Seminar u Međugorju 2. - 4. ožujka - Fotogalerija
- Detalji
- Kategorija: FRAMA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Utorak, 13 Ožujak 2012 18:19
(Utorak, 13.3.2012.) Dragi čitatelji, donosimo vam izvješće sa seminara u Međugorju u Kući Mira, u kojoj su od 2. - 4. ožujka boravili naši framaši. Pogledajte što su radili i što vrijednoga ponijeli iz Međugorja.
KAKO JE SVE TO POČELO…
Iz Tomislavgrada smo krenuli rano u jutro, u 7 sati. Iako smo svi bili pospani, a bilo je i prilično hladno, to se nije dalo primijetiti na našim licima, koja su bila vesela i nasmijana. Svi smo se veselili onom što nas čeka – ukazanje vidjelici Mirjani u 9 sati. Stoga možete razumjeti da smo bili pomalo razočarani kad smo shvatili da smo zakasnili. Usput rečeno, ukazanje je bilo najkraće do sada i najranije je počelo. Oraspoložiti nas je uspio naš fra Josip, rekavši nam da nemamo razloga za žaljenje – na misi nam se ukazuje živi Krist, čega mi često nismo ni svjesni. Program se nastavio odlaskom u vrt sv. Franje gdje nam se pridružio fra Petar. Tu, na otvorenom nam je održao predavanje. Govorio nam je sv. Franji, o nama koji smo ga odlučili nasljedovati i o Međugorju. Fra Petar nije propustio priliku da nam ispriča zanimljiv primjer o čovjeku koji se potpuno posvetio svom poslu, dok mu supruga nije dala Gospine poruke iz Međugorja i zamolila ga da ih pročita. Otvorio je baš onu koja je govorila o značenju obraćenja i pozivala na obraćenje. Čovjek je poslušao i još i danas on i njegova supruga svjedoče i propovijedaju vjeru. Fra Petrovo predavanje je bilo motivirajući početak našeg seminara.
PUT KRIŽA
S početkom u 14 sati sudjelovali smo na Putu križa na Križevcu. Vrijeme nas je poslužilo i bez većih problema penjali smo se prema vrhu. Naši framaši asistirali su na mnoge načine. Potpredsjednik Frano nosio je razglas, David je molio, dečki su dignuli jednog Talijana koji je pao, a tu su još mnogobrojna pomaganja starcima kojima je bila potrebna pomoć pri penjanju. Nakon 14. postaja puta križa i nakon molitve kratko smo se odmorili i osvježili. Zatim smo obavili i naše tradicionalno slikanje na vrhu pa lagano krenuli prema Domus pacisu.To je bilo lijepo provedeno vrijeme u molitvi i razmišljanju, a naravno i u zajedništvu s ostalim framašima.
Kako je petak bio pripremni dan za seminar, svi članovi su se prije mise ispovjedili i pričestili, neki kažu nikada ljepše. Tako smo se svi odlučili obnoviti, odbaciti neke stare loše navike i prepustiti se ljepoti života s Bogom.
MISA (NASTUP GLAZBENE SEKCIJE)
„Došli smo ti Majko draga”... Zapjevali su slavuji naše glazbene sekcije na početku sv. Mise u crkvi sv. Jakova, u Međugorju. Valja spomenuti da je ovaj nastup u sklopu našeg seminara duhovne obnove. Bili smo presretni što ćemo našom pjesmom uveličati misno slavlje u svetištu Kraljice Mira. Tu priliku omogućio nam je naš duhovni asistent fra Josip Mioč. Ja, kao član glazbene sekcije, osjetila sam veliko oduševljenje samim time što sam dio toga. Treba spomenuti i naše svirače, bez kojih ovaj nastup ne bi bio potpun. U inače punoj Međugorskoj crkvi, naša je glazbena sekcija nastupala toliko lijepo i dostojno toga mjesta, da su čestitke i pohvale pristizale sa svih strana. Naravno, to nas je motiviralo i potaknulo da se još više trudimo i opravdavamo te silne pohvale. Kao što rekoh, ovog prelijepog iskustva ne bi bilo bez našeg fra Josipa, a velike zasluge pripisuju se i voditelju naše glazbene sekcije, Stipi Novokmetu. Naime, on je uložio mnogo truda, strpljenja i vremena kako bi naši glasovi odzvanjali crkvom sv. Jakova. Za kraj ove lijepe priče o slavujima u Međugorju, poručujem vam jednu lijepu misao: "CRKVA JE POSLJEDNJI BROD ZA VJEČNI ŽIVOT...UKRCAJ SE NA VRIJEME! "
Poslije mise i večere, bilo je predviđeno vrijeme za opuštanje. Naši vijećnici su pripremili razne igre, svirači malo i zasvirali. Neki su se pokazali kao izvrsni logičari, a drugi su vještim pokretima prikazivali zadane citate iz Biblije u igri Pamtomima, teći su pak pokazali svoje glazbeno umijeće u igri Dirigent. Nakon zabave, večernja molitva i (nekima) polazak na počinak.
SUBOTA
FRA JOSIPOVA PREDAVANJA
Subota je bila glavni dan naše duhovne obnove. Jutro smo započeli s molitvom i već tada nas je fra Josip pripremio za predavanja. Prvo predavanje je počelo oko 9 sati. Fra Josip je za početak govorio o temi koja se baš i ne otvara tako često. Govorio je o Teologiji tijela, temi o kojoj je prvi progovorio Ivan Pavao II. te odnosu Crkve prema spolnosti. Kako učenjem o teologiji tijela Crkva ne zarobljuje ljude, nego ih oslobađa i otvara nove poglede na spolnost
Drugo predavanje počelo je oko 10 sati, a govorilo je o predbračnim odnosima, da li je to ljubav ili grijeh. Fra Josip nam je govorio o važnosti tih odnosa, o samom činu, te zašto je spolni odnos „pečat“ sklapanja braka i zato se trebamo čuvati prijebračnih odnosa.
Treće predavanje je bilo oko 11 sati, a ono je govorilo o zloupotrebi spolnosti. Vidjelo se oduševljenje svih framaša ovim predavanjima. Hvala našem fra Josipu što nam je na neki način otvorio oči i pokazao nam pravi put!
CENACOLO
Nakon predavanja uputili smo se prema Cenacolu, to je zajednica koja djeluje po cijelom svijetu, a molitvom i radom se bori protiv raznih ovisnosti. Čim smo došli mogli smo vidjeti mnoge mladiće kako uređuju dvorište svoje kuće. Tu su nas dočekala dva mladića, svaki sa svojom pričom. Josef je iz Italije, i on nam je objasnio što je to Cenacolo kojega je osnovala majka Elvira, koja se također tih dana nalazila u Međugorju. Josef jedijete rastavljenih roditelja. Ispričao nam je kako je upao u svijet ovisnosti te kako su mu u Cenacolu pomogli da se izvuče. Amir je iz Travnika, bio je teški ovisnik o drogi. Kada je došao u zajednicu bio je Islamske vjeroispovjesti, ali se pokrstio zajedno sa svojim bratom. U Cenacolu je trenutno oko 75 članova, najmlađi ima 15, a najstariji 50 godina. Možemo reći da smo u Cenacolu stekli jedno poučno iskustvo, čuli smo kako su ljudi obnovili svoje živote nakon što su upali u pakao ovisnosti.
KLANJANJE I OSOBNA TIŠINA
Jedna od naših točaka bila je osobna tišina koju je svaki framaš iskoristio za razmišljanje i razgovor sa samim sobom. Kako je većina naših točaka bila grupna tj. da smo svi zajedno sudjelovali, ova je točka bila izuzetak jer smo tu ostali sami sa sobom. Po mom mišljenju to je bio možda čak vrhunac seminara. Zasigurno nikome od nas ne bi palo na pamet da katkad uzme svoje slobodno vrijeme i iskoristi ga za razmišljanje o životu, samom sebi, što smo mi zapravo i koji je naš put. Nakon tog vremena sabranosti i osobne tišine uslijedio je put u kapelicu gdje je u 22:30 započelo klanjanje. Mislim da je to bila divna priprema za ponoćni Put Križa koji je nakon toga slijedio. Za vrijeme klanjanja osjećala sam da mi je Isus bio prisutniji no ikad jer sam kroz duboku molitvu shvatila kako je lijepo biti framaš i biti na putu Isusa Krista.
PODBRDO
Nakon klanjanja,koje je predstavljalo duhovnu obnovu za većinu nas, krenuli smo prema Podbrdu. Bilo je blizu ponoći, ali ni mrak, ni hladnoća nam nisu zasmetali. Neki su se odlučili penjati i bosonogi. S cipelama ili bez njih, u tišini smo se popeli do Gospinog kipa. Vijeće, zajedno s fra Josipom, nam je dalo dovoljno vremena za osobne molitve, a onda smo započeli s krunicom. Važno je spomenuti da su nam se u molitvi pridružili i drugi hodočasnici. Više-manje, svi smo izmolili bar po jednu Zdravo Mariju i zahvalili se za protekla dva dana, vjerujući da će i nedjelja biti podjednako ispunjena i uspješna. I bili smo u pravu. Ta je večer u Domus Pacisu, možda zbog posebnog ugođaja i atmosfere koja je vladala, ipak bila nešto mirnija. Mnogi framaši su komentirali da im je odlazak na Podbrdo bio najljepši dio seminara, a ja moram reći da se potpuno slažem s njima.
NEDJELJA
FRA SLAVEN-PREDAVANJE
Prekrasno nedjeljno jutro počeli smo molitvom. A nakon doručka u kapelici nam je fra Slaven, duhovni asistent FRAME Međugorje, održao predavanje. Govorio nam je o ukazanjima u Međugorju, o tome Gospa baš bira to mjesto. Naime Bogorodica se samo 9 puta imenom spominje u Bibliji iz čega bi se moglo zaključiti da je nevažan lik, ali znamo da to nije tako. Kako je Bog nju izabrao, beznačajnu 14-godišnjakinju, u malom mjestu Nazaretu, ona je u Međugorju izabrala 6-ero male djece i po njima poslala svoje poruke cijelom svijetu. Gospina najvažnija poruka glasi „Mir, mir i samo mir.“
Zatim nam je Slaven ispričao 2 svjedočanstva. Prvo svjedočanstvo govori o osobikoja je došla kod njega na ispovijed i priznala mu da je popila tablete koje su je već trebale ubiti. Željela je počiniti samoubojstvo jer je shvatila da cijeli grad zna za nevjeru njezinog supružnika. Fra Slaven ju je uvjeravao da se pokaje i da ode u bolnicu. Ona se prvo željela pričestiti. Kasnije je saznao da se ona odmah nakon toga uputila u bolnicu u Mostar. Priznala je da je uzela 3 tablete i bila je na intenzivnoj danima. Naime fra Slaven je rekao da je ona zapravo uzela 50 tableta. To je bilo još jedno Međugorsko čudo. Drugo svjedočanstvo govori o suprugu koji nije vjerovao , ali ga je žena uvjerila nakon dugo nagovaranja da odu u Međugorje. Dok je ona bila na misi on se zadržao u sobi. Iako mu je bilo dosadno , odbijao je otići na misu. No Gospa čini čudo,poručila nam je da ljude dovedemo u Međugorje, a Ona će učiniti ostalo. Tako se on kad mu je luster pao na glavu strašno naljutio i potražio suprugu želeći se vratiti kući. Ona je bila u Crkvi, a on kad je ušao, pao je na koljena i počeo moliti, što je bio trenutak njegova obraćenja.
HUMAC
U 11 sati otišli na misu u crkvu sv. Jakova. Kada je misa završila vratili smo se u kuću, gdje nas je čekao ručak. Kad smo završili s ručkom, polako smo spremili svoje stvari, oprostili se s osobljem u kuci te se uputili prema Humcu. Na Humcu su nas dočekali mladi fratri koji su tu u novicijatu 2 godine. Prije razgovora s njima posjetili smo muzej.
Mladi svećenici među kojima su i dvojica naših Duvnjaka fra Jure Barišić i fra Vinko Šarac pričali su nam o svome pozivu. Mnogi od nas ostali su oduševljeni vidjevši te mlade osobe koje su svoj život posvetili Isusu. Tako oduševljeni uputili smo se prema Tomislavgradu gdje smo stigli oko 17h. Nismo bili samo oduševljeni zahvaljujući mladim svećenicima, već cijelim trodevnim seminarom, koji je na nas vrlo pozitivno utjecao i koji će nam uvijek ostati u lijepom sjećanju.
Tekst pisale: Veronika Banović, Mihaela Ćavar, Ružica Sušilović, Jelena Tabak, Ružica Vučemil, Ana Zelenika.
