Sveti Vinko iz Zaragoze
- Detalji
- Kategorija: PRATIMO...
- Objavljeno Petak, 22 Siječanj 2016 11:26
Sveti Vinko iz Zaragoze, đakon i mučenik pod Dioklecijanom 304. godine, spominje se u Rimskom Martirologiju 22. siječnja sa sv. Anastazijem Persijskim, poštovan i od Grka 11. prosinca.
Taj najpoznatiji mučenik Španjolske se predstavlja u đakonskoj dalmatici i sa znakom križa, gavrana, rešetaka ili plamena. Čašćen je kao patron Valencije, Zaragoze, Portugala itd.
Uzimaju ga za zaštitnika vinari, staklari i mornari. Ime mu je i u litaniji svih svetih. Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4. stoljeća, kako svjedoči sv. Augustin u Ispovijestima 275.
Rođen je od oca Eutriciusa (Euthicius) i majke Enole, iz mjesta Osca. Pod vodstvom biskupa Zaragoze, Vinko je uznapredovao u studijama. Zaređen je za đakona i dodijeljena mu je dužnost da propovijeda po biskupiji, jer je biskup imao govornu manu.
Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup su dovučeni u lancima u Valenciju i držani su u zatvoru dugo vremena. Tada je pušten biskup Valerius, ali Vinka su zadržali i bio je podvrgnut okrutnim mučenjima. Razapinjali su ga kukama, pekli i bičevali.
Ponovno je bio zatvoren u ćeliju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smješten je u krevet na kojem je i izdahnuo.
Njegovo tijelo bačeno je lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu i sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valencije.
1175. godine njegove relikvije su donesene u Lisabon. Drugi tvrde da su relikvije došle u Castres 864. godine. Cremona, Bari i ostali gradovi tvrde da također posjeduju njegove relikvije. Kilderik I. je donio stopalo i dalmatiku u Pariz 542. godine i podigao crkvu u čast sv. Vinka. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku, jedna blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu i ona koju je izgradio Honorije I. (625-638) i koju je obnovio Lav III. 796. godine.
Preuzeto sa laudao.hr