Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/352-091 || 352-447

Fax: +387(0)34/352-808

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Kovači i Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Isusovih sedam riječi - Njegova oporuka i svjetonazor

isus na krizu

 Isus mi s križa ostavlja oporuku. Neka mi posluži kao ispit savjesti živim li po njegovoj volji, jesam li usvojio njegov duh, njegove osjećaje, njegova načela, njegov pogled na život.

"Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" - govori onima koji su ga mrzili, ubijali, htjeli uništiti. Ova molitva je postala pramolitva svih potlačenih, nepravedno osuđenih, odbačenih, prezrenih. Nju ponavljam u časovima kada me napast tjera u gnjev, osvetu, mržnju.

Njome se želim izdići iznad kaljuže ovozemaljskog duha:"Oko za oko, zub za zub!" Ona odražava snagu Duha Božjega u meni. Ona mi otvara vrata u beskrajne prostore slobode djece Božje. Ona izriče otkucaje beskrajno milosrdnog Božjeg Srca.

Opraštamo li? Molim li za progonitelje? Blagoslivljam li ih?

 

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!" U JEDNOM TRENUTKU Isus se osjetio posve sam, ostavljen od Oca, od sviju. Ovaj se krik vinuo iz najdubljih dubina zla u kojem se našlo njegovo biće. Isus je na sebe preuzeo grijehe svijeta. Svojstvena posljedica grijeha je ostavljenost, zapuštenost, život bez Boga, bez Izvora i smisla života. Bio je to čas kenoze, poništenja njegova bića: Boga kao da nema, ljudi ga mrze i ubijaju, sam u sebi nema nikakve snage. Isus se spustio u taj ponor ništavila da me tu pronađe, zagrli i povede u slobodu, u svjetlo, u život.

Kada se nađem u nepodnošljivim prilikama za moju ljudsku narav, sjetim li se da je On bliz svima skršena, slomljena srca i da je "došao spasiti ono što je izgubljeno”? Vapim li tada Bogu za pomoć, ili zdvajam, padam u očaj?

“Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Razbojniku koji se kaje za svoju krivnju i moli Isusa da ga se sjeti u svom kraljevstvu, Isus govori riječi koje odzvanjaju kroz tisućljeća i koje daju nadu svakom grešniku, svakom zločincu. Prvi čovjek koji se s Isusom našao u Očevu zagrljaju bio je, ne slučajno, razbojnik.

Jesam li spreman, želim li iskreno priznati svoje grijehe? Vjerujem li da kajanje otvara vrata Božjeg srca? Ispričavam li se spremno onima koje sam svjesno ili nesvjesno povrijedio?  

"Ženo, evo ti sina...Evo ti majke!" Tako Isus govori najdražim osobama. Sebe je žrtvovao za spasenje svijeta. Htio mi je dati i svoje najdraže: srce svog Srca: svoju Majku.

Prihvaćam li je s poštovanjem, sa zahvalnošću i radošću kao svoju duhovnu Majku koja mi je rodila Isusa-Vječni život?

Isus je uputio Mariju na Ivana, Ivana na Mariju. Želio je da njegovi najbliži budu bliski i jedni drugima. Moja bliskost s Isusom treba se odraziti i na moju bliskost s onima koji me okružuju. Dijelim li dobro i zlo s onima koje je Bog postavio na moj životni put? 

"Žedan sam!" Svim fizičkim mukama pridružila se i žeđ. Kad mu dadoše piti tekućinu da mu olakšaju boli, ne htjede je uzeti. Njegova ljubav prema meni toliko je velika, da je spreman za mene ispiti sve patnje do posljednje kapi.

Prikazujem li svoje patnje za one za koje trebam živjeti, raditi, trpjeti, umirati? Vjerujem li da bi mi veća ljubav pomogla da lakše, spremnije i velikodušnije podnosim životne križeve?

"Svršeno je!" Približio se posljednji čas. Isus je završio savršeno svoje poslanje. Više nema što dati, prepatiti. Volja Očeva je izvršena. Otac će staviti točku na njegov život.

Svojom strpljivošću, izdržljivošću, ustrajnošću do kraja spasit ću svoju dušu. Molim li da Bog što prije ukloni teškoće, ili puštam Bogu da on stavi točku na moje patnje?

"Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." Tim riječima je izdahnuo. Od Oca je došao, za Oca je živio, u Oca se pouzdavao, u Ocu umire. U trenucima ostavljenosti i napuštenosti nije izgubio povjerenje u Oca da ga neizmjerno ljubi kao svoga Ljubljenog Sina, svoga Miljenika, svoga Izabranika. Posljednjim izdisajem našao se u vječnom zagrljaju s Ocem. Ali ne sam. Ocu je doveo i na Očinsko Srce stavio cijelo čovječanstvo. Božje djelo stvaranja i otkupljenja je dovršeno. Božja Ljubav je pobijedila zlo, zapreke. Zaklani Jaganjac sjede s desna Ocu, postaje Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, postade Gospodar Svemira.          

Jednom će doći moj čas. Spremam li se na nj svagdašnjim povjerenjem, predanjem Bogu, posebno u teškim prilikama? Jesam li spreman sada izručiti svoje biće Bogu?