Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/352-091 || 352-447

Fax: +387(0)34/352-808

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Kovači i Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Iskustvo jednog hodočašća

img_0851 ( Četvrtak, 5. 5. 2011. - Ana Zelenika)  Ove godine u našim bratstvima je održan kviz znanja o fra Didaku Buntiću. Nagrada za troje najboljih je bila put u grad Asiz. Pa tako Klara Baković, Iva Budimir i ja smo osvojile put u Asiz.
Na Uskrs, 24. travnja, smo pošli za Italiju. U autobusu uvijek odlična atmosfera, nas 49 iz 18 FRAMA i 2 svećenika koji su nas vodili, fra Josip Vlašič i fra Ante Marić kojemu je ovo kao i nama prvi put da ide u Franjin grad.

Nakon što smo svi ušli u autobus i krenuli, pomolili smo se za sretan put. Poslije molitve fra Josip nas je prozivao i tako smo se malo pomalo upoznali. Prva večer je prošla mirno, uglavnom u snu.

Ujutro 25. travnja oko 7 sati došli smo u Padovu, grad sv. Ante Padovanskog. Obišli smo prekrasnu baziliku sv. Ante, sv. Justine, te oko 10 sati slavili misu u kapelici sv. Leopolda Bogdana Mandića. Poslije mise i malo odmora, nastavili smo put Asiza. Put je brzo prošao, i već smo pred Asizom. Prekrasan pogled na grad, sv. Franju, sv. Klaru i Porcijunkulu, pjevali smo Franji i Klari, bili smo presretni, jer ćemo napokon biti tu, doslovno kročiti Franjinim stazama. I tako s pjesmom na usnama stigosmo do Foligna u Oasi san Francesco gdje smo se smjestili i svi već dosta umorni ubrzo zaspali.
26. travnja, taj dan je bio rezerviran za posjet Asizu. Ustali smo se rano, doručkovali i krenuli prema našoj prvoj postaji u Asizu, Porcijunkuli. Velika kupola je stajala ispred nas, a unutra, nešto sasvim drugo. U toj velikoj crkvi nalazi se mala crkvica koju je sv. Franjo obnovio. Sve nas su preplavili prelijepi osjecaji, neki od nas su i pustili koju suzu dok smo pjevali i molili se u toj prekrasnoj crkvici. Jedinoj crkvi koju je Franjo želio nazivati svojom, i u koju se uvijek vraćao. U kapelici pored smo imali sv. misu. Poslije mise smo malo obišli svetište uz zanimljive priče fra Josipa i fra Ante, pa ponovno u autobus. Spuštali smo se prema sv. Damjanu, crkvi u kojoj se Bog objavio Franji. Nakon Damjana krenuli smo prema sv. Klari. Ispod glavnog oltara nalazi se Klarin grob, a u sporednoj kapelici križ sv. Damjana s kojega je Franjo čuo Božji glas. Tu smo svi molili da i mi čujemo Božji glas, molili smo se onako kako je Franjo molio: Bože, prosvjetli tamu našega srca! Onda crkva sv. Rufina, pored koje je Klarina kuća. Tu su Franjo i Klara kršteni, pa smo i mi obnovili svoju krsnu milost. Nakon toga smo bili u crkvi: Santa Maria sopra Minerva ili Sveta Marija iznad Minerve. Obišli smo neke manje crkve. Gdje je Franjo rođen napravljena je crkva, tu je u njegovo vrijeme bila štala, pa se i tako vidi koliko je Franjo sličan Isusu. Zatim njegova rodna kuća od koje su sačuvana vrata i mjesto gdje je Franju zarobio otac. Ispred kuće se nalazi kip njegovih roditelja, gdje je Franjina majka prikazana kako drži otkinuti lanac, kao simbol što je oslobodila Franju. I na kraju, crkva koja je središte cijelog Asiza, pa tako i ovog našeg hodočašća, bazilika sv. Franje. To je bazilika na 3 kata. U donjoj je središte svega, najmirnije mjesto od svih, tu se nalazi tijelo našeg Oca Franje. Nema riječi kojom bi mogla opisati osjećaj koji te obuzme kad dođeš tu, riječi nisu ni potrebne, kada su suze opisivale našu sreću. U srednjoj bazilici se nalazi prvi portret sv. Franje, u njoj su također mnoge freske koje opisuju Franjin život. Ispred gornje bazilike se nalazi veliki travnjak na kojem je napisano PAX, i to mjesto je nekako odiše mirom. Mnogi od nas su imali veliku želju da uđu na taj travnjak, ali je rizik bio prevelik… J I tako korak po korak, stepenica po stepenica, došli smo do kraja dana. Bilo je naporno, ali i prekrasno. Vraćamo se u našu oazu na mali odmor, pa ponovno u Asiz na večernju šetnju. Većina nas je stala ispred Porcijunkule, pa pješice po crvenoj stazi koja vodi do Asiza. Stvarno ne znamo kome je ta luda ideja pala napamet! Ali bilo je lijepo vidjeti Asiz noći. I tako, opet umorni se vraćamo u Foligno, pa u krevet!
27. travnja smo imali misu u bazilici sv. Franje, u kapelici do Franjinog tijela. S nama je bio i fra Grga, zagrebački franjevac koji je na studiju u Asizu. Na misi smo obnovili svoja obećanja. Poslije mise fra Grga nas je proveo kroz baziliku, te nam pobliže objasnio sve motive freski koje označavaju Franjin život. Fra Josip je bio oduševljen rozetama, pa bi nam u svakoj crkvi u koju bi ušli posebno naglasio rozete J . Zatim smo se, neki pješice, neki autom uputili na Carcere. To je mjesto na koje se Franjo s braćom povlačio u molitvu. Tu je napisao i pjesmu stvorova, što je simbolički prikazano na jednom od njegovih kipova. Tu je i drvo s kojeg je Franjo propovjedao pticama. Prelijepa priroda i prekrasno mjesto na kojem se stvarno osjeti Franjin duh. Sad tek vidimo zašto je Franjo toliko volio prirodu. Poslije Carcera smo imali slobodno vrijeme. Neki su to iskoristili za molitvu u Porcijunkuli ili na Franjinom grobu, neki su se spustili do McDonalds-a, a neki jednostavno uživali u Asizu. Navečer smo se vratili u Foligno na večeru i odmor uz utakmicu, igru Una u kojoj je fra Josip stalno izmišljao pravila, a poslije toga spavanje.
28. travnja, dan je započeo ranije nego inače, doručak je bio u 7 sati jer smo u 7:30 morali krenuti na La Vernu. Na planini nas je dočekala kiša i hladno vrijeme, ali nije pokvarila naše raspoloženje . Na La Verni je sv. Franjo  dobio stigme. Na tom mjestu je danas sagrađena kapelica u koju svaki dan, 2 puta dolazi procesija koja počinje u crkvi, prolazi kroz prekrasan hodnik ukrašen freskama iz Franjinog života, na fra Josipovu žalost, nije bilo rozeta! J I tu smo kao i svakoga dana slavili misu. Pregledali smo mjesta gdje je sv. Franjo boravio, stijene u kojima je molio i spavao.  Nakon ručka imali smo par sati slobodno, pa smo to iskoristili ugl. za molitvu, za pisanje dnevnika ili sami svoje molitve. Sudjelovali smo i u procesiji, iako nismo baš puno toga razumjeli, jer je na talijanskom jeziku. Poslije procesije krenuli smo u Foligno. Nakon večere, opet smo se vratili u Asiz, no ovaj put smo se nažalost morali oprostiti od njega. Zadnji put smo prošetali prekrasnim ulicama, pričali s ljudima drugih nacija, pjevali, slikali se ispred bazilike sv. Franje i još jednom pokušali ući na onaj prekrasni travnjak, no, nismo. S pjesmom smo dočekali naše fratre i vozače, pa se nekako tužni vratili u Foligno.
29. travnja, zadnji dan u našoj oazi. Jutro je počelo kao i obično. Poslije doručka smo imali vrijeme za spremanje, ali svi smo ga iskoristili za slikanje i opraštanje sa oazom! Oko 9 sati krenuli smo za Greccio. Greccio je brdo gdje je sv. Franjo napravio prve žive jaslice, nakon njegovih jaslica, cijeli svijet je tako počeo slaviti Kristovo rođenje. Na misi smo slavili Božić samo par dana poslije Uskrsa. Fra Ante nam je dao poruku u propovijedi, da probudimo Isusa u sebi, da ne spava, da Božić ne bude samo onaj dio godine kada nema nastave. Poslije mise smo se opet slikali. Mi smo pozirali, a fra Ante je vješto fotografirao. Poslije ručka smo krenuli put Fontecolomba, mjesto gdje je Franjo imao operaciju očiju, napisao prvo pravilo reda i svojom rukom napisao Tau! Nakon toga smo krenuli kući!
U ranim jutarnjim satima 30. travnja došli smo u našu Hercegovinu. Lijepo je biti kod kuće. Svatko je stao na svom stajalištu, te produžio put kući. Tu smo se oprostili od ekipe prekrasnih ljudi, našeg fra Josipa i fra Ante, njihovih priča koje ćemo uvijek pamtiti. Na svakog od nas Asiz je ostavio poseban dojam. Drago nam je što smo baš mi bili na tom hodočašću, što smo slavili sv. Franju u njegovom gradu. Bilo je prekrasno doslovno kročiti stazama njegova života, hodati ulicama kojima je on prolazio, dirati kamen koji je on postavio na svoje mjesto, moliti na mjestu na kojem je on molio, disati baš onako asiški, živjeti životom našeg Serafskog Oca sv. Franje Asiškom. Ovo je bilo prekrasno iskustvo koje nitko od nas neće nikada zaboraviti. Mnogi će se vjerovatno i vratiti. Hvala svima onima koji su omogućili da posjetimo grad našeg sveca!
 
 
 

Fotogalerija: