Krizmanici hodočastili na Široki Brijeg i Međugorje
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Utorak, 28 Svibanj 2013 20:59
( Utorak, 28. 5. 2013. - Dora Čondrić) Prva subota bez buđenja na vjeronauk za krizmanike. I prva subota nakon što smo primili sakrament svete Potvrde. Ali ni ove subote nismo izbjegli rano ustajanje. Riječ je o izletu kojega je za nas pripremio fra Željko.
Polazak je bio u 8 sati ispred crkve. Naše prvo odredište bio je Široki Brijeg.
Stigavši, vidjeli smo crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Fra Vendelin Karačić nam je ispričao nešto kratko o povijesti crkve. Vidjeli smo i riznicu, kao i samostanski klaustar – vrt. Nakon toga otišli smo u obilazak skloništa. Mislim da je to mjesto na kojemu
nitko ne može ostati ravnodušan. Nakon što smo čuli priču o skloništu i pogibiji fratara, ukrcali smo se u autobus i krenuli put Međugorja. Stigavši, zaputili smo se prema velikoj žutoj dvorani. Zasigurno je imala ime, no svi smo ju tako nazivali jer nam je to bilo upečatljivije. Smjestili smo se u klupe i fra Slaven Brekalo nam je pričao o Međugorju i
mnogim čudima tog svetog mjesta. Na početku svog predavanja zamolio nas je za tišinu. Činilo se kao nemoguće da ćemo svi šutjeti, ali jesmo. Bilo je zanimljivije nego što smo očekivali. Predavanje je završilo. Sad dolazi ono naše tzv. slobodno vrijeme. Razbježali smo se. Svi smo našli neku zanimaciju. I dva slobodna sata su lagano istjecala.
Uskačući u autobus stigli smo u Majčino selo. Ušli smo u kapelicu gdje nas je srdačno dočekala jedna volonterka. I tu smo čuli priču o Majčinu selu, a ponešto i o djeci koja tu žive.
Nažalost, bilo nas je previše pa ih nismo mogli posjetiti po kućama u kojima žive i vidjeti kako se snalaze. Ali vjerujem da će jednom biti vremena i za to. Nastavljamo dalje i odlazimo u posjet zajednici Milosrdni Otac. To je zajednica mladih ljudi koji su nekada bili ovisnici.
Čuli smo svjedočanstva dvojice bivših narkomana. Mislim da smo se svi nekako uplašili, začudili,iznenadili, rastužili... A na kraju krajeva i razveselili, jer možemo slušati od starijih, iskusnijih, i izvući pouku iz svega te se nikada ne upuštati u takvo što. Svi smo se čudili tim hrabrim momcima koji su pred nama, potpunim neznancima, ispričali svoju, nimalo jednostavnu, životnu priču. Poslije svjedočanstava imali smo misno slavlje u kapelici koje je predvodio fra Željko. Vjerujem da je na mnoge od nas ova misa ostavila dubok trag.
Na kraju dana otišli smo u Etno selo. Nakon obilaska, umorni i iscrpljeni, ukrcali smo se u autobus i krenuli kući.
Mislim da nemam što više napisati i nadodati osim: Hvala Bogu na divnom danu.