Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Riječ za tvoju dušu ( Svetkovina Tijelova)

isus( Srijeda, 22. 6. 2011. - fra Petar Ljubičić) Slavimo dan Euharistije - dan najdrago­cjenije tajne naše svete vjere. Euharistija je "izvor i vrhunac svega kršćanskog života" (LG 11); "najveće i najsnažnije, što Crkva ima" (F. Sepcr); jedino pravo "bogatstvo Crkve" (F.X. Dumvell); "naše zajedničko dobro" (Augustin) i Isusov testamentarni dar - "Uspomeno smrti Spasa premilog!" - svijetu i povijesti: "Sve najveće darove svo­jega božanskog srca ostavio je Bog, da nam ih pruža za vrijeme svoje muke: onda, kad ga čovječanstvo izda, preda, osudi, izru­ga, izmuči i usmrti."

Na početku muke darovao nam je sakrament ljubavi, svetu Euharistiju. Na svršetku muke otvoreno je Srce njegovo, potekla krv i voda, i rodila se sveta majka Crkva. Na dan uskrsnuća darovao nam je ispovijed i sakrament oproštenja grijeha. Među te darove uvrstio je Gospodin i čet­vrti:  Mariju kao Majku" (R. Šilić).

Euharistija je znak i hrana jedinstva sve­te Crkve. "Crkva čini Euharistiju, Euharistija čini Crkvu" (H.de Lubac).

Što god rekli o Euharistiji, "kazivanje se o njoj ne će nikada iscrpsti" (J.Turčinović). Euharistija je tajna par cxcellcnce!

Tajna tajna! Tajna nad taj­nama i sažetak svih tajna naše svete vjere!

Po njoj se Sin Božji "danomice ponizuje, kao kad je sišao s kraljevskih prijestolja (Mudr 8,35) u krilo Djevice; danomice do­lazi k nama u poniznu obličju; danomice silazi iz krila Očeva (Iv 1,18) na oltar po svećenikovim rukama" (Franjo Asiški). *   *  *

Evanđelje i navješćuje i izriče vjeru Crkve u tajnu Euharistije s najvećom jed­nostavnošću: "I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje. I uze čašu, zahvali i dade im.  I svi su  iz nje pili. A  on im reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, ne ću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana, kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."

Isusove pretvorbene riječi nad kruhom i vinom - nad dva temeljna oblika hrane u Sredozemlju! Crkva pamti i ljubomorno ču­va već dva tisućljeća. One su joj dragocje­nost prvoga reda! Danomice ih pobožno i s vjerom izgovara na usta svojih misnika - biskupa i svećenika - i tako ponazo-čuje u prostor i vrijeme najveću dragocjenost i zbi­lju naše svete vjere.

Prostrti pred tom zbiljom i tajnom vje­re, ponovimo, što se na riječi pretvorbe zbiva na oltaru:

- Snagom pretvorbenih ri­ječi kruh se pretvara u Tijelo Isusovo, a vino u Krv Isusovu. Ili - pod likom kruha prisutno je Tijelo, a pod likom vina prisu­tna je Krv Isusova.

- Snagom naravne povezanosti (cjelovitosti) pod sva­kom je prilikom prisutno i Tijelo i Krv. Tijelo i duša Marijina Sina, Isusa iz Nazareta!

- Snagom hipostatskog sjedinjenja (Utjelovljenja) pod sva­kom je prilikom prisutan Sin Božji i Sin Čovječji Isus Krist!  I Bog i  Čovjek!

- Snagom trojstvenog izlaženja pod svakom je prilikom prisutno Presveto Trojstvo! Otac i Sin i Duh Sveti! Gdje je Sin, tu je i Otac i Duh Sveti!

- Snagom zapovijedi Sin Božji je ovu dragocjenu zbilju i tajnu vjere stavio u ruke svojim apostolima; biskupima i svećenicima, da je čine, dok On ne dođe. Do Sudnjega dana! Nikada nitko nije uči­nio - niti naredio da se čini - išta veće i sudbonosnije za opstojnost svijeta i spasenje čovječanstva! Bilo je to u prvoj polovici prvoga stoljeća naše nove - Kristove ere! U podneblju Sredozemlja! Na tromeđi triju kontinenata - Azije, Europe i Afrike! (Z. Papac)

Već 3000 godina svake godine Židovi slave Pashu, spomen-svetkovinu oslobođenja iz egipatskog ropstva i sklapanja Saveza sa svojim Bogom. Na zadnji četvrtak Isusova života prije skoro 2000 godina židovsku Pashu smjenjuje i zamjenjuje naša Pasha.

Uoči smrti kako se ne bi zaboravila ta smrt, Gospodin naređuje da se novi Savez prijateljstva i ljubavi između Boga i čovjeka -svakog čovjeka - slavi svaki dan na svim oltarima svijeta.

Naša krš­ćanska Pasha, uspomena-svetkovina Isusove žrtve na križu, spomen-blagdan novog doba, novog Saveza između Boga i nas, svetkovina-slavlje spasa i oslobođenja od grijeha, zla, vječnog ropstva slavi se uvijek i svugdje gdje je oltar i sv. misa: Kalvarija je ovjekovječena.

"Uzmite: ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja, krv Saveza koja se prolijeva za sve" (Mk 14,22 sl). Još jedan veliki, svečani trenutak u povijesti ljudskog roda: Bogočovjek polazi u smrt da žrtvom svog života, krvi svoga srca potvrdi novi Savez, novo doba; da utvrdi, zapečati prijateljstvo i ljubav između Boga i ljudskog roda - svih nas. „Pasha Starog saveza postala je Pasha Novoga saveza na zadnjoj večeri Gospodinovoj, žrtvom krija na Golgoti. . ." (Edith Stein).