Duhovna obnova za osnovnoškolce
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Petak, 08 Ožujak 2013 15:09
( Petak, 8. 3. 2013. – Paula Sabljić) Dana 2. ožujka u prostorijama franjevačkog samostana u Tomilsavgradu održana je poludnevna korizmena duhovna obnova za učenike 7. i 8. razreda osnovne škole. Duhovnu obnovu na temu „U ZNAKU KRIŽA“ organizirale su i vodile naše sestre – s . Zdenka Petrović i s. Marija Martinović.
Na samom početku uvedeni smo u temu kratkom crtanom ilustracijom pod nazivom Križ je svjetlo te poticajnom pričom Zašto kršćani nose križ? Zašto nosimo križ i što nam on znači u životu pitanje je na koje smo kroz zajednički rad i molitvu cijeloga popodneva sami sebi pokušavali odgovoriti. Slijedila je prezentacja na temu Križ - simbol ili stvarnost ? iz koje smo puno novoga o križu mogli naučiti. Upoznali smo križ kao simbol te naučili da ima puno različitih oblika križeva a svaki oblik ima svoje značenje. Naučili smo da je križ kao simbol stariji od kršćanstva tisućama godina; upoznali smo ludost i sablazan križa, ali i križ kao silu i mudrost Božju, kao sredstvo spasenja i pobjede nad svakim zlom. Posebno smo razmišljali o Kristovom križu kao znaku i dokazu Božje ljubavi prema nama te kroz neke primjere uvidjeli što zapravo znači kao kršćanin živjeti u znaku križa. Neki podatci su mi, doista, bili očaravajući jer vidjela sam i čula puno toga što nisam znala.
Nakon izlaganja o križu ostali smo desetak minuta u šutnji uz pjesmu o križu razmišljajući o svemu što smo čuli. Ja sam bila cijela „u oblacima,“ jednostavno me znak križa potaknuo da duboko razmislim o svemu. U sebi sam puno toga razjasnila. Zadatak koji je slijedio bio je rad u skupinama. Podjelili smo se u četiri skupine i svaka je skupina dobila po jednu priču na temu križa, a zadatak bio je da iz tih tekstova iznesemo svoja razmišljanja i poruke. U kasnijem iznošenju rezultata rada mogli su se čuti ozbiljni osobni stavovi o križu i životu svakog čovjeka. Iako je tema bila ozbiljna mi mladi nađemo uvijek mogućnost i za malo zabave. Uvijek među nama ima dobrih glumaca i umjetnika koji stvaraju nove priče, igrokaze ili smisle poneki skeč. Ovoga puta zadane priče potakle su nas na stvaranje novih priča pa smo se dokazivali. Nakon radnog dijela programa morali smo se malo i odmoriti. Prošetali smo i putem još malo razmišljali o svemu. Zatim smo se vratili u crkvu gdje smo najprije izmolili put križa. I to nas je dodatno potaknulo na razmišljanje. Isusova muka i smrt koju je prošao samo za nas, za mene... Tko bi od nas bio spreman toliko propatiti za druge? A Isus je život svoj dao za sve nas. Nakon križnog puta primili smo i sakramenat pomirenja. Dan naše duhovne obnove završili smo euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Željko Barbarić, a pjevao je jedan manji dio članova malog dječjeg crkvenog zbora uz sviranje našega vrijednoga Pere Tokića kojemu uistinu trebamo zahvaliti što sviranjem i revnošću uljepša svaku svetu misu. Pere,veliko hvala!
Propovijed je također bila zanimljiva, te je ponovno poticala na razmišljanje. Cijeli dan je bio prepun razmišljanja. I na kraju, pitala sam se što me je potaknulo da uopće dođem na ovu duhovnu obnovu. Iskreno, rekla sam:“Ma idem ja na to, šta ću u kući, dosadno je!“ Ali sad kad sam došla i vidjela što je duhovna obnova, mogu reći da sam sretna što sam baš ja sudjelovala u ovom danu, jer sam, uistinu, nekako ispunjena. Imala sam priliku razmisljati, moliti... i sad znam što je, zapravo, križ i zašto ga nosim. I kad bi me sada netko upitao što je to križ, zašto ga nosim, što mi znači, sigurna sam da bih odmah imala pravi odgovor. Križ nije samo simbol, on je naša stvarnost, on je naš život...
