( Srijeda, 9. siječnja, 2013. - Ilija Drmić ) Pokraj prostrane prometnice kroz Duvanjsko polje, i to na dionici Vučilov brig, razapeo je svoj stvaralački šator s kamenoklesarskom radionicom pod naslovom Kamen Galir, Bože Galir, sin Petra Galira i majke Mare r. Ćurić, iz sela Borčana i župe Srca Isusova u Kongori.

Koliko god je zanimljiva njegova sadašnja djelatnost što ju je otpočeo prije šest godina, još više nas je k njemu privukla radoznalost što je sa svojom suprugom Matijom r. Gudelj iz Crvenica rodio i odgojio  osmero djece: četiri sina i četiri kćeri! 

Spomenuta radionica vodi se na sinu Jozi, kršnu i stasitu mladiću, upravo takvu kakav je i prikladan za rad s kamenom. Kameni mladić, kao i braća! Osim toga, ne samo kameni otac nego i stameni sinovi maštaju o kamenome gradu ponad Borčana, tamo gdje je nekoć rastao, cvjetao i stasao stari ilirski i rimski grad što ga povijest pamti pod imenom Delminium, Delminij, od čega će nastati i ime Tomislavgrada – Duvno! Tomislavgrad je bio i Županjac i Duvno pa je tako ušao u povijest s više svojih imena što su mu ga nadijevali njegovi graditelji i žitelji, glasoviti Hrvati. Sve što god ovi kamenoklesari rade u kamenu i od kamena, rade s mislima da će jednoga dana podići Kamengrad gdje će se svraćati svi Hrvati i drugi narodi koji su nikli iz ovoga kamena na koji i zvijezde oko bacaju, a danas su se u velikome broju raspršili diljem svijeta i Hrvatske.