NAŠ SUGOVORNIK: Svjetski ugledni znanstvenik Davor Pavuna
- Detalji
- Kategorija: PRATIMO...
- Objavljeno Četvrtak, 05 Veljača 2015 07:39
Na poziv Frame Tomislavgrad i njezina voditelja fra Josipa Mioča 24. i 25. studenoga u Tomislavgradu je boravio profesor, fizičar i svjetski poznati znanstvenik Davor Pavuna.
Održao je dva predavanja, prvo o donosu vjere i znanosti, a drugo o izazovima globalizacije. Što je gospodin Pavuna htio poručiti svima nama i kako je doživio našu sredinu, doznajte u ovome razgovoru.
Josip Mioč (dalje JM):Sumnjam da ima ljudi među Hrvatima koji za Vas nisu čuli. Ipak nam se kratko predstavite, što biste kazali kao najvažnije o sebi.
Davor Pavuna (dalje DP):Jedno sam normalno hrvatsko dijete rođeno u Koprivnici, odrastao u Osijeku gdje sam išao u osnovnu školu, a u Zagrebu u V. gimnaziju. Studirao sam fiziku u Zagrebu, u Engleskoj doktorirao na fizici, zatim prešo u Francusku gdje sam radio u nacionalnome centru. Za stalno sam se zaposlio kao profesor na švicarskome institutu za tehnologiju u Lozani. Danas sam predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa za Švicarsku i međunarodni veleposlanik u 35 zemalja svijeta. Također, jako mnogo radim u Americi, Kini i diljem Europske Unije gdje sam i savjetnik za energetiku i za nove strateške projekte. Moja supruga je Francuskinja Silvija, imamo dvoje djece Marka i Anu, svi, Bogu hvala, govore hrvatski i u Hrvatskoj provodimo dosta vremena. Uglavnom živimo u Švicarskoj, ali i u Americi i Kini, jako dinamičan život koji se ne može opisati standardnom pričom.
JM:Hrvat, Osiječnin, Zagrepčanin na institutu u Švicarskoj? Zanimljiv i neuobičajen životni put.
DP: To je za mene jednostavno, mogao sam živjeti u Engleskoj, Francuskoj bilo gdje. Ali nisam znao da se vi u Tomislavgradu možete skijati. I da sam to znao, jer sam strastveni skijaš, možda bih živio kod vas. Ovdje mogu skijati, a i brzo biti na moru. U Švicarskoj mi je lijepo raditi u mome laboratoriju, ali zadovoljan sam radom i u Americi i u Kini, diljem Europske Unije. Međutim, ono što je bitno jest to da se čovjek dobro osjeća.
Kod vas osjećam posebno dobro ozračje i posebne vibracije. Na ovome platou od 900 metara, ja ga volim nazvati Mali Tibet, sunčeva energija je fantastična, biljke su radosne, voda koja je bitna za život jako je kvalitetna. U ovome postindustrijskom dobu ovdje se može živjeti kvalitetan život. Gotovo je industrijsko doba, to ne znači da nikakve industrije neće biti, bit će uvijek manjih postrojenja. Intenzivno industrijsko doba je prošlost, dolazi robotika, dolaze nove tehnologije. Ljudi u razvijenome svijetu danas sanjaju da žive u zdravome okolišu, posebno to vidim kod ljudi u Švicarskoj. A vi upravo imate takav okoliš, nezagađeni ste. Imate prekrasno nebo, blizu ste moru, imate vodu koja je puna kisika. Ako imate problem sa zdravljem, savjetujem vam post, molitvu i pijte svoju vodu s malo limuna. To je voda koja će izliječiti sve, isprati cijeli organizam.
Danas u Europskoj Uniji ima oko pola milijarde dobrostojećih ljudi treće dobi i oni će doći ovdje na regeneraciju organizma, na šetnju po ovome divnom zraku, piti vašu čistu vodu, imati određene stupnjeve masaže i duhovnih vježbi, posjetiti Međugorje. To može biti cjelogodišnja aktivnost. Imate bogomdanu sunčanu energiju i čujem da radite vjetroelektrane, što je jako dobro. No čujem i priču o mogućnosti izgradnje termoelektrane. To nikako, usuđujem se reći to vam zabranjujem. Druga aktivnost koju obvezno morate uvesti: hitno u školama poboljšati informatičko obrazovanje. Mlade dečke i curice u Tomislavgradu treba naučiti programiranju. Ako to mogu raditi Korejci, mogu i djeca iz Tomislavgrada. Ulazimo u doba zdrave hrane, biomedicinskih tretmana organizma i programiranja pametnih telefona. I to neće nimalo ugroziti stočarstvo i ratarstvo koji su važni u vašemu kraju, neće ugroziti vaše obitelji i zdrav život, molitvu i zajedništvo u vjeri koje njegujete.
JM: Kako je tekao Vaš put upoznavanja s vjerom i Isusom Kristom?
DP: Do 29 godine života nisam bio vjernik. Rođen sam u komunizmu, u katoličkoj obitelji, ali o Isus Kristu nisam znao ništa. Kada sam sebi počeo postavljati ozbiljna pitanja, spoznao sam koliko je Isus Krist bitan. Započeo sama svoj stvarni vjerski život duhovnim vježbama kod Tomislava Ivančića i Zvjezdana Linića. I od izvrsnoga fizičara postao sam vjernik, tako su se produbile i fizika i vjera u mome životu i povezale se. Spoznao sam da su Evanđelje i Isus Krist živi. Tko ne vjeruje, spoznat će to kada bude umirao. Dalje sam shvatio: ako je Bog živ, onda je on tu blizu mene, tebe… Tomu nas uči i majka Katolička crkva. Katolicizam je univerzalan, to je odnos sa živim Isusom Kristom. Otišao sam i korak dalje, pa se zapitao: ako je Bog živ idem ga upoznati, smisao života je osobni odnos s Bogom, s Isusom Krstom.
Sakramenti, odlazak u crkvu važni su na našemu duhovnom putu, na našemu rastu u vjeri, ali naš krajnji cilj u vjeri je osobni susret s Isusom Kristom. To sam kao fizičar shvatio, Bog je svemoguć, sveprisutan i sveznajući. To znači da je On ovdje i sada. E sada je pitanje koji kanal ja moram otvoriti da ga susretnem? To nije umni kanal, već kanal srca. Upoznao sam se osobno s Isusom Kristom i to je preokrenulo moj život. Postao sam Božji sluga, a moj jedini šef je Isus Krist.
JM:Kako bi jedan fizičar i to eksperimentalni u nekoliko riječi dokazao da Bog postoji.
DP:Ne treba dokazivati jer je to nepotrebno. Tko ne vidi Božji upliv u svome životu, nikakvi dokazi ga neće uvjeriti. I nije uloga znanosti da dokazuje Božje postojanje. Pametnomu dovoljno. Onaj tko je dovoljno mudar i u zvuku komaraca vidjet će Božju nazočnosti. Pretpostavimo da su istina veliki prasak i evolucija i da smo mi majmunoidi proizišli iz velikoga praska i evolucije. Premda je to nemoguće koliko je svemir star. Priroda i svemir kao kreacije su živo biće, ako sam ja kao čovjek inteligentan, onda su svemir i priroda jednako ili više inteligentni od mene. A ako želimo doći do vrhovne kreacije, do Boga, tu nam Evanđelje daje odgovore, Crkva i naši svećenici.
JM:Kao fizičar bavite se izgledom svijeta u budućnosti, kako vidite svijet za 20-30 godina,u kojemu pravcu će se razvijati znanost i čovječanstvo?
DP:Kao fizičar, ne razmišljam što će se dogoditi sutra već za 25-30 godina. I to je dosta zanimljivo. Znanost će i dalje jako i brzo napredovati, imat ćete jako mnogo progresivnih stvari od fantastične robotike koja nam već pruža nezamislive stvari. Napredovat će biomedicina i liječit ćemo se matičnim stanicama i čišćenjima organizma, vibracijskom medicinom. To i mnogo više je apsolutno moguće. Produžit će se ljudski vijek na 200 godina a i dulje. E sad, problem nastaje u čovjeku, napredak je izgledan, ali mi svaku tehnologiju možemo koristiti i kao oružje. Dakle, važna je svijest kod ljudi.
Ljudi na planetu Zemlji su podijeljeni na siromašnu većinu i bogatu manjinu. To društvo bogatih drže većinu svjetskoga kapitala i dobara. Plan toga društva je reducirati populaciju. Tu se vodi borba između dobra i zla. Ako ta bogata manjina pobijedi, to će biti velika tragedija za planet, svi ćemo biti robotoidi. I to je realna mogućnost. To smo u tijeku ljudske povijesti već mogli vidjeli u staljinizmu, titoizmu, komunizmu i inim izmima. Zavladao je konzumerizam među ljudima. Druga opcija je da ćemo se okrenuti Isusu Kristu, ljubavi u akciji, svjesno biti Božje biće, činiti male stvari s velikom ljubavi. Očistit ćemo planet i uspostaviti ekološku harmoniju. Želimo bolju budućnost ovdje i sada, ali ona ovisi o svjesnome čovjeku.
JM:Kakvu ćete poruku donijet svojim kolegama fizičarima na institutu u Švicarskoj o svome posjetu Hrvatima u Hercegovini?
DP: Zanimljivo je ovdje spomenuti kako moji prijatelji u Švicarskoj, moje radne kolege na institutu za tehnologiju već više od 25 godina mole sa mnom. I vjerujte mi, svaki dan na radnome mjestu redovito molimo. Potičem i vas sve na redovitu molitvu jer je to važan dio našega življenja. Preporučit ću prijateljima da dođu u ovaj vaš predivni kraj i sami se uvjere u sve ovo što sam rekao.
Razgovarao: fra Josip Mioč