Proslava 40. obljetnice svećeništva
- Detalji
- Kategorija: PRATIMO...
- Objavljeno Četvrtak, 02 Kolovoz 2012 16:04
( Četvrtak, 2. 8. 2012. – Branimir Jokić) U Roškom Polju u nedjelju 29. srpnja ove Gospodnje godine fra Drago Čolak, fra Petar Ljubičić, fra Slavko Soldo i fra Filip Sučić proslavili su 40. obljetnicu svećeništva. Euharistijsko slavlje pedvodio je i propovijedao fra Filip, misionar u Kongu.
U prepunoj crkvi vjernika slavljenike je pozdravio župnik fra Jozo Radoš – Đoka.
Svećeničko i redovničko zvanje posebna je milost Božja. Božji dar kojim Bog nekoga poziva da čitav svoj život posveti njemu i braći i sestrama. Bog svoj poziv pojedinoj duši priopćuje na različite načine i daje za to potrebne milosti i darove...
Možemo reći da je svako zvanje na svoj način lijepo, dobro i korisno, ali od svega najuzvišenije je služiti Kristu, braći i sestrama.
Stvarno ne može biti ništa uzvišenije i veće u ovoj suznoj dolini nego nastavljati djelo za koje je Krist umro na križu: krijepiti njegovim svetim sakramentima umorne i opterećene i voditi ih k luci vječnoga spasenja.
Slavljenici su se sjetli kako su im na mladim Misama govorili da je svećenik zjenica Isusova kako mu i anđeli na nebu zavide jer su dostojanstvom manji od njega. Prisjetili su se i riječi osnivača našega Reda svetoga Franje: Ako bi susreo anđela i svećenika naprije bi pozdravio svećenika a potom anđela. Ta ni kraljevima ni moćnicima ni anđelima nebeskim nije dana moć da se na njihovu riječ kruh i vino pretvaraju u tijelo Kristovo.
Iako je u crkvi bilo vruće i sparno vjernici su pozorno pratili fra Filipovu provijed koja je trajala skoro pola sata.
Počeo s pitanjem: Zašto čovjek ima razum (pamet)? (...) Zato da upozna Boga.
Zašto čovjek ima srce? (...) Da ljubi Boga.
"Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi" (Sv. Augustin)
Jedan duhovni pisac na pitanje, kakav nam svećenik danas treba, odgovorio je: "Takav koji ljubi Isusa". Točan odgovor. Jedini točan odgovor. Drugoga pravog odgovora nema, niti može biti.
Potom je odmah postavio i drugo pitanje, isto pitanje, samo na drugu adresu: Kakav nam vjernik danas treba? Mislim da možemo dati isti odgovor a taj je: "Takav koji ljubi Isusa". (Koji ljubi Isusa uvijek)
„Dakle, isti je odgovor i za svećenika i za kršćanina, jer svećenik je primio isti sakrament krštenja kao i kršćanin. To je osnovica. To je temelj. Na tome se dalje gradi. Nakon krštenja primaju se ostali sakramenti“ – naglasio je propovjednik.
Fra Filip je posebice naglasio kako je Isus nakon svoga uskrsnuća svojim učenicima rekao: "Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."(Mt 28,18-20).
Prvo što moramo svakako čuti jest riječ "idite"...(idite u cijeli svijet)...
Zatim vjerničko uho ne smije prečuti četverokratno „sve“:
"sve" narode (sve narode na kugli zemaljskoj koji postoje i koji će postojati...)
"sve" što je zapovjedio (jer sve može koristiti onima koji će povjerovati...)
"sve" dane do svršetka svijeta (sve vrijeme će biti Isusovo...)
"svu" vlast (jer ga je Bog sam opunomoćio za sve što se odnosi na spasenje ljudskoga roda...)
Sedam miIijardi ljudi je na zemljij. Danas ima jedna strašna brojka: Četiri milijarde!
Četiri milijarde ljudi koji još ne poznaju pravoga Boga. Već dvadeset stoljeća neke zemlje čekaju na Evanđelje. Isus im još nije naviješten. Crkva se mora probuditi. Kršćani se moraju osvijestiti. Mi smo pozvani donijeti im Isusa!
Fra Filip je govorio i o svojoj misiji u Kongu, o tome kako su ih crni ljudi u Africi lijepo primili. Sa zahvalnošću su prihvatili Evanđelje. Mnoge smo krstili. Na tisuće. Zavolili su Isusa. Vole Gospu. Vole svece. Vole sakramente. Vole moliti. Vole pjevati i plesati, slaviti Boga satima, nikad im nije dugo, nikad im dosta.
Vole život..., vole imati puno djece. Najcjenjenija je ona žena koja ima najviše djece.
Kod njih nema psovke... Proste pjesme ne postoje. Sve su pjesme iz Svetog pisma. Sveto pismo prepjevano u pjesme na njihovu jeziku kiluba u njihovoj kulturi i u njihovoj ljubavi (sada) prema Isusu Kristu.
Možemo sa zadovoljstvom i ponosom reći: Krist je naviješten velikom Kongu koji ima 47 biskupija. Svi su biskupi crnci. Već ima jedan dobar broj domaćih svećenika. Ima također i lijep broj redovnika i redovnica, fratara i časnih sestara.
Međutim, kako je Kongo vrlo velik, 40 puta velik kao Hrvatska, ima još prostora gdje misionar nije uspio doći. To se otkrije kad ljudi sami dođu, traže misionara i mole ga da dođe i kod njih, jer da kod njih misionar nikada nije bio. (Tako se misli da u Kongu ima još oko desetak milijuna pogana..., dakle onih kojima će se Božja riječ slijedećih godina trebati navijestiti).
Slaveći ovaj jubilej slavljenici su zahvalili Svemogućem Bogu za dar života i za dar svećeništva. Oni su, čuvši poziv od Gospodina da ga slijede, odazvali se i ostali vjerni tolike godine kroz burna i teška milosna vremena. Njihova 40. obljetnica svećeništva svjedoči da je najveća radost prepoznati volju Božju i Gospodinu služiti. Oni su i danas putokaz i primjer mladima da se u životu vjernost i ustrajnost isplati. Njihov primjer je poticaj i mladima koji žele da se odluče poći za Isusom…
Na pitanje: Ima li smisla danas biti svećenik?
Svi su odgovorili: "Nikad smislenije nego danas! Nikada ljepše nego danas!"
Na pitanje: Što se traži da bi netko izabrao duhovno zvanje? Traži se sve ono što je potrebno za neko drugo zvanje: tjelesna i duhovna sposobnost, želja, volja i spremnost biti svećenikom, redovnikom, časnom sestrom. Tko posjeduje te Božje darove, pozvan je biti posrednikom između Boga i ljudi. On je pozvan služiti Bogu i ljudima.