelji, školi, radnom mjestu, među bližnjima i prijateljima, gdje može mijenjati samoga sebe, a na taj način druge, okolinu i svijet. Budemo li tako razmišljali i ponašali se, oko nas će se stvarati krugovi pozitivnog djelovanja, koji će se dalje širiti.

 U životu dok nam sve dobro ide, lako razumijemo Boga i druge. Kad se ne tiče nas osobno ili naše kože. Međutim kad nas snađe ili iznenadi bolest ili kakva nevolja, prigovaramo da nas je Bog zaboravio. I tada Bog nas ne ostavlja i ne zaboravlja već nas nosi kao dijete. Da bismo se u Nj do kraja pouzdali, ponekad nam oduzme sve što imamo i jesmo. Baci nas u provaliju i prilijepi uza zemlju. Kad iskusimo svoju slabost i Božju veličinu, ponovno nas podigne i vrati, sve što nam je privremeno uzeo. To čini da se ne oholimo i ne uznosimo u svojoj sposobnosti i važnosti. Tek u takvim trenutcima spoznamo, kako smo slabi i ovisni o Božjoj pomoći. Doživimo svoje poniženje i Božju uzvišenost, upravo kada nam je najpotrebnije. U trenutcima nemoći i opće slabosti, nemoguće je moliti, bilo kakve krunice ili pobožnosti. Tada uglavnom ne možemo niti čitati, a i nije nam ni do čega. Bogu prinositi i prikazivati patnje i trpljenje, najbolja je molitva. Tada osjetiš važnost kršćanske konteplacije.

Dok smo zdravi ne znamo cijeniti, a kad obolimo ne znamo prihvatiti.

Važno je istaći: Euharistijsko slavlje – Kristova nekrvna žrtva na oltaru, najsavršeniji je oblik kršćanske molitve, koju ne mogu zamijeniti niti nadomjestiti, sve pobožnosti niti naše osobne molitve.

Prije par godina u novinama se moglo pročitati o jednom bračnom paru koji se nakon početka zajedničkoga života dogovario, hoće li imati djecu ili će se posvetiti uzgoju životinja pasa i mačaka. Odlučili su se za životinje, kojim će ispuniti svoj zajednički život. Ljudskoj gluposti nikada kraja!