Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Tradicionalni seminar framaša u Međugorju

 

dsc_8854( Utorak, 5. 3. 2013. - Mihaela Ćavar ) Kada je predsjednica Frame u autobusu na povratku kući upitala tko će napisati izvještaj, odmah sam se javila jer sam mislila da će ići ko' od šale. E, pa neće! Buljim u bjelinu ispred sebe i ne znam kako bih započela. Previše toga smo proživjeli u prethodna 3 dana da stvarno ne znam što bih vam prvo ispričala.
Pa, sve je započelo u 11:00 sati kada je 48 framaša s fra Josipom na čelu krenulo na seminar duhovne obnove. Oko 12:30 stigli smo u Međugorje. Nakon što smo se smjestili u naše prenoćište Domus Pacis (Kuća Mira) gdje smo toplo dočekani od naših domaćica uslijedilo je raspremanje i ručak. Program je ubrzo započeo. U 14:00 sati smo krenuli na Put križa na Križevac. Umor i vrućina nas nisu omeli u užitku molitve i puta ka velikom križu. Nakon što smo sišli imali smo slobodno vrijeme. Neki su ga iskoristili za šetnju, molitvu, kavu, kupovinu suvenira, a nekolicina nas je imala priliku posjetiti našeg bivšeg (ali srcu i dalje dragog) Stipu Novokmeta. On i njegov kolega Luka su nam pokazali jednu od najsuvremenijih radijskih kuća na Balkanu, kakvih bi se zasramili i veliki radijski studiji. Prva asocijacija kada smo ušli, bila je svemirski brod. Tisuće, i tisuće tipki, gumbića, dugmadi… bilo me je strah kretati se ne bi li stisnula nešto što ne bih trebala. Stipe i Luka nas proveli kroz cijeli studio, objasnivši nam kako Radio mir Međugorje funkcionira.

Nakon ugodnog i poučnog druženja, vratili smo se u Domus Pacis, gdje smo se spremili za svetu misu u crkvi sv. Jakova. Prije mise, imali smo priliku za svetu ispovijed. Skoro svi framaši su se ispovjedili jer svi znamo kako su u Međugorju ispovijedi čarobne i posebne. Uslijedila je večera i sljedeće predavanje. U našoj kapelici u Kući mira kao sljedeći gost predavač stigla je gospođa Marija Dugandžić. Svojim jednostavnim, ali poučnim predavanjem, pričom svog života, oduševila je framaše koji su na završnom plenumu istaknuli da je to možda bilo jedno od najljepših predavanja. Pomalo umorni bili smo spremni za spavanje, ali tek nakon večernje molitve.
 
Buđenje u 6:00 h nije baš buđenje iz snova, ali znajući što nas očekuje, nismo se previše bunili. Jutarnja molitva, doručak, osmijeh na licu i odlazak prema Plavom križu. S velikim uzbuđenjem čekali smo vidjelicu Mirjanu kojoj će se Gospa ukazati. Da, sljedeća točka našeg seminara je bila prisustvovanje Gospinu ukazanju. Ovdje ću zastati. Za ovaj dio izvještaja sam ostavila najviše prostora. Mislila sam da ću najviše pisati. Ali ne. Ovdje riječi nisu dovoljne jer kada vas istodobno na mjestu, svetom mjestu, preplave osjećaji sreće, tuge, straha, veselja, ljubavi, nema tih riječi kojima bi se moglo opisati to Gospino ukazanje, kojem prisustvujete sa svojim prijateljima, sa svojom FRAMOM!

Dugo očekivana Mirjana kleknula je pred križ i počela razgovarati s Gospom… plač, smijeh, zabrinutost, suze samo su neki od njenih izraza lica dok je primala Gospinu poruku. Mi smo mogli samo gledati u mnoštvo koje se moli Majci, koja nam je tako blizu. Nakon ukazanja (ovo će zvučati smiješno, ali je uistinu tako) mnoštvo se okrenulo prema Suncu, koje se uzdiglo u visinu brže nego što bi trebalo. Čudo, zar ne? Ovo je mjesto prepuno takvih čuda. No, bilo je tu i straha. Nakon ukazanja imali smo priliku vidjeti i egzorcizam koji se dogodio u našoj blizini na mladoj djevojci. Srećom, ubrzo je prestalo, pa su se svi uplašeni smirili. I trebali smo biti smireni, jer nas je čekalo malo poduže pješačenje. Kada smo saznali kamo idemo, nije nam bilo mrsko toliko kilometara prošetati.
Sljedeća postaja bila je kuća jedne od vidjelica. Sa širokim osmijehom i veseljem u svome vrtu nas je dočekala vidjelica Ivanka. Zarazila nas je osmijehom i zainteresiranošću za Gospom, misterijem njenih ukazanja, ali i vlastitom pričom koju je proživjela. Čudesno je bilo slušati nekoga tko ti svjedoči o životu poslije smrti i o ukazanju Marije Majke.

Vrativši se u Kuću mira, imali smo malo slobodnog vremena da se odmorimo i pripremimo za nastavak. Nakon predaha i ručka, stigle su sljedeće gošće predavačice. Časne sestre Adriana Galić i Ivana Pavla Mikulić. Divne časne sestre su nas osvojile svojom vedrinom i osmijehom. Kao što one kažu, one su živi dokaz da postoje radost i veselje u samostanu. Veselo popodne u ugodnom druženju sa sestrama upotpunili smo meditacijom i raznim načinima molitve. Druženje smo završili plesom i pjesmom. Hvala im na njihovom osmijehu i vedrini što su nam ih to popodne darovali. S njima smo se pripremili za sv. misu koja je bila u našoj kapelici i koju je predvodio fra Josip. Mislim da smo tada osjetili što je zajedništvo i kako ga mi framaši trebamo najviše proživljavati i širiti. Za tu pouku je zaslužan naš fra Josip koji nas je svojom propovijedi potaknuo na razmišljanje.

Misno slavlje je bilo uvod u večer. Slobodno vrijeme smo ovaj put zajedno iskoristili. Vrijeme za odmor, igru i rekreaciju smo proveli u Domus Pacisu uz gitaru, ples, pjesmu i neizostavno kolo. Iako je Korizma tu pouku zajedništva sa prethodne propovijedi rezultirali smo ovakvim veseljem.

Kada smo se već pomalo uozbiljili i sabrali, vrijeme je za mogu reći vrhunac seminara. Dugo očekivani sat tišine. Da vam pojasnim, u tom satu svaki framaš zasebno ode na neko mjesto gdje u tišini i šutnji razgovara sam sa sobom. Ove godine smo imali širi izbor lokacija nego lani. Jedni su bili kod svijeća, jedni kod crkve, jedni kod uskrslog Isusa, dok su jedni ostali u kapelici. Zbog hladnoće svima su nam bile potrebne deke koje smo prošvercali. Ovo je možda bilo najintimnija točka seminara jer smo u ovih sat vremena na ovom svetom mjestu u Međugorju bili sami sa Bogom, kojemu smo povjerili svoje probleme, izrazili zahvale, darovali smijeh, suze, bol, sreću…
Nastavili smo u sličnom tonu, klanjanjem u kapelici. Jednako dobar osjećaj i vibracija širili su se i tu. U ponoć imali smo priliku ići na Podbrdo. Neki umorni ostali su spavati, a neki se išli moliti po mjesečini Kraljici Mira, u samo srce Njenog svetišta. Doista, jedan od najljepših osjećaja je definitivno penjanje na Podbrdo u ponoć, moleći krunicu i znajući da si okružen svojom Framom, koja je u tom najljepšem osjećaju s tobom… Pospani, zaspali smo čim smo stigli.
Buđenje u 8:00 h, doručak, pozdravljanje s domaćinima, nekoliko fotografija za kraj i ponovno u autobus. Ovaj put se vozimo u Tihaljinu. Malo, zeleno i osunčano mjesto gdje ćemo slaviti nedjeljno misno slavlje. Toplo dočekani od domaćina i mjesnog fratra, uživali smo u misi kao i u domjenku kojeg su nam pripremili.
Ponovno u autobus, te na završnu točku – plenum. U prirodi, na izvorima, uslikali smo posljednje fotografije seminara i iznijeli svoje doživljaje.

Naravno, bili su pozitivni i pretežno su prevladavale rečenice: Bilo je odlično, savršeno, ja bih da je još trajalo… Ali, znate, sve što je lijepo kratko traje. Toliko smo lijepih izjava čuli od naših predavača i gostiju, da stvarno ne znam koju bih istaknula. Mi framaši moramo biti svjesni tog zajedništva kojeg trebamo širiti, kako naš fra Katastrofiko kaže, jer u svijetu ima mnogo onih koji ne vjeruju.

Vidjelica Mirjana to lijepo kaže: „U svijetu postoje vjernici i oni koji nisu upoznali Božju ljubav.“ Mi tu ljubav moramo darivati jer nikad ne znamo kako će nam se vratiti i što nas očekuje. Bog za svakog od nas nešto sprema.
Za kraj ću citirati našu predavačicu Mariju: „ Ako želiš nasmijati Boga, samo mu reci svoje planove, jer Isus je legenda! “