Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

U potrazi za svetim Franjom

img_1055( Četvrtak, 5. 5. 2011.- Iva Budimir)  Kad se spremam na putovanje, obično sastavim popis svih stvarčica koje trebam ponijeti i posebno ukrasim one koje nikako ne smijem zaboraviti. Naravno, uvijek se dogodi da nešto zaboravim, ali opet preživim bez toga. Ono što posebno ukrašavam i nastojim nikada ne zaboraviti je osmijeh i djelić srca spreman za čuvanje lijepih trenutaka kojih uvijek bude.

Postoji jedan gradić koji je kao stvoren za doživljavanje predivnih i nezaboravnih trenutaka – Asiz. Postoji jedan čovjek koji i osam stoljeća nakon smrti živi u srcima milijuna ljudi te ih svojim primjerom vodi Kristu – sveti Franjo. Čovjek velik u poniznosti, bogat u siromaštvu. Vjerujem da je svakom franjevcu san otići u Asiz i biti na mjestima na kojima je bivao Franjo. Moj se san ostvario. Krenuh u potragu za Franjom. Teško ga je bilo naći u gužvi na asiškim ulicama. Nije on volio takva mjesta. Radije se povlačio u prirodu, daleko od vreve grada. Ondje ga je mnogo lakše pronaći i doživjeti. Carcere, La Verna, Greccio… Zaista posebna mjesta, još se uvijek ne mogu načuditi gdje ih je samo pronalazio! Posebno je mjesto u mome srcu zauzela Porcijunkula, jedna od crkvica koje je popravio sveti Franjo. Ondje sam se vraćala nekoliko puta, osjećala sam poseban mir i sigurnost. A onda i grob svetog Franje… Riječima je teško opisati emocije koje se u trenutku dolaska na to sveto mjesto bore za prevladavanje ljudskim bićem. Kad sam se ondje zaustavila nekoliko minuta i prepustila svoje misli kamenu koji čuva Franjino tijelo, prevladao je mir, a radost mu je bila za petama. Takva mjesta čovjek ne može napustiti, a da se u njegovu biću nešto ne promijeni. Možda te promjene nismo odmah svjesni, ali će se ona sigurno dogoditi. Nije rijetkost da nekih doživljaja postanemo svjesniji tek kada u glavi premotamo film i vratimo se na staze kojima smo jučer prolazili. Misli zalutaju, a onda shvatiš da je vrijeme vratiti se u stvarnost. Tko zna, možda ti Bog podari milost da tvoja mašta opet postane stvarnost.

 

Nakon nekoliko dana provedenih u Asizu, polako postajem svjesna da se putovanju bliži kraj. Onda čistim sobu, ispraznim sve moguće ladice i ormariće, spremim se… I tako, dok sam provjeravala jesam li nešto zaboravila, pronađem onaj djelić srca ispunjen radošću, pjesmom, srećom, mirom i prelijepim trenutcima koje sam provela sa divnim ljudima.

Pa zar ga nisam posebno ukrasila? Kako sam samo to mogla zaboraviti?

Fotogalerija: