Duhovna obnova za učenike osnovne škole
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Srijeda, 07 Prosinac 2011 15:16
( Srijeda, 7. 12. 2011. – s. Zdenka Petrović) U vjeronaučnim prostorijama franjevačkog samostana u Tomislavgradu, dana 3. prosinca, upriličena je poludnevna adventska duhovna obnova za učenike sedmih i osmih razreda. Duhovnu obnovu na temu Pripravite put Gospodinu pripremile su i vodile s. Zdenka Petrović i s. Marija Martinović. Sudjelovalo je više od 70 mladih.
Program je uključivao molitvu, skupni rad na biblijskom tekstu, rekreaciju, mogućnost za sakramenat pomirenja i svetu misu. Biblijski lik kojega su mladi kroz skupni rad bolje upoznavali bio je lik Ivana Krstitelja, a ključni pojmovi o kojima su promišljali i pokušavali proniknuti u njihov dublji smisao su: čekati, nadati se, svijetliti, svjedočiti.
U duhu adventskog vremena temeljna misao koja je bila polazište svih promišljanja ovoga dana bila je - Naš je život pod stalnim znakom iščekivanja...Koga mi čekamo, komu se nadamo, kakva su naša čekanja, znademo li strpljivo čekati...Boga koji dolazi...? Uvodna meditacija i molitva poticala je na odluku – isprazniti prostor u sebi, stvoriti prazninu, u srcu pronaći mjesto za Boga.
U skupnom radu mladi su na primjeru Ivana Krstitelja, koji je poslan da posvjedoči za Svjetlo i da svi vjeruju po njemu, razmišljali o tomu što znači biti istinski svjedok. Koliko naš život sliči svjedočanstvu Ivana Krstitelja? Kakvi smo mi svjedoci ? Kakav smo mi glas? Što znači: pripravite put Gospodinu? Kako mi pripravljamo put? Ovo su bila pitanja na koja su mladi odgovarali i svoje odgovore na kreativan način pretočili u pjesmu, molitvu, priču, meditaciju, igrokaz i sl.
Program je upotpunjen sakramentom pomirenja, a završio je euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Josip Mioč koji je mladima, u prigodnoj propovijedi, na slikovit način približio smisao žrtve i života za druge. Euharistijsko slavlje svojim su pjevanjem obogatili članovi malog dječjeg zbora pod ravnanjem s. Marije Martinović, a pridružili su im se i članovi dječjeg zbora iz Stipanića.
Neka od promišljanja izdvajamo:
Naš život ponekad sliči životu Ivana Krstitelja. Ponekad i nije. On nas je pripremio za dolazak Isusa Krista. I ostavio nam je zadatak da i mi to činimo, da vjeru širimo, da ljudima propovijedamo o Isusu. Pitanje je koliko smo mi spremni na taj zadatak. Ponekad se bojimo i strah nas sputava. Ali Isus nam daje snagu i potiče nas. Naša misija je da budemo kao apostoli, da naviještamo Isusa, njegovu dobrotu i njegov ponovni dolazak. Kad je Ivan Krstitelj rekao - poravnite put Gospodnji - mislio je na to da je u našem životu previše grijeha, previše straha i da se bojimo govoriti o Isusu. Trebamo ispuniti svoje živote, te ponore koji postaju pusti, tamni. Ispunimo ga zajedno – dobrotom, snagom, pobožnošću, vjerom... Svojim životom budimo svjetlo, budimo sve ono pozitivno, budimo primjer milijunima koji su to zaboravili. Budimo svi glas koji viče u pustinji, potičimo druge na vjeru u Isusa, na pobožnost, ljubav, dobrotu. Pokušajmo u ovom vremenu adventa svoju vjeru dijeliti s drugima, dijelimo radost rođenja Spasitelja našega. Pripremimo svoje srce i dopustimo Isusu da uđe u njega, da ga ispuni blagostanjem, dobrotom, svjetlom, ljubavlju... Ne dopustimo da posustanemo u vjeri. Nadajmo se! Vjerujmo! Bdijmo! Naviještajmo dolazak Gospodina našega! Smognimo snage da sami vjerujemo, ljubimo, naviještamo i tada ćemo potaknuti druge i dokazati im da je vjera najbolje što imamo...
(Promišljanje jedne skupine mladih)
Glas u pustinji
Začuješ li glas u pustinji
ne boj se,
odazovi se,
on je izlaz iz tvojih problema.
Glas u pustinji je nešto,
nešto veličanstveno,
on je svjetlo na kraju puta
on je izlaz iz tvojih problema.
Taj glas pomaže da spoznaš Isusa,
da spoznaš što je i tko je, zapravo, Bog,
da spoznaš što je stvarni život,
On je izlaz iz tvojih problema.
( Iva Radoš i Katarina Grgić)