Riječ za Tvoju dušu ( Treća nedjelja došašća)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 14 Prosinac 2013 15:47
TrećanedjeljaDošašća poznatajekaonedjeljaradosti. Radujemo se Kristovu dolasku, novorođenom Isusu, ali također Emanuelu u kojem je s nama Bog. U milosnom vremenu Došašća osjećamo tihu radost nadanja. Svi čeznemo za dobrotom, ljubavlju i srećom, koja je u Svevišnjem, a nama je donosi Onaj koji dolazi. Idemo ususret Gospodinu koji nam donosi spasenje.
Sv. IvanKrstitelj, posljednji i najveći prorok, strašni pokornik i propovijednik pokore, pustinju je zamijenio zatvorom. On je numorno pozivao sve na obraćenje i pokoru.
U tamnicu ga je strpao kralj Herod na nagovor pokvarene žene Herodijade, koju je preoteo svome bratu. Ivan mu je rekao: „Ne smiješ imati za ženu, ženu svoga brata!“
Ivan je je navješćivao narodu da je Isusonaj obećaniSpasitelj: pravi Bog, koji je postao čovjekom, a kojega su proroci navješćivali.
Da o tome uvjeri što bolje svoje učenike, poslao je neke da izravno pitaju Isusa: „Jesi li ti onaj koji bi trebao doći ili da nekoga drugog čekamo?"
Nije li to krizavjere? Ovo Ivanovo pitanje svakoga iznenađuje i zbunjuje. Da se Ivan nije pokolebao?
Isusov govor o njemu to otklanja. Ivan je pitao samo radi svojih učenika. Radi njih je tražio potvrdu od Isusa.
Priznajmo kako Ivan u početku nije imao pravi uvid u Isusovu tajnu i poslanje. On je mislio i živio u očekivanju Mesije. Isus mu pomaže i vodi ga na put prave vjere.
Upozorava ga na riječi prorokaIzaije. Isus je došao da navijesti svima blagu vijest Evanđelja o dolazećem Božjem kraljevstvu.
Ivanje onaj koji je Isusu pripravio put. Zato je najveći čovjek-prorok Staroga i Novoga Zavjeta, ali je ipak i najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega. Svaki Isusov učenik je veći od Ivana, jer po krštenju ima udijela već sada u kraljevstvu Božjem, u njegovu naviještanju kao dionik Isusova poslanja. Zato će blaženi biti svi oni koji se s vjerom klanjaju božićnoj tajni:Božji Sin je postao čovjekom: utjelovio se po Duhu Svetom kako bi nas spasio.
Zar nismo i mi nestrpljivi, ne razumijemo i ne shvaćamo milosne trenutke i očekujemo kako bi sve bilo po našemu i da sve bude onda kada to mi želimo. Često u svojoj nestrpljivosti postavljamo pitanja slična Ivanovu: Kada će Bog nešto učiniti ili dokle će još trpjeti ovo zlo, ovu nepravdu, kad će pokazati svoju moć i silu onima koji ga niječu ili odbacuju.
Nije na nama kako bi Bogu propisivali što mu je činiti kako će ispunjavati naše opravdane želje, nego smo pozvani kako bi strpljivo i ponizno vršili djela mesijankih dobara, kako bi činiliono što je sam Isus činio i po čemu ga je Ivan prepoznao kao Mesiju. Kad je Ivan čuo za djela što ih činio, znao je da su se počela ostvarivati mesijanska dobra. Ustrajmo u čvrstoj vjeri!
I na njihovo pitanje: „Jesi li ti onaj koji treba doći! -Isus je odgovorio: „Idite i javite Ivanu, što čujete i vidite: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se navješćuje Radosna vijest. Blago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)" (Mt 11,3-6).
Može netko o sebi govoriti koješta. Nije važno. Bitna su djela koja netko čini. I Isus se poziva na svoja djela, koja rječitije govore o njemu nego sve riječi. „Djela, koja mi dade Otac, da izvršim, ta djela, koje ja činim svjedoče za mene, da me poslao Otac" (Iv 5,36), to jest, da sam ja Bog."
Evanđelisti iznose mnoga Isusova čudesa kao dokaz Isusova božanstva. Mi smo za ta Isusova čudesa čuli i o njima smo učili.
Neka nam Isusova čudesa pomognu da preko njih još više zavolimo Isusa i u njega povjerujemo, za čiji se rođendan svake, pa i ove godine ozbiljno spremamo.
Čudesa na mrtvoj prirodi- U našim stranama često patimo zbog bura i oluja. Kako bi bilo lijepo kad bi se našao netko da nas toga biča jednom riječju oslobodi!. ... Ali toga čovjeka nema. Samo je Isus imao moćda jednom riječju utiša buru i olujuna Genezaretskom moru. Isto je tako umirivao i morske valove. Pa, opet je hodao po vodi kao što mi hodamo po cesti.
Svojom riječju on je umnožio kruh tako da je na čudesan način nahranio njime jedanput pet tisuća, a drugi put sedam tisuća ljudi.Na svadbi u Kani Galilejskoj je pretvorio samo svojom riječju (a ne šećerom i kemikalijama) vodu u najbolje vino. A bilo je njegovo čudo i ono kad je naredio ribarima da bace mrežu u more i da će uloviti,makar da su se oni čitavu noćtrudili uzalud da koju ulove, te su i ulovili.
Čudesa na ljudima-Posebna čudesa je Isus činio na ljudima.
Dolazi k njemu slijepac od rođenja,a odlazi od njega zdrav u tren oka.
Dolazi k njemu žena, koja je bolovala dvanaest godina od teške bolestii odlazi zdrava samo zato što je dodirnula njegovo odijelo.
Dolaze k njemu jadni gubavci, i odlaze u tren oka ozdravljeni od svoje strašne bolesti.
Došao je k njemu čovjek sa usahlom rukomi na jednu riječIsusovu ruka je zdrava.
Došao je k njemu gluhi i nijemi,i na jednu njegovu riječotvaraju se gluhe uši i razrješuje nijemi jezik.
Dolazi k njemu žena, koja je bila grbava osamnaest godina,a odlazi u tren oka zdrava.
Na jednu Isusovu riječdiže se zdrava od teške groznice punicaPetrova.
Trideset i osam godina je bio paraliziran (uzet) onaj čovjek.Nije mogao sobom ni maknuti, a na Isusovu riječustaje, uzima svoja nosila i nosi ih kući.
Sin jednog činovnikakao i sluga onog kapetana,koji su bili teško oboljeli, dobivaju zdravlje netom je Isus bio zamoljen da ih ozdravi.
Čudesa na mrtvima- Isus je pomagao ne samo bolesnima, nego i mrtvima. Mrtve je uskrisivao, oživljavao opet na život.
Kćerka onoga Jaira bila je mrtva.Mlada djevojka mrtva. A Isus, kojeg su doveli u Jairovu kuću, zapovjeda mrtvoj djevojci i veli joj: „Djevojko, ja ti govorim: ustani!" I djevojka je ustala.
Mladić, jedinac, sin udovice iz Naima, bio je mrtav.Većsu ga nosili u povorci na groblje da ga zakopaju. Na riječIsusovu: „Mladiću, tebi govorim: ustani!" mladićustaje i ljubi se i grli sa ucviljenom, a sada obradovanom svojom majkom.
Lazar, brat Marte i Marije,ležao je većčetiri dana u grobu. Počeo se i raspadati. Da pokaže svoju ljubav prema njemu i svoju moć, Isus nad otvorenim grobom veli: „Lazare, iziđi napolje" i Lazar oživi, digne se i iziđe iz groba.
Zar sa ovim i sličnim čudesima Isus nije dovoljno pokazao da je Gospodar života i smrti?
Čudesa na đavlima-U doba Isusovo bilo je u Palestini i po čitavom svijetu mnogo ljudi opsjednutih od đavla, kao što ih ima i danas jošpo Kini i drugim poganskim zemljama. Kakova je to snaga đavla, koju on pokazuje i koju je pokazivao u doba Isusovo?
Pa ipak, bio on jedan ili ih legija, đavao je manji od makova zrna kad se Isus pojavi. Na njegovu riječđavao mora ostaviti opsjednutog i mora pred Isusom uzmaknuti.
I na samome sebi Isus je činio čudesa. Tako je bilo čudo na gori Taborukad se pred trojicom svojih apaostola preobrazio. Dotada su ga gledali samo kao čovjeka, a tu su ga ugledali kao Boga u sjaju i ljepoti.
Pa opet: dopustio je da ga protivnici izbičuju, izrane, trnovitom krunom okrune, razapnu na križi usmrte. I kad su mislili da su ga se zauvijek riješili, Isus iz groba izlazi nanovo živ, slavan i besmrtan.
Imao je pravo car Napoleon kad je nekome, koji mu je došao s prijedlogom, da osnuje novu vjeru, rekao: „Kad se dadeš razapeti na križ, kad umreši budešpokopan, i kad treći dan uskrsnešiz groba, onda će ti svijet vjerovati."
„Blago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)" (Mt 11,3-6).
Da blago onomu čija vjera u Isusa Krista nikada ne klone, čija ljubav nikada ne ohladi.
Sami ni ne slutimo koliko smo sretni i koliko ćemo biti sretni, ako Krista nikada ne napustimo; ako se budemo čvrsto držali njegove ruke i njegova nauka: ako nas zlo – grijeh u nama i oko nas, grijesi u društvu, među kršćanima, u Crkvi ne pokolebaju u našem kršćanskom uvjerenju i životu.
Jedan je osvjedočeni vjernik napisao: „Gospodine, budi moj svagdanji kruh, izvor moje snage, moja želja i moja radost!“ (Lanza del Vasto).
Neka to bude i naša molitva: neka nam Isus Krist bude kruh, želja, snaga i radost, spas i Spasitelj.
Na to nas pozivaju riječi prorokove: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega... on sam hita da nas spasi!“ (Iz 35, 3-5) Pred našim je vratima...
Kroz cijeli smo život u Isusovoj školi. Učimo od Isusa kao i Ivan. I mi ga katkad krivo razumijemo, jer od njegove nauke prihvaćamo samo ono što nam se sviđa.
Netko misli da mu uvijek mora ići dobro jer je „dobar kršćanin“, jer moli i ide u crkvu. Netko misli a mora biti ugledan jer ustrajno moli. A što ako se dukčije dogodi, ako se ne ispune očekivanja? Onda možemo reći da nismo dobri Isusovi učenici.
Mislimo na pouku što ju je dao Isus Ivanu.
Budimo uvijek vjerni svom najboljem Prijatelju Kristu Gospodinu. Onda se možemo nadati da će On i našu dušu ne samo tješiti nego i veseljem i radošću napuniti na pragu vječnosti - kad nas pozove u svoj vječni zagrljaj! Neka tako bude. Amen.
Kako se obratio Maks Dauthendey- Isus rješava sve probleme života
Bavarski pjesnik Maks Dauthendev oženio se Šveđankom. Oboje su bili svestrano izobraženi, ali nisu vjerovali u Boga, dušu i vječni život.
Ipak su revno tražili odgovore na iskonska pitanja ljudskoga roda: Odakle dolazimo, zašto živimo na ovoj zemlji, koji je smisao našega života i što nas čeka iza smrti?
Njihova su srca bila prazna, nemirna i tjeskobna, jer nisu mogli naći pravi odgovor na životna pitanja.
Prvi svjetski rat zatekao je Maksa u Indoneziji, gdje je i umro 1818. Nakon njegove smrti našlisu kod njega jedno pismo, što ga je poslala žena iz Europe.
"Dragi moj Maks! Mi smo zajednički posvuda tražili ključšto bi nam riješio probleme života i smrti, ali ga nigdje nismo našli. Nadali smo se kako će nam taj ključdati moderna filozofija i znanost, ali smo se prevarili. Međutim, ja sam ga našla, a taj se ključzove Isus Krist.
On u svom evanđelju rješava sve probleme života i smrti – dobra i zla, istine i laži, vremena i vječnosti. Stoga, dragi Maks, čitaj revno i pobožno sveto evanđelje i čvrsto
se drži Krista!"
Pjesnik je poslušao svoju ženu i poslije godinu dana smireno umro s križem u ruci.
"Mnogo knjiga - mnogo briga!
A za spasenje je potrebna samo jedna knjiga,
a ta se zove Isus Krist!"
(Angelus Silesius)
Kako moliti za nutarnje iscjeljenje
Čudesno je biće čovjek
Život koji posjedujemo, živimo, uživamo čudesni je dar Božji. Čudesno je to biće zvano čovjek.On je onaj dragocjeni biser, velika i neprocjenjiva vrijednost, kruna svega što je stvoreno na ovoj zemlji. Svaki čovjek posjeduje razum i slobodnu volju, svijest i savjest, besmrtnu dušu i posvetnu milost.To su uzvišeni darovi po kojima smo slika Božja...
Nitko od nas nije slučajno tu...Od vječnosti smo u promislu Božjem.Vječnom ljubavlju smo ljubljeni.Vječni dobri Bog, koji nas je u život pozvao, ima s nama veliki plan. Pitanje je samo:Jesam li otkrio plan koji Bog ima sa mnom...?
Jesmo li u stanju povjerovati da je Bogu moguće čudesne stvari izvoditi u svakom srcu koje mu se posve otvori i daruje neopozivo...?
Psalmist pjeva: „Što je čovjek da ga se spominješ. Ti ga učini malo manjim od anđela, slavom i čašću njega okruni!" (Ps 8).
Čini se da je potrebno čitav život učiti kako je našživot sastavljen od radosnih trenutaka pobjede i bolnih trenutaka poraza. Od svjetla i sjena. I da se u njemu stalno miješaju ljubav i mržnja, radost i žalost, sreća i nesreća. Napasti i strasti, slabosti i različite nevolje, tjeskobe i bolesti, praznina i dosada potresaju lađicom našega života.
Grijeh je najstrašnija oluja kojamože zahvatiti slabašnu lađicu života. Malo tko u svom životu nije iskusio teške dane, tmurne i duge noći. Poneki su nam životni trenuci tako groki da ih odmah prepuštamo zavoravu. Neki trenuci su nam tako dragi i usrećujući da bismo poželjeli da potraju vječno.
Kriza je znak našega vremena
Mnogi se tuže da je ovo vrijeme više krizno nego sjajno... Imaju pravo! Ozbiljna kriza potresa danas sva životna područja. Kriza nije isto što ipropast. Kriza je samo poziv da se preispitamo. Da se zamislimo nad svojim životom i da se odlučimo poći drugim sigurnijim, pravim putem.
Svi se slažemo u ovom: čovjek nikad nije bio nesigurniji i tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji, nikad nije bio u većoj nevolji i muci nego što je danas...
Svatko je manje-više iskusio to da mu grijeh ne može donijeti sreću. Da se zapravo grijehom nikada nije mogla kupiti sreća...
Mnogi gladuju danas u duhovnom pogledu? Istina, svega imaju. Ali unatočtome, gladuju. Sve posjeduju, a ipak se tuže i jadikuju nad ovim životom. Traže nešto više za čim njihovo srce čezne: mir i istinsku radost, duhovno zadovoljstvo i životnu sreću...
Svi smo manje više svjesni činjenice da nema života bez poteškoća. Nikad ga nije bilo niti će biti. Kad je to tako, onda nam je naša muka upola manja i život se lakše proživljava..
Svi se manje-više osjećamo ugroženima, opterećeni različitim krivnjama i duševnim ranama. Rane su duše posljedica istočnoga grijeha, osobnih grijeha i grijeha drugih ljudi. Postali smo nemoćni, strah nas je i često smo potišteni (depresivni).
Svjedoci smo kako postoje duhovne negativne sile koje čovjeka napadaju, koje ga priječe u vjeri i njenom istinskom življenju. Te smetnje se otklanjaju molitvom i živom vjerom...
Ako čovjek traži pomoć na krivim mjestima, može se dogoditi da se zle sile uvuku u njegovu nutrinu i tako mu zagorčavaju život.
Čuvajmo se okultnoga
Mnogi nisu ni svjesni u kakvu opasnost upadaju i sebi neprilike stvaraju svi oni koji čitaju okultnu literaturu, horoskope ili odlaze raznim iscjeliteljima, bioenergičarima, reiki majstorima. Poneki traže rješenje svojih problema odlazeći vračarama, vračarima i vješticama. I kad se nešto dobra dogodi, poneki misle da su im pomogli oni kod kojih su bili. Većinom se varaju. Onaj tko se bavi okultnim ne može nikom pomoći. Dokazano je da 40% bolesnih ozdravi ne djelovanjem lijeka, nego povjerenjem u liječnika. Čuvajmo se svega okultnoga.
Tako se poneki tuže da padaju u bezvoljnost i besciljnost života,imaju napasti na samoubojstvo, neprestano osjećaju nemir, more u snovima, čuju prisilne glasove, moraju prisilno činiti neka djela, počinju mrziti druge i sebe, ne mogu moliti, hvata ih strah, ne mogu raditi, imaju čak i fizičke smetnje, osjećaju kao da je netko drugi u njima... To su sve simptomi negativnih sila koje čovjeka napadaju. Zato je potrebno moliti za pomoć i oslobođenje.
Ako je netko tražio pomoć kod vračara ili vračare,dopuštao da mu netko čita budućnost iz dlana, iz karata ili gatao na bilo koji način ili se bavio spiritizmom, zazivao duhove ili bio nazočan na spiritističkim seansama (susretima), morao bi sve to iskreno pred svećenikom u ispovijedi priznati i odlučno se svega odreći, svake okultne prakse. Svećenik će nad njim moliti molitve otklinjanja.
Okultna praksa je razorna i štetna za čovjekovu psihu i duh. Posljedice mogu biti teške i neizlječive bolesti. Potrebno bi bilo što prije se odreći toga zla i odlučiti se za Isusa Krista.
U čovjeku razlikujemo tri područja: tijelo, psihu i duh.
Tijelo liječi medicina, psihu psihijatrija, duh vjera, molitva!
Posebice je važno razlikovati područje psihe i duha, odnosno kompetencije psihijatra i svećenika. Praksa pokazuje da u slučajevima gdje je u pitanju duh, psihijatrije se ne snalazi i ne vidi nikakvo oštećenje. Ako ga i registrira, liječenje nije uspješno. U tom slučaju svećenik vjerom i molitvom otklanja uspješno smetnju. Poželjno je da svećenik i psihijatar surađuju. (Usp. Tomislav Ivančić, „Susret sa živim Bogom“, str. 147-148).
Ponajprije, potrebno je znati: Naše molitve često nisu uslišane i Božja obećanja nisu ispunjena,jer između nas i Boga postoji nepremostiva zapreka. Ta zapreka jest grijeh, kao i rana koju grijeh ostavlja. Nekada je to pitanje rana koju su nam drugi nanijeli. Tek kada otklonimo te zapreke, Bog nas može uslišati.
Bitno je ponizno priznati grijehe, iskreno se za njih pokajati i žarko moliti Isusa da iscijeli svaku ranu koju nam je nanio grijeh ili netko drugi.Moliti da iscijeli svaku ranu koju smo drugima nanijeli.
Ne zaboravimo moliti da Isus ozdravi i iscijeli sve rane i oprosti sve grijehe koje smo naslijedili od svojih predaka.
Ako te tko kori, ili ako ti koga koriš, pa i ako to činiš iza njegovih leđa, ostaje rana i utvojoj i u njegovoj duši i u podsvijesti. Jaz, mržnja, odbojnost, nepodnošljivost protežu se naraštajima.
Jedna od najvećih zaprjeka u kršćanskome životu jest nedostatak praštanja,mržnja i nepomirljivost. Manjak ljubavi. Ako ne opraštamo, razaramo sami sebe u duhovnome, duševnome i tjelesnome vidu. Izostanak je praštanja uistinu bič koji razdire osobe, obitelji, brakove i društvo.
Praštanje je ljubav,krjepost koja stvara podlogu kako bismo mogli dobiti oproštenje od Boga. Praštanje je ključ našega istinskog odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i prema sebi samom.
Poput Isusa koji je uzor praštanja, i mi moramo bezuvjetno od srca svima oprostiti, pa i protivnicima. Tako življeno praštanje ima oslobađajuće učinke: oslobađa od svih neprijateljskih osjećaja, izvor je duhovnog, duševnoga i tjelesnoga zdravlja.
IsusKrist je najbolji božanski liječnik
Da bismo mogli moliti za nutarnje iscjeljenje, potrebno je čvrsto vjerovati u Isusa Krista.
Isus Krist je svojom smrću i svojim uskrsnućem pobijedio sve zle sile, 'sve vlasti ovoga svijeta'. Uostalom Isus je došao razoriti đavolska djela (usp. 1 Iv 3,8). Ne moramo se nikakve sile tame bojati. Samo čvrsto vjerujmo u Isusa.
Otkrijmo mu svoje rane i predajmo ih u povjerenju: Isuse, ako hoćeš, možeš me ozdraviti i u duši i na tijelu. Isuse, smiluj se meni. Smiluj se svima koji te sada mole. Pogledaj moje rane! Iscijeli ih i svoga mi Duha podaj...!
Isus Krist je naš božanski Spasitelj, jedini Otkupitelj i najbolji liječnik. Poslao ga je Otac nebeski da nam pomogne, da nam oprosti naše grijehe, da nas tako oslobodi od Zloga, iscijeli, otkupi i spasi. On je rekao: "Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dobit će od moga Oca nebeskoga. Jer, gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima!" (Mt 18,19-20).
Naš nebeski Otac zna što nam treba i prije nego ga zamolimo. On želi da svi koji k njemu dolaze u njega vjeruju i po njegovoj volji žive.
Vjerujemo da je Isus Krist za naše grijehe umro na križu i tako Bogu dao zadovoljštinu za njih.
U Djelima apostolskim čitamo: "Nema spasenja ni u komu drugomu, jer pod nebom nema drugoga imena koje je dano ljudima po kojem treba da budemo spaseni!" (Dj 4,12).
Vrlo je važno, uvijek u molitvi tražiti volju Božju i kraljevstvo nebesko, tj. pravednost i istinu, dobrotu i ljubav, mir i milost.
Potrebno je k njemu doći s potpunim pouzdanjem i živom vjerom.
Tako u molitvi činimo. Molitva nam pomaže da otkrijemo sve rane koje nas bole i nemoći koje nas opterećuju. U potpunome ih povjerenju predajemo Isusu sa željom da nas snagom svoje milosti od svega oslobodi, izliječi i spasi.
Najprije je potrebno moliti Gospodina da nas iznutra prosvijetli, kako bismo spoznali sve što nam smeta na putu do njega.
Nađi pogodno mjesto, opusti se i saberi i iskreno reci: O vječno živi Isuse, evo me pred Tobom. Vjerujem u Tebe i ljubim Te iznad svega! Vjerujem da me čuješ, da me primaš ovakva kakav jesam i da me želiš i hoćeš ozdraviti. Znam da mi jedino Ti možeš pomoći. Imaj samilosti prema meni! Smiluj mi se! Pogledaj sve moje rane i sve što me opterećuje i ozdravi me! Reci samo jednu riječ i ozdravit će duša moja, tijelo moje, psiha moja!
Isuse, žarko Te molim, dođi sada u moje srce i kraljuj u njemu kao moj jedini Spasitelj i Otkupitelj! Usrdno Te molim, dođi u moj život i oslobodi me od svih životnih ovisnosti!
Dođi, Isuse, i imaj samilosti sa mnom grješnikom i budi mi milosrdan. Operi me u svojoj Presvetoj Krvi i oslobodi od mojih grijeha! Sakrij me u svoje svete rane! Budi moja snaga i jakost! Vodi me sigurnim putem spasenja!
Milosrdni Isuse! Predajem ti potpuno svoj život: prošlost, sadašnjost i budućnost.
Uzmi, Gospodine, sve što imam, kako bih mogao Tebi posve pripadati.
Uzmi sve moje slabosti i daj da iskusim spasenje i oslobođenje!
Od ovoga trenutka budi ti gospodar i spasitelj moga života zauvijek!
Predajem se Tebi posve, da se volja Očeva na meni ispuni!
Spreman sam na sve što Bog od mene hoće i želi! Učvrsti me u vjeri!
Izlij svoga Duha na mene i na sve one za koje Te molim.
Vodi me putem koji mi je providnost dodijelila.
Učini me spremnim ovoga trenutka učiniti sve što
od mene Otac nebeski očekuje!
Budi hvaljen i slavljen, Isuse, u svima koji Ti se predaju.
Proslavi ime svoga Oca u svakome od nas! Sve nas spasi!
Djevojka S. iz jednoga našeg primorskog gradaspremala se na krštenje. Prije se bavila spiritizmomi događalo joj se da je noću bježala od kuće i urlikala, kako svjedoči njezin vjeroučitelj. Čak je znala baciti križsa zida i po njemu gaziti. Psihoanaliza djetinjstva nije došla ni do kakvih uzroka zbog kojih bi ona to činila. Svećenik se odlučio na molitvu. Dok je molio, djevojka se trzala, kao da iz sebe nešto istresa. Nakon nekoliko molitava ona se posve smirila i otada joj se nikada više ništa slično nije događalo.
Studentica N. iz Splitabavila se spiritizmom i uzimala drogu. Njezine suradnice u zazivanju duhova pobjegle su od kuće u svijet, a ona je prekinula studij i na seminaru potražila pomoć. Imala je osjećaj da je opsjednuta. Dok se za nju molilo, ona se rugala, a onda opominjala svećenike da joj ne mogu pomoći, jer "nemaju štole". Nakon molitava bila je potpuno slobodna. Završila je studij, redovno prakticirala vjeru i čak je od smrti spasila sestru koja je mjesecima ležala u bolnici u komi od droge.
Jedna maturantica izjavljuje da je, pošto joj je u školi prijateljica "gatala iz dlana", osjetila da je netko u nju ušao, da više ne vlada sobom. Inače normalna i izvrsna učenica, dobra kršćanka, počela je ponavljati da život nema smisla i da će se ubiti. Zaista je to i pokušala, ali je u zadnji čas spašena. Molili su za nju molitve otklinjanja i bila je slobodna.
Djevojka D.je došla svećeniku i saopćila da se već dvije godine bavi zazivanjem duhova i magijom. Kad se htjela ispovijedati, ona je doslovno padala sa stolice. Rekla je kako je neka sila iznutra baca na pod, kako je tjera da mrzi roditelje i da ubije sebe. Ljudi seneko vrijeme jošmogu oprijeti tim silama, i zato nisu opsjednuti. Kroz okultne sile ušle su sile Zloga u njih i snažno ih vežu, napadaju i ometaju. Žarka molitva otklinjanja oslobađa od negativnih utjecaja i donosi mir. (Primjeri su uzeti iz knjige „Susret sa živim Bogom“, str. 184-186).
Dabi Bog uslišio našu molitvu, potrebno je biti
u stanju milosti, čista srca, imati čvrstu
vjeru u sveprisutnoga i osobnoga Boga.
Fra Petar Ljubičić