Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Pop ili svećenik?

pop-ili-svecenik( Četvrtak, 27. 9. 2012. – bitno.net) U nekim našim župama svećenika vjernici nazivaju ‘pop’ i znaju s ponosom reći ‘naš pop’. Poznato je da taj naziv koriste i pravoslavni vjernici za svoje svećenike. Odakle taj naziv i je li ispravno katoličke svećenike nazivati popovima?

U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku naći ćemo pod riječju pop – crkv. svjetovni svećenik, ob. katolički ili pravoslavni. Iako se taj naziv sačuvao više u južnim hrvatskim krajevima i označava oca – svjetovnoga, odnosno biskupijskoga svećenika nasuprot fratrima – mislim da je on danas potrošen i stereotipan. Prilično se spominjao, kako i stoji dalje u ovom rječniku, u pejorativnom – negativnom značenju – kao npr. popić ili popovati, poponja, popina, popovski itd., a u prošlom komunističkom sustavu posebno se koristio kao naziv za one koji žive na grbači ili za predstavnike buržoazije. Često se taj pojam izjednačavao s pravoslavnim svećenicima – popovima. Trpalo se sve u isti koš. Bez obzira što je on u dalekoj povijesti imao i pozitivno značenje, kao popovi glagoljaši, trebalo bi ga danas ipak zamijeniti riječju svećenik. U engleskom jezičnom području on se naziva riječju priest (catholic priest) ili često Father (duhovni otac), uobičajeno samo za katoličkoga svećenika i vrlo pozitivno konotirano. Sigurno je da možemo tražiti i u drugim jezicima izvedenice koje bi naši jezikoslovci još bolje objasnili.

To što neki u župama vole reći naš pop, ako je to od srca, a ne s prijezirom ili izrugivanjem, ne bi trebalo odmah osuđivati, ali mlađe generacije svakako treba privikavati na novo. Mladi bi se lakše naviknuli da je svećenik nešto pozitivno u životu, a ne netko izvučen iz staroga arsenala, onaj koji je tu da drugima samo daje lekcije ili je korektor u životnoj igri. Nije samo riječ pop doživjela degradaciju, nego i političar, seljak, grobar, mesar, fizički radnik, smetlar – škovacin, itd. Bilo bi opasno rabiti ovakve negativnosti i dalje. Svako životno zanimanje i posao treba cijeniti. Zanimljivo je spomenuti da su baš oni koji su bili zaneseni besklasnim društvom, jednakostima i pravima, stvorili upravo ovakve podjele, klase i negativnosti od kojih i danas patimo. Ali okrenimo se sadašnjosti i budućnosti pa ne ponavljajmo stalno iste pogrješke i propuste. Rekao bih da je jedan od propusta i riječ pop – pomalo izvučena iz naftalina