A potrebe spomenute populacije su ove godine bile izrazito velike. Popele su se do vrtoglavih dva milijuna kuna, koliko je koštalo osiguranje zaduženo da prati i čuva šačicu splitskih provokatora čija bahatost ide do te mjere da smatraju kako sveukupnu hrvatsku javnost zanimaju i brinu njihove privatne i osobne stvari, točnije seksualna orijentacija. Da pojasnim, nisam ja nikakav homofob, nemam ništa ni protiv koga, no kako je u ovoj našoj maloj Hrvatskoj postalo jako popularno tražiti najrazličitija prava na najrazličitije načine, malo sam razmislila i shvatila da i ja imam određena prava. Recimo, imam pravo da me se poštedi i zaštiti od agresivnoga i neumjesnog nametanja stavova i informacija koje me ni najmanje ne zanimaju. Ako jedna osoba, ničim izazvana, ima potrebu i pravo izaći na gradski trg i reći kako je homoseksualno orijentirana i kako zajedno sa svojim partnerom sačinjava zajednicu istu onakvu kakvu sačinjavaju muškarac i žena i kako imaju pravo u takvoj jednoj zajednici odgajati i podizati dijete, onda valjda i ja imam pravo reći kako je jedna takva zajednica za mene potpuno neprirodna. I valjda jedno dijete ima pravo odrasti u zajednici koju sačinjavaju muškarac i žena, mama i tata, ima pravo znati kako su takve nuklearne obitelji temelj društva i razlog njegovog održanja, kako se obitelji koje sačinjavaju mama i tata prirodne, a kako su eventualne zajednice koje sačinjavaju dvije osobe istoga spola drukčije, imaju određena neotuđiva prava, ali su ipak po nečemu drukčije, nikako iste! Instituciju obitelji se danas pokušava marginalizirati i poniziti isticanjem onih koje su nesređene i nesretne, u kojima su članovi zlostavljani, obespravljeni, uskraćeni za roditeljsku ili supružničku ljubav i pažnju. No, to su tužni izolirani slučajevi koji nam ne daju za pravo zaključiti kako je obitelj nadiđena tvorevina, trula, nezdrava i precijenjena.

Homoseksualci su protekli vikend Splitom paradirali pod krinkom kako traže svoja prava. No meni se čini da se prava traže na sudu nekakvim sudskim postupkom, a ne mahanjem šarenom zastavom i pokazivanjem neumjesnih transparenata od kojih su se na kraju ogradile čak i razne homoseksualne udruge. Pratila sam cijelu ovu homoseksualnu medijsku priču (što iz vlastite znatiželje, što iz činjenice kako je bila jednostavno neizbježna) i nikako ne uspijevam dokučiti jesmo li mi uistinu toliko ludi ili se samo pravimo. Zašto uporno pokušavamo izjednačiti homoseksualnu i heteroseksualnu zajednicu, zašto se prisiljavamo naći neki zajednički nazivnik kada je na primjeru cijeloga stvorenog svijeta i svemira evidentno kako to nije isto. Kada kažem da je homoseksualna zajednica za mene protuprirodna, onda pod tim ne mislim da su te osobe izvitoperene i izopačene nego jednostavno mislim na to kako od dvije homoseksualne jedinke (bile oni ljudi, mačke ili pudlice) nikada neće nastati treća. I to je to, kraj priče. Vrsta, bilo ljudska, bilo životinjska opstaje i traje zahvaljujući heteroseksualnim, a ne homoseksualnim spolnim odnosima. Kada već spominjem medijsku uključenost u spomenuti događaj, ne mogu, a da se ne osvrnem na Susret hrvatske katoličke mladeži koji je početkom svibnja u Sisku okupio oko 30 tisuća sudionika, o čemu nije izvijestio gotovo niti jedan hrvatski medij. Kao što uostalom ni slova nisu napisali o prošlotjednom nastupu Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom glavnom trgu gdje se okupilo više tisuća posjetitelja. Eto ti vrlih hrvatskih novinara i novinarske objektivnosti!

Kao što sam na početku rekla, u ovoj medijskoj gunguli oko homoseksualaca brojni su oni koji napadaju Crkvu i njezin stav. Kao i obično, uglavnom su najglasniji oni koji posjeduju malo ili nimalo točnih i pravih informacija, pa se onda razbacuju običnim floskulama. Ostajući vjerna svome nauku, Crkva propovijeda ljubav, prihvaćanje i razumijevanje za sve ljude. Svi smo jednako djeca Božja, ljubljeni istom Očevom ljubavlju. Bog je u svojoj stvarateljskoj mudrosti čovjeku omogućio da putem spolnoga sjedinjenja postane sustvaratelj novoga života. I upravo je onda Crkva ta koja ima razumijevanja za homoseksualne osobe jer je svjesna kako im je, protiv njihove volje i bez objašnjivog razloga, uskraćeno pravo na, od Boga predviđenu, bračnu zajednicu muškarca i žene. Upravo zato Crkva posvećuje veliku pažnju pastoralu homoseksualnih osoba o čemu svjedoči i službeni dokument, odnosno izjava o nekim pitanjima seksualne etike koji je Kongregacija za nauk vjere izdala još davne 1975. godine pod naslovom „Persona humanae“. Dokument je izdan prije nešto manje od četrdeset godina, davno prije svih ovih parada, raznih promicateljskih udruga i pokreta iz čega vidimo kako Crkva nije zaostala i beskompromisna, nego upravo suprotno, u duhu vremena i povijesnosti osluškuje potrebe svojih vjernika pokušavajući u okviru svoga nauka i poslanja razumjeti homoseksualne osobe.

Krivo se Crkvu etiketira kako onu koja homoseksualce smatra nastranim i grešnim ljudima. Crkva, naime, ne osuđuje homoseksualnu sklonost, nego osuđuje udovoljavanje toj istoj sklonosti. Homoseksualni spolni čin je za Crkvu grijeh jer se radi o činu koji se neupitno i neizostavno prakticira izvan kršćanskog braka. A za Crkvu je jedini dopušteni spolni čin onaj bračni koji ima dva vida: vid sjedinjenja i vid rađanja. Homoseksualni čini su u svojoj biti neuredni jer su lišeni bitnoga i nenadomjestivog cilja, odnosno cilj im nije bračno sjedinjenje niti rađanje te su kao takvi protiv naravi spolnoga čina. Pored homoseksualnog čina, ovdje možemo uključiti i masturbaciju te predbračni spolni čin.

I ne trebamo se mi onda zgražati nad Crkvom i njezinim stajalištima nego nad pojedinim izjavama onih koji nam kroje sudbinu i budućnost. Trebamo se zgražati nad izjavom Vesne Pusić kako homoseksualnu paradu trebaju predvoditi žene zlostavljane u Domovinskom ratu jer su one, baš kao i dotični homoseksualci žrtve nerazumijevanja i obespravljenosti. I trebamo se zgražati nad apelom te iste političarke da budemo civilizirani, puni tolerancije, da pazimo kako se ponašamo na paradi i mimo nje jer nas Europa budno motri i promatra. Ma neka promatra! Pa nek’ se stidi. I Europa i mi.