Stipe Žunić: Vjernik mora biti na raspolaganju drugima
- Detalji
- Kategorija: PRATIMO...
- Objavljeno Srijeda, 27 Veljača 2013 09:51
( Srijeda, 27. 2. 2013. – laudato.hr) Stipe Žunić hrvatski je rekorder u bacanju koplja za ml. juniore i juniore te višestruki seniorski prvak Hrvatske, a dolazi iz Zadra. Student je sportaš floridskog sveučilišta u Gainesvillu na smjeru „Family Youth and Community Sciences“.
Dobitnik je mnogih nagrada: osvajač je brončane medalje na europskom festivalu mladih 2007. u Beogradu, svjetski finalist u bacanju koplja 2007. u Ostravi, europski dvostruki finalist u bacanju diska i koplja u Novom Sadu 2009. te seniorski europski U23 finalist u bacanju koplja u Ostravi 2011.
Dvostruki je finalist sveučilišnog prvenstva Amerike u 2011. i 2012. godini te prvak SEC konferencije s trenutnim osobnim rekordom od 77.89 m što je 161 cm manje od OL norme za prošlogodišnju Olimpijadu u Londonu. Također, svjetski je juniorski prvak u kickboxingu i višestruki prvak Hrvatske u svim uzrastima te kadetski prvak Hrvatske u boksu.
Dobivanje pune sportske stipendije s američkih sveučilišta pomogle su mu da sa sigurnošću ode "preko bare" i krene 2010. sa studijem i treningom atletike nakon jedne godine stanke (2009).
1. Koju važnost ima vjera u Vašem životu?
Vjera je moj temelj, putokaz i životna veza sa Stvoriteljem koja mi daje iz dana u dan smisao i snagu za život. Slobodno mogu reći da je vjera najvažnija u mom životu iz razloga što bez vjere ne mogu daleko dogurati, nesiguran sam u sebe i gubim se u ovom već iskrivljenom i nerealnom svijetu gdje nam se nude raznorazni suvremeni trendovi i isprazni ideali ljudskog življenja koji odvlače od bita našeg postojanja ovdje na svijetu, a taj je da vjerujemo Kristu, slijedimo ga i budemo jedno s Njim.
2. Koje biste preporuke dali mladom čovjeku za produbljivanje duhovnog života?
Iz osobnog iskustva moja je preporuka mladima za produbljivanje duhovnog života i odnosa s Bogom redovita ispovijed: primanje sakramenata, ozbiljan stav pri izbjegavanju smrtnih grijeha. Danas je jako teško mladom čovjeku ići duboko u vjeru samim time što smo u društvu gdje je vjera tabu tema. Kad se spomene vjera najčešće ljudi kažu da su to duboke teme, da se o tom ne razgovara ili se ismijavaju na račun vjere, ni sam Isus nije rekao da će nas obožavati kad budemo njegovi sljedbenici i kad Ga budemo tražili u životu. Smrtni grijesi osobno trgaju moju vezu sa Gospodinom i ne dozvoljavaju Duhu Svetom da me vodi kao kad sam u stanju milosti nakon svete ispovijedi. Mladima bi preporučio da čitaju živote svetaca i duhovne knjige. Prije svega redovitu dnevnu molitvu. Kladim se da bi velika većina bila iznenađena koliko su "cool" bili ti sveti ljudi, koliko su njihovi životi bili uzbudljivi i puni avantura a ne kao sto golim okom vidimo i mislimo slušajući u društvu mlake kršćane ili tradicionaliste.
3. Postoji li događaj u Vašem životu koji Vas je na poseban način približio vjeri?
U mom životu vjera je rasla postepeno i malo po malo. Od malih nogu sam bio ministrant u crkvi kasnije sam svirao gitaru u crkvenom zboru župe sv. Josipa na Plovaniji i sve me je to polagano gradilo. Veći iskorak dogodio se ovdje na Floridi u crkvi i studentskom centru sv. Augustina gdje velik broj mladih i studenata aktivno sudjeluju u župi, molitvama i žive Evanđelje.
Prošle godine imao sam operaciju ramena i to mi je donijelo jednu veliku pauzu u kojoj sam dobio priliku staviti Boga visoko iznad svega podsjećajući se da zdravlje koje je u Njegovim rukama te da ništa ovozemaljsko ne smije biti iznad našeg Stvoritelja. Tu sam počeo razmatrati svoj odnos s Bogom dublje i pridruživši se misionarima FOCUSA (Felowship Of Catholic University Students) nastaviti primjerom i aktivnom djelovanju među studentima pozivati što više mladih na život s Bogom.
4. U Godini smo vjere, što ona znači za Vas?
Godina vjere za mene znaci dati svoj maksimum koliko je god to više moguće u razlučivanju što Bog želi od mene i pronalaženju samoga sebe u duhovnom životu kao i podsjetnik na potrebu za novom evangelizacijom.
5. Koja je uloga vjernika laiku u životu Katoličke crkve?
Mislim da vjernik laik mora biti uvijek na raspolaganju ljudima, mora sam sebe izgraditi na stijeni, svoju vjeru i karakter. Vjera i iskustvo Boga koje sjaji iz njega je ono najvažnije čime će biti prava refleksija Kristove Crkve. Apologetsko znanje i poznavanje Biblije su isto važne stavke kojima se valja naoružati u pokušaju evangeliziranja ljudi ugasle vjere ili nevjernika