Izlet u Banja Luku
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Petak, 26 Travanj 2013 21:08
( Petak, 26. 4. 2013. – Lidija Leutar) Dana 21. travnja 2013. g. krenuli smo na izlet u Banja Luku. To je naš šesti izlet s fra Velimirom, našim duhovnim vođom, i sestrom Tomislavom Šaravanjom voditeljicom zbora sv. Stjepan iz Stipanića i zbora Kraljice Hrvata sa Širokovca.
Misu smo imali na župi Trn, gdje nas je dočekao naš domaćin fra Bono Tomić.Htjeli smo na poseban način uljepšati tu nedjelju ispaćenom katoličkom narodu župe Trn pa su udruženi zborovi pjevali na misi pod ravnanjem sestre Tomislave. Misu je predvodio naš duhovni voditelj fra Velimir. S obzirom da je ta nedjelja bila nedjelja Dobrog Pastira, cijelo naše putovanje kao i misa imala je molitvenu nakanu za duhovna zvanja.
Poslije ručka domaćin nas je odveo u samostan trapista „Marija Zvijezda“. Tamo nas je dočekao brat Franjo, koji nam je pokazao prekrasnu crkvu, povijest njihova reda i djelovanje na prostorima Bosne i Hercegovine. Trapisti su kontemplativni red u Katoličkoj crkvi, koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. „Ora et labora“ njihovo je geslo, moli i radi. Poznati su po proizvodnji originalnog polutvrdog sira Trapista koji se proizvodi već 130 godina. Pisanih dokumenata o proizvodnji sira nema, znanje se uvijek prenosilo isključivo usmenim putem.
Poslije nas je fra Bone odveo u župu Presnače gdje je svetište svete Terezije od Djeteta Isusa. Tu nas je dočekao otac Ivica Božinović čuvar svetišta. Pričao nam je o nasilnoj smrti župnika vlč. Filipa Lukende i sestre Cecilije Grgić koji su spaljeni u župnoj kući u Presnačama 12. svibnja 1995. g., a miniranjem je srušena crkva. Odveo nas je u spomen sobu gdje su bili spaljeni župnik i sestra. Poseban dojam na nas su ostavile mrlje na betonskom podu gdje su izgorjeli. Osjećaji su nas preplavili tako da su sve riječi bile suvišne. Ipak svi smo u srcu osjećali da trebamo biti ponosni na herojski hrvatski narod koji se uvijek iz pepela dizao i išao dalje u bolje sutra za Kristom. Vlč.Ivica nam je pokazao i „Ranjeno“ Raspelo s groblja sv. Jakova u Debeljacima. Isusu su na tom raspelu bile odrezane i ruke i noge. Planirana je bila restauracija raspela, ali je ostavljen takav kakav jest za svjedočanstvo na patnje koje je podnio hrvatski narod u Banja Luci.
Slijedeće odredište nam je bila katedrala i susret s pomoćnim biskupom Markom Semrenom. Njegovo veselo i nasmijano lice plijenilo je pozornost nas pjevača. Uputio nam je poticajne riječi osvrćući se na „Godinu vjere“ i kako smo svi pozvani slijediti Krista, a mi to činimo pjesmom i na taj način svjedočimo svoju vjeru. Ankica Leutar je otpjevala za monsinjora pjesmu „Gospodine htjela bih moliti“, a poslije smo svi zajedno otpjevali „ Oči u oči“.
Potresne brojke koje za sebe svjedoče: Prije rata u Banja Luci je većina ovih župa imala oko 2000 do 3000 vjernika, a sada imaju oko 130 do 150 ljudi.
Na samom povratku svratili smo u svetište sv. Ive u Jajcu i pomoli se u crkvi.
Poslije ovog putovanja nitko od nas nije ostao isti. Shvatili smo da trebamo cijeniti ono što imamo i vidjeti u svim ljudima brata Krista koji je u potrebi, željan tvoje lijepe riječi, osmijeha i sućuti.
Fotogalerija: