Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Riječ za Tvoju dušu ( Sedma nedjelja kroz godinu)

isus-ozdravlja1( Subota, 18. 2. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Isus se vratio u Kafarnaum. Ljudi su dolazili sa svih strana da ga vide i čuju. On im je naviještao Riječ Božju. Tumačio im je što misli o svijetu, o Bogu i čovječanstvu.

Kako nam evanđelje govori, sve osobe nisu tu došle da mirno slušaju što Isus govori. Neki od njih kao pismoznanci i njima slični kritički su to slušali i gledali… Isus govori drukčije nego to oni očekuju. On naviješta nešto novo… to pokazuje na uzetome bolesniku. Bolesnik nakon toliko godina može započeti novi život.

U evanđeoskom izvještaju o uzetom bolesniku govor je o oslobođenju, kako tjelesnom tako više o duševnom oslobođenju čovjeka.

Stvarnost grijeha u čovjeku slabo se danas opaža, jadno vrjednuje. Redovito ljudi mnogo ozbiljnije doživljavaju bolest nego grijeh. Zato kažu da je "zdravlje najveće imanje", da je "najvažnije biti zdrav" i slično.

Isus se u zgodi  koju prikazuje današnje evanđelje potrudio usporediti bolest i grijeh i jasno reći da je grijeh opasniji, teže izlječiv i po sebi smrtonosniji od svake bolesti.

Grijeh je kao paraliza, uzetost duše. Čovjek je grijehom umrtvljen. On, kad je u grijehu, nije kadar ništa dobro za sebe učiniti. Stoga je ovdje zgodno uzeta usporedba s uzetošću, paralizom.

Isus je u Kafarnaumu. Narod je opsjeo kuću u kojoj je odsjeo. U to četvorica s nekim uzetim na nosiljci pokušavaju se pošto-poto probiti do Isusa. Ali to im nikako ne polazi za rukom zbog silnoga mnoštva naroda.

Pogledaše prema krovu. Poniješe bolesnika na krov i s visine ga spustiše do Isusovih nogu. Nevoljnik je sasvim prepušten nosačima i Isusu: Neka s njim rade što hoće.

Kada je Isus vidio nevoljnika, sažali mu se na nj te kaže: "Sinko, opraštaju ti se tvoji grijesi!"

Da bismo shvatili Isusove riječi, valja se sjetiti da su rabini i obični puk držali da bolest dolazi kao kazna za grijehe.

„Bolesti - reći će rabin Jonatan II. st. p. Kr. - dolaze od sedam grijeha: od ocrnjivanja, prolijevanja krvi, lažnoga svjedočanstva, bludnosti, uzgoritosti, razbojstva i zavisti".

To su mišljenje dijelili i Isusovi učenici. Kod ozdravljenja nekog slijepca od rođenja zapitali su Isusa: "Učitelju, tko je sagriješio on ili njegovi roditelji? (lv 9,2).

To je razlog zašto su se pismoznanci snebivali od čuda na Isusove riječi: "Opraštaju ti se tvoji grijesi!" Vlast praštanja grijeha ima samo Bog, i nitko od ljudi, mislili su oni.

Isus je prozreo njihove misli. Bilo mu je jasno da oni ne mogu pomoći ni njegovoj bolesti, ni njegovoj duši.

Oslobođenje od grijeha veće je, važnije, teže, sudbonosnije od svakog tjelesnoga ozdravlje­nja. Jer je grijeh opasniji, strašniji od svake tjelesne bolesti.

Isus je zato učinio čudo, o kojemu je danas nas izvijestio evanđelist Marko, da naučimo kako je baš tako, da to shvatimo i da tako naučavamo.

S jedne strane to rađa oz­biljnošću pred grijehom, ozbiljnim čuvanjem od grijeha. S druge strane to pomaže shvaćati da ispovijedaonica nije manje dragocjena od bolnice, da je djelo koje Bog čini preko ispovijednika čudesnije od djela najvještijeg liječnika spe­cijaliste .

Ta nas spoznaja također navodi da rado opraštamo drugima, jer na taj način postajemo slični Bogu čineći čudo koje je veće od čudesnoga ozdravljenja.

Još jedna misao uz ovo evanđelje. Po svoj prilici nikad ovaj jadnik ne bi došao do ozdravljenja da nije imao onako dobre, ljudske i sažalne susjede koji su ga donijeli do Isusa. Isus je ozdravljenjem bolesnika i njih nagradio. Bili su radosni da im trud nije bio uzaludan.

Sjetimo se kako je Isus jednom zgodom rekao, da, ako nekomu radi njega, radi Boga pružimo i čašu hladne vode, Bog to nagrađuje. Pa kako da ne bi nagradio ovo dobro djelo?

Zamislimo se malo kakvu pouku možemo izvući iz ovoga? Mi imamo svoje braće i po krvi i po vjeri koji kao i onaj paralizirani u evanđelju ne mogu doći do Isusa... Tko zna zbog čega...?

Možda takvih imaš i svojoj vlastitoj kući. Što si dosada učinio da tog bolesnika privedeš Isusu koji bi ga ozdravio.

Otac bi mogao spasiti sina. I majka. (djeca...) Nisu mu prijatelji ako to ne pokušaju. Prijatelj bi mogao spasiti prijatelja. Nije mu nikakav prijatelj ako smatra da to nije važno, djevojka bi mogla svoga mladića dovesti u crkvu.

- Nismo pravi kršćani ako gledamo u svom susjedstvu susjede, prijatelje ili ukućane koji su duhovno bolesni, a ne pomažemo im.

- Nemojmo reći: nisam ja nekakva sveta osoba, pa da mogu drugoga dovesti do pameti i obraćenja...

- Sjetimo se Samarijanke. Kad je čula kako Isus sve zna o njoj, ona je odmah to javila drugima. Rekla je da je susrela Mesiju Krista i pomogla ljudima da ga i oni potraže.

- Bog pita Kaina: Gdje ti je brat.

Možda i Tebe Bog sada zove u duši pita: ti si kod mise, a gdje Ti je brat... sestra... prijatelj...

"Opraštaju ti se grijesi." Ljudi više nego ičega trebaju oproštenja, lijeka za dušu, za promašaje u životu: - trebaju ruku koja će izbrisati crne stranice života.

Trebali smo Boga koji će progovoriti našim jezikom: "Opraštaju ti se grijesi." Da nam je Gospodin dao sav svijet, a da nam ne može oduzeti, uništiti grije­he, što bi nam to koristilo? Bili bismo i ostali bijednici, beskrajno siromašni i zauvijek nesretni, jer grješnik je zbilja nesretan i mora biti nesretan...

Međutim, nas naš Bog nije stvorio da budemo nesretni: postao je čovjek da ne ostanemo grješnici, da postanemo sretnici.

Već gotovo 2000 godina on kao da nema drugog posla nego da oprašta: da svojom krvlju kupa naše prljave duše, liječi naše bolesno srce.

On je vječni trgovac što besplatno dijeli oproštenje, milost, svoju ljubav - i svatko, ma kakav bio, ako s vjerom i pouz­danjem pristupi k njemu, čut će njegov meki, božanski glas: "Opraštaju ti se grijesi"; čut će riječi koje najradije sluša uho grješnika. Na nama je da se koristimo božanskim milosrđem.

Braćo i sestre! Mi smo vječni bolesnici. Uvijek nosimo sa sobom svoju bolesnu dušu. Katkada je ona mrtva - ubili smo je sami; - ubio je grijeh - smrtonosni, smrtni grijeh.

Evo Boga liječnika, evo Isusa - on liječi duše, on oprašta. Na koljena pred Boga što je postao čovjek, da spasi čovjeka. Iskoristimo Božje Srce i Božje milosrđe! Predajmo njemu gomile grijeha, da ih baci u more zaborava. Čut ćemo i mi utješne riječi: "Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!"

Otmjeni je gospodin došao arškom župniku i uljudno ga upitao:

- Oče, želio bih s vama razgovarati, jer imam mnoge vjerske sumnje.

Odgovori mu svetac: - Najprije se ispovjedi, a zatim ćemo razgovarati. Čovjek se nije već mnogo vremena pomirivao s Bogom, pa mu nije bilo lako pristupiti sv. ispovijedi, te je htio da prije porazgovaraju, pa da se zatim ispovjedi. Budući da je svetac bio ustrajan, popusti i ispovjedi se, te se pokaja, kako to čine uzorni vjernici. Kada je završio ispovijed, svetac mu ponudi razgovar.

- Reci mi sve svoje sumnje!

Ovaj mu veseo uzvrati:

- Sada, oče, nema više potrebe da razgovaramo. Kao odjedanput, sve su moje sumnje iščeznule sa svetom ispovijedi. (Iz života arškoga župnika, Mabić II., 141.)

Iskrena ispovijed pravi je izvor utjehe,

mira, sreće i spasenja

Neki jadni grješnik, opterećen mnogim grijesima, ispovije­dao se sv. Ljudevitu Bertrandu. Iako je bio zaista skrušen, veoma se plašio i stidio. Ispovjedajući pojedini grijeh, ispod oka je pogledavao ispovjednika, da vidi kako to na njega djeluje. Kad je vidio da se svetac ni najmanje ne čudi, ohrabrio se i ispovjedio i one najružnije grijehe. Tada se veoma začudi primjetivši kako se po svečevim usnama prelio neki slatki smiješak. Kad ga je ispovjednik zapitao ima li još štogod ispovjediti, sav žalostan odvratio je:

- Imam još nešto, ali se ne usuđujem kazati.

- Kako se ne usuđuješ kad si tako odvažno rekao tolike grijehe – reče mu ispovjednik.

- Jer sam ga počinio ovdje, ovoga trenutka.

- Još bolje, ubit ćemo ga svježa.

- Počinio sam ga protiv Vas.

- Kad ti moram oprostiti grijehe koje si učinio protiv Boga, kako da ti ne oprostim jedan grijeh protiv mene – odgovori ispovjednik.

I grješnik je priznao:

- Dok sam ispovijedao one velike grijehe, vidio sam Vas kako se smiješite i rekao sam u svom srcu: „Ovaj ih je sigurno počinio većih od mene.“

Sv. Ljudevit Bertrand sa smješkom odgovori:

- Po milosti Božjoj nisam učinio teške grijehe, makar sam ih mogao počiniti da mi Gospodin nije pomogao. Znaš li zašto sam se smiješio? Kako si malo po malo iskreno i skrušeno ispovijedao svoje grijehe, ja sam gledao kako se đavao od tebe udaljuje i kako milost Božja ulazi u tebe.

Koliko li sreće u tome za svakoga skrušenog grješnika! Jer, ako smo po nesreći možda izgubili milost posvećujuću, ona se po skrušenoj ispovijedi opet vraća u dušu. Ako je pak nismo izgubili, jer nemamo teškoga grijeha, ta milost Božja uvećava se, duša biva još ljepša.

Da, ispovijed je vraćanje na pravi izvor utjehe, mira i sreće. To je djelo neizmjerne dobrote Božje. Hvalimo i blagoslivljajmo Božju dobrotu za neprocjenjivi dar sv. ispovijedi! Nastojmo se tim darom Srca Isusova što češće i što plodonosnije okoristiti! Amen!

Da, ispovijed je vraćanje na pravi izvor utjehe, mira, sreće i pravoga života.

To je djelo neizmjerne dobrote Božje.

Hvalimo i blagoslivljajmo Božju dobrotu za neprocjenjivi dar

sv. Ispovijedi! Nastojmo se tim darom Srca Isusova

što češće i što plodonosnije okoristiti! Amen!

„Ne može se nijekati, da je uredba ispovijedi vrijedna božanske mudrosti,

i u vjeri nema ništa ljepšega niti hvale vrjednijega.

Jer ispovijed suzdržava mnoge ljude od zla, a pruža

onima koji su pali mnogo utjehe.“

(Filozof Leibnitz)

Gospodine Isuse, ako hoćeš, Ti možeš...

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.

Možeš me utješiti zbog neuspjeha koji proživljavam.

Možeš me utješiti u tjeskobi koja me muči.

Možeš me utješiti u boli zbog gubitka ljubljene osobe.

Možeš me utješiti u patnji zbog bračnih sukoba.

Možeš me utješiti u nepravdi koju mi nanose.

Možeš me utješiti u ovom životu kome ne vidim smisla.

Možeš me utješiti u ovoj samoći koju tako teško podnosim.

Možeš me utješiti u obeshrabrenju koje me spopada.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.

Možeš mi oprostiti sumnje koje me salijeću.

Možeš mi oprostiti pobunu koja bukti u mojemu srcu.

Možeš mi oprostiti gorčinu koja me ispunja.

Možeš mi oprostiti neosjetljivost na Tvoju ljubav.

Možeš mi oprostiti sklonost prema zlu koje se ne uspijevam osloboditi.

Možeš mi oprostiti stare grijehe koje ne želim uvidjeti.

Možeš mi oprostiti što Te se bojim.

Možeš mi oprostiti što sudim svoju braću.

Možeš mi oprostiti oholost zbog koje odbijam Tvoju pomoć.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.

Možeš me osloboditi pomisli na smrt koja me proganja.

Možeš me osloboditi mržnje koja me uništava.

Možeš me osloboditi ovisnosti o drogi.

Možeš me osloboditi ovisnosti o alkoholu.

Možeš me osloboditi nečistih misli koje me opsjedaju.

Možeš me osloboditi okultnih praksi koje su protiv Tvoje volje.

Možeš me osloboditi magije i čarobnjaštva.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.

Možeš me iscijeliti od tjelesnih boli.

Možeš me iscijeliti od bolesti koja me muči.

Možeš me iscijeliti od emocionalnih poremećaja.

Možeš me iscijeliti od straha od smrti.

Možeš me iscijeliti od psihičke patnje.

Možeš me iscijeliti od duhovne praznine.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.

Možeš mi dati svjetlo da vidim što danas od mene očekuješ.

Možeš mi dati svjetlo da vidim kamo me zoveš.

Možeš mi dati svjetlo da uvidim smisao kušnje kroz koju prolazim.

Možeš mi dati svjetlo da uvidim koji me grijeh odvaja od Tvoje ljubavi.

Možeš mi dati svjetlo da vidim korijen zla koje me muči.

Možeš mi dati svjetlo da uvidim Tvoju ljubav na Križu.

Možeš mi dati svjetlo da uvidim istinu Evanđelja.

Možeš mi dati svjetlo da povjerujem u Tvoje Uskrsnuće.

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.

(Philippe Madre)