Duhovna obnova za osnovnoškolce
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Subota, 15 Prosinac 2012 07:02
(Subota, 15. 12. 2012. – s. Zdenka Petrović) Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije održana je poludnevna adventska duhovna obnova za učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole. Duhovnu obnovu na temu Vjera – dar i uzdarje pripremile su i vodile s. Zdenka Petrović i s. Marija Martinović. Sudjelovalo je oko 60 učenika.
O programu i svom osobnom doživljaju ovoga dana napisao je Jozo Krstanović, sudionik.
Vjera je čudan pojam. Iako izgleda jednostavan, veoma je kompliciran. Upravo je vjera bila tema duhovne obnove za nas osmaše i sedmaše, dana 8. prosinca ove godine koju je papa Benedikt proglasio Godinom vjere. Zato smo i mi svi zajedno na početku izmolili molitvu za dar vjere. Izlaganje na temu VJERA – DAR I UZDARJE popraćeno i prigodnim motivacijskim slikama na istu temu, bilo nam je kao ogledalo naše vjere. Vjera je dar i milost, ali i uzdarje, tj. naš odgovor na taj dar, naše nastojanje, zalaganje i zauzimanje. Nakon izlaganja razmišljali smo o uzorima vjere. Blažena Djevica Marija – bila nam je prvi uzor i učiteljica vjere. Iz primjera njezina života mogli smo učiti kakva nam vjera treba biti – živa, djelotvorna, čista, jasna, plodna, vjera koja se žrtvuje, potpuno predaje i koja se nikad ne koleba. A onda još jedan živi uzor vjere – Nick Vujičić – čovjek bez ruku i nogu, ali – kako on sam za sebe kaže – i bez problema. Čovjek koji nam je više od učitelja i uzora vjere. On je živi primjer žive vjere. Film o negovu životu i njegov produhovljeni motivacijski govor jako me se dojmio. Nakon filma kratko smo se odmorili a onda nastavili s radom. Drugi dio programa bila je parlaonica, otvorena dijalogom vjernika Ivana i nevjernika Luke. Tako smo se i mi podijelili u dvije skupine. Jedna skupina predstavljala je vjernike, a druga nevjernike. I započela je „vatrena borba“. To je bio način da se mi izreknemo o temi vjere, ali i način da proširimo svoje vidike. Iz naše „filozofske“ rasprave koja je bila žustra i otvorena mogli smo puno naučiti. Neka su pitanja možda ostala i bez odgovora, a raspravljali smo o mnogim pitanjima od početka života od Adama i Eve pa sve do dana današnjega, do facebooka i tehnologije. Još je zanimljivije bilo kad smo promijenili strane, kad su nevjernici postali vjernici, a vjernici nevjernici, iako smo mi svi, ustvari, vjernici koji volimo svoga Boga i svoju vjeru. Iako je naša rasprava na momente i prelazila onu „pravu mjeru“ (jer htjeli smo se pokazati i dokazati), nitko se nije ljutio jer sve je vodilo zaključnoj misli – mi u Boga vjerujemo, volimo svoju vjeru i svoj život. Volimo Boga i ljude pa čak i one koji se nazivaju nevjernicima. Mi se Boga svoga i svoje vjere ne odričemo.
Kroz cjelokupni radni dio programa pronalazili smo odgovor na najvažnije pitanje – kakva je naša vjera i kakva bi trebala biti, a odgovor smo saželi u zaključnu misao - vjera bez djela je kao zdjela bez jela.
Iz radne dvorane uputili smo se u crkvu na svetu ispovijed i svetu misu. Ponosan sam što sam imao čast čitati prvo čitanje.
Cilj ove obnove – obnoviti dušu i učvrstiti vjeru i ljubav prema Bogu – ostvaren je. I da ne duljim više – ovo nije bila samo duhovna obnova, nego i duhovni preporod. Hvala svima koji su nam to omogućili.