Riječ za Tvoju dušu ( Druga nedjelja kroz godinu A)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 18 Siječanj 2014 17:47
( Subota, 18. 1. 2014. - Fra Petar Ljubičić) "Koja je vaša najveća životna želja?" - upitali su jednu bolničarku na televizijskom programu u SAD-u. Milijuni gledatelja bili su iznenađeni neočekivanim odgovorom: "Susresti moga Spasitelja Isusa Krista i čuti kako mi govori kako sam za vrijeme svoga zemaljskog života za njega obavila jedan dobar posao."
Iza tih jednostavnih riječi nepoznate sestre skriva se tihi život nesebične službe, kojemu gotovo posve manjkaju mnogobrojne udobnosti i razonode za koje se općenito drži kao nositelje sreće.
Njezino je uvjerenje puno unutarnje radosti i sigurnosti, kako bezbrojne žrtve, učinjene u službi svoje braće i sestara, daju bogat smisao i veličinu njezinu životu, jer su u krajnjoj crti učinjeni samome Gospodinu. On se skriva iza svakoga onog bolesnika i patnika kome je potrebna njezina ljubav i pomoć.
Život u službi drugih, zar može biti većih životnih želja i plemenitijeg životnog cilja? Što će ti život ako od njega nitko nema koristi?!
Kad bismo mi trebali stupiti pred televizijski ekran i kad bi nam bilo postavljeno isto pitanje kao i spomenutoj sestri, što bismo odgovorili?
Koji je naš najveći životni san i kamo su usmjerene nesmirene težnje našega duha? Ako smo u njima mimoišli Boga i svoga bližnjega, mogao bi nam život biti promašen. Učinimo sve za svijet oko nas, neka bude radosniji baš zato što mi živimo.
I još nešto ne smijemo nikada zaboraviti. Sv. Franjo Saleški je govorio: "Sve prolazi, samo Bog ostaje". Velika je to zbilja koja često izmiče našoj pozornosti…
U njoj se nalazi odgovor na pitanje zašto je sve na zemlji premalo da mi dušu ispuni srećom,
a život smislom i sadržajem. Kad bismo na to mislili više, onda se ne bismo toliko zaustavljali na tisućama sitnica koje kradu naše vrijeme, troše naše sile i dušu ostavljaju praznom. Tada u životu ne bi bilo niti dosade niti razočaranja.
Evanđelje druge nedjelje kroz godinu jest razmatranje o značenju Isusova krštenja koje smo svetkovali prošle nedjelje. Posebno odzvanjaju riječi:
"Evo Jaganjca (Janjeta) Božjeg koji uzima grijeh svijeta".
Mi to ponavljamo s Ivanom Krstiteljem kod svake svete Mise.
Što mislimo pri tom? Što znači riječ "Janje Božje"?
Što si zamišljamo kad čujemo govoriti o Janjetu…?
Isus je u svemu vođen od volje Božje. On se prepustio volji Božjoj bez oklijevanja. Sav njegov život je jedna pripravnost.
Zašto se Isusa u evanđelju označava kao "Janje Božje"?
To je u ovisnosti od St. zavjeta. Kad su se Izraelci nalazili još u egipatskom ropstvu, u onoj noći prije nego će pobjeći, zaklali su janjce i jeli od mesa, a krvlju su poškropili dovratnike. Poradi toga su postali slobodni. Otada su svake godine slavili blagdan Pashe - Vazma.
Zato se Krist uspoređuje s janjetom. Janje biva vođeno na klanje i ne otvara svojih usta. Takva je slika prenesena na Isusa. To potvrđuje ono što mi već znamo. Isus je pripravan za Boga. Ne opire se, nego se prepušta volji Božjoj. Od Boga preuzima svoju zadaću: ima oduzeti grijeha svijeta osloboditi čovječanstvo njegovih okova, od svega što je zlo i loše. Zato će on ići i u smrt, vođen kao janje što se vodi na klanje.
Što to znači za nas? To nam pokazuje sam Ivan Krstitelj. Ivan poziva da se priključimo Isusu. Potrebno mu se priključiti, pridružiti mu se poput njega činiti volju Božju. Svatko od nas bi trebao preuzeti zadaću koja mu je namijenjena.
Stvoreni smo na sliku Božju i sposobni spoznati volju Božju, kako bi preuzeli od Boga zadaće i ostvarivali ih. Znamo da je to teško i ponekad nismo u stanju odgovoriti tom pozivu. Tu je onda Krist i zazovimo ga molitvom: Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Isus kao Jaganjac Božji poslušan je Duhu Očevu i upravo zato miljenik Očev i Sin Božji. Svu Crkvu i svakoga pojedinoga krštenika dariva svojim Duhom i tako nas osposobljava za naše ljudsko i kršćansko zvanje.
Za vrijeme svake svete Mise slušamo riječi Ivana Krstitelja: „Evo Jaganca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!“ (Iv 1,29). Tom Božjem Jaganjcu dana je moć da od čovjeka učini novo stvorenje, da ga preporodi na novi život kako bi postigao spasenje. Sve nam je to darovano u njemu i po njemu.
Svjedoci smo kako je malo onih koji žele živjeti po Evanđelju. Skloniji smo ugađati svojim požudama, praviti kompromise, zanemarivati vječne vrjednote radi vremenitih dobara.
Ivan Krstitelj, Isusov preteča, bio je pun Duha Svetoga, istinski svjedok pomaže nam vodeći nas Isusu. Ističe da Duh ne samo silazi na Isusa, nego i ostaje na njemu. Time podsjeća na ono što je rekao Izaija o Mesiji, da će na njemu Duh Božji počivati. Zato ova Krstiteljeva izjava predstavlja tumačenje glasa s neba: tesar iz Nazareta pravi je Mesija, makar kani svoju službu obavljati skrovito kao Sluga Patnik iz Izaije. Krstitelj snažno ističe da je „to vidio". To je njegovo osobno iskustvo o Isusu. Zato i može sve posvjedočiti.
On će biti "svjetlost narodima". Tu zadaću Isus je ispunio svojim propovijedanjem. Svojim naukom, Evanđeljem. Iza krštenja je zaredao obilaziti gradove i sela i učiti kao Onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
Druga njegova zadaća ocrtava se u riječima: "da spas moj do nakraj zemlje doneseš". Samo njegovo ime, Isus, znači "spasitelj“ "Bog spašava". Ime po kojem ga poznamo i kojim ga nazivamo izraz je njegove zadaće - Spasitelj.
"On će spasiti svoj narod od grijeha njihovih" (Mt 1,18), rekao je anđeo Josipu u snu. On je Jaganjac čija će pleća preuzeti i grijeh svijeta i sve ostale grijehe. S njim će uzići na križ i u svojoj smrti usmrtiti i grijeh cijeloga svijeta. Bit će i ostati istinski Spasitelj.
Isus Krist je doista Osloboditelj i Otkupitelj i Spasitelj svih ljudi. Volja Očeva bila je za njega vrhunski i jedini zakon. Neizmjerno nas je ljubio izvršavajući volju Božju. On je uzeo sve grijehe svijeta i raspet na križu umro za nas i dajući tako Bogu zadovoljštinu za njih. Na križu je praštao i ljubio, tako je ljubavlju razorio djela tame i uništio paklenu mržnju.
Bogoslužje nam danas želi još jednom posvijestiti svjedočanstvo Ivanovo za Isusa Krista.
I mi danas poput Ivana Krstitelja u Isusu prepoznajemo Božjega Poslanika, Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Ivan je dao svjedočanstvo za njega i riječju i životom. Naravno da smo i mi pozvani i stavljeni u stanje kako bi svjedočili za njega svojim životom. Prije svega potrebno iskreno i duboko povjerovati u ono što Krstitelj svjedoči za Isusa.
Evanđelje nas uči kako možemo i mi postati Isusovim svjedocima, svjedocima njegove riječi i nauke koju je on na svijet donio. Isus očekuje od svojih učenika kako bi bili njegovi dostojni svjedoci.
Sa sigurnošću možemo reći da vjera većine kršćana dolazi upravo od svjedočanstva koju toj vjeri daju svjedoci koji za nju svjedoče. Biti osvjedočeni vjernik jednako je biti svjedok Isusa Krista. Sv. Ivan Krstitelj kaže: „Ja vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji!“ Svatko od nas trebao bi svakodnevno svjedočiti da je Isus Sin Božji koji oduzima grijehe svijeta.
Vjera djece stoji redovno na svjedočanstvu roditelja. Vjera vjernika stoji na svjedočanstvu svećenika. I o svima nama ovisi vjera ljudi i u našoj okolini. O nama ovisi hoćemo li svojim svjedočanstvom nekoga pridobiti za vjeru, nekoga učvrstiti u vjeri i nekome spasiti vjeru. Sve ovisi o tome hoćemo li poput svetog Ivana Krstitelja nositi u sebi Božje svjedočanstvo Duha Svetoga za svoju vjeru. Vjernik koji ne poznaje svoje vjere, koji ne zna kršćanske istine, sigurno ne će moći drugima svijetliti i pokazivati im istinu svoje vjere, jer što sam čovjek nema to ne može drugima dati.
Prije nešto više od 60 godina u Meksiku je progonio Crkvu bezbožni Calles. Jedna rulja mladih bezbožnika uhitila je 18-godišnjega mladića i silila ga kako bi vikao: „Dolje Krist!“
Mladić je uporno ponavljao: „Živio Krist – Kralj!“
Svezali su ga konopcima za kamion i odvukli do rodne kuće. Pred očima majke boli su ga bodežima i tražili isto.
Mladi je mučenik opet ponavljao: „Živio Krist – Kralj!“
Nastavilo se mučenje. „Ako te i ubiju, nemoj se odreći svoje vjere! Vjera više vrijedi od tvoga života!“ – rekla mu je junačka majka. „Živio Krist – Kralj!“ – još jednom je viknuo mladić i pao izboden bodežima bezbožnika…
Nemamo potrebe za Boga svjedočiti krvlju, ali i nama bi trebala vjera i Bog biti iznad svega: ne smijemo ga izdati, morali bismo ga životom svjedočiti. Netko dobro reče: „Ako svijet ne vjeruje u Krista, to znači da jedan dokaz nema snage– a to smo mi!“ (Marie de Wessins).
Nije dovoljno biti dobar čovjek, trebali bismo biti mnogo više od toga: sveti i osvjedočeni kršćani.
Dakle, poruka bi današnje Božje riječi bila: Naše krštenje je prihvaćanje puta kojim je Krist pošao svojim krštenjem. To znači: pristati da budemo djeca Božja, vjerni Ocu unatoč svih teškoća i da svijetom pronosimo poruku i zbilju spasenja. Budimo aktivni svjedoci, a ne nijemi…
Isuse, božanski Spasitelju, vjerujemo da si Jaganjac Božji koji nas otkupljuje svojom presvetom krvlju. Uzmi nas pod svoje okrilje i zaštiti od svih opasnosti, kako bi bili Tvoji dostojni svjedoci u ovom milosnom i u isto vrijeme kriznom vremenu. Amen.
Krštenje Gospodinovo
Jedna je ozbiljna odrasla osoba zatražila krštenje. Poslije solidne priprave koju je ova mlada duša radosno i zdušno pohađala došao je i dan krštenja. Kada je preko čela potekla krsna voda i izgovorene riječi: "Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", s krsnom su se vodom pomiješale suze radosnice te mlade duše. Na kraju reče ovo: "Ovo je trenutakza kojim sam čitavoga dosadašnjeg života toliko čeznula. Danas mogu reći da mi je ovo najsretnijidan života..."
Ova mlada osobadoživjela je svoje krštenje punom dušom i djelovanje milosti nije izostalo. Toj su se duši doista otvorila nebesa i ona je očima vjere vidjela nebo koje je Bog pripravio i svetim krstom otvorio...
Upravo smo čuli kako nam evanđelje govori o Isusovu krštenju na rijeci Jordanu. Za Isusa je to bio trenutak prijelaza iz skrovitosti u javni život. Ispunjen Duhom Božjim, započinje joškonkretnije i određenije izvoditi otkupljenje i spasenje svijeta.
Isusje primio krštenje od Ivana na Jordanu kako bi se ispunilo "sve u skladu s voljom Božjom". Bog je Otac Isusa pomazao Duhom Svetim i silom osposobljavajući ga da nam donese spasenje. Krsteći se u Jordanu, Isus se pokazuje otvoren Božjem zahvatu. Bog šalje svoga Duha da ga obuzmei "pomaže".
On ćeodsada stalno ići putem kojim ga Duh bude vodio, pa bile to i kušnje, patnje, stradanja...
To Isus sve čini radi nas i našega spasenja kako bi seDuh Božji nastanio među nama ljudima zastalno i kako bismo mogli biti prava djeca Božja.
Primajući krštenje, Isus posvećuje našu pravednost, naše pomirenje s Bogom, našu svetost u Bogu, našživot djece Božje...
- Krštenjem potvrđuje potpunu solidarnost s nama grješnicima.
- Isusovo krštenje bilo je i jest poziv na neprestani rast i uspon, a u istodobno dodirna točka sa svom krštenom braćom u Kristu...
Za nas ostaje tajna vjere ovo krštenje koje Isus traži od Ivana Krstitelja. Je li time želio opravdati i utemeljiti praksu krštavanja u Crkvi? Sigurno!Želio je da sve bude u skladu s voljom Božjom. Isus je savršeno oponašao čovjeka – u rođenju, umiranju...
On uzima naše grijehe na sebe… I želi ih uništiti. On to može jer nosi našu ljudsku narav, koja je grješna. Na taj način već spašava. Tako se njegovo otkupiteljsko djelovanje najavljuje već od prvoga trenutka kao Božja volja da na sebe uzme grijeh svijeta i da ga iznese na križ, gdje će konačo biti u njegovoj smrti usmrćen i grijeh svijeta i svi osobni grijesi.
Svi smo mi jednoga dana bili kršteni. Primili smo ga kao nejaka i mala djeca zbog vjere i želje naših roditelja. Ni izdaleka nismo bili svjesni, a možda još i danas nismo potpuno svijesni što je značilo i što znači biti kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Snagom Isusova Krštenja primili smo oproštenje grijeha. Snagom Kristove prolivene Krvi primili smo dar Duha Svetoga, znak neizmjerne Božje ljubavi, kojom nas je posinio, kojom smo postali sinovi i kćeri Božje; dakle, učenici Isusovi i članovi Crkve, zajednice Božjega naroda. Tako Gospodin obnavlja lice zemlje (Ps 104,30 ).
- Morali bismo znati:Dok svećenik polijeva po glavinovokrštenika i izgovara riječi naređene od samog Isusa: "Ja te krstim u ime Oca...“, zbiva se najveći događaj u krštenikovu životu. Čudo nad čudesima! U tom trenutku nebo se otvara i s neba silazi trojedini Bog i nastanjuje se u duši novokrštenoga.
Njegova duša postaje novo nebo. Novokrštenik - čovjek - postaje hram Boga živoga, brat Isusa Krista i dijete nebeskoga Oca. Od tog trenutka krštenik je svojina Božja, on pripada Bogu. U njemu započinje novi, božanski život milosti.
Posvijestimo stoga činjenicu da je i u trenutku našega Krštenja Otac i nad nama izgovorio iste riječi koje je izgovorio na Isusovu Krštenju: Ovo je sin moj, ovo je kći moja ljubljena!
Što te riječi znače za moj život?
Ti si sin moj ljubljeni! - To znači: Meni od sada pripadaš, dragocjen si u mojim očima, ja te neizmjerno ljubim! Pripadaš mojoj božanskoj obitelji, ti si moj! Ti si ljubljeni sin, ljubljena kći, ljubljeno dijete! Imaš pravo na svu moju ljubav i pomoć. Možeš uvijek u životu računati na tu ljubav, u svim trenutcima. Računaj uvijek s mojom ljubavlju! Ljubit ću te uvijek, bez obzira na tvoju nedostojnost i slabost, upravo zato jer sam ljubav sama, jer sam te stvorio iz ljubavi, jer želim da u toj ljubavi budeš savršeno sretan!
Ti si moj ljubljeni! U tebi mi sva milina! Drago mi je vidjeti te. Dragocjen si u mojim očima. Moj pogled počiva na tebi. S tobom sam stalno i pratim te na svim tvojim putevima. Pogled na tebe izvor je radosti moga srca. Uvijek ti se radujem!
- Zato krštenje zovemo, i to ono uistinu jest, novo rođenje, novo duhovno preporođenje.Tko bi se usudioreći, i tko bi to znao, da sam Isus nije rekao:"Tko se ne rodi od vodei Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko"(Iv 3-5).
To novo krštenikovo rođenje sastoji se u svlačenju staroga, grješnog čovjeka i u oblačenju novoga, stvorenog na sliku Božju:čišćenju od grijeha, od mraka, od zloće, od propasti i od pakla i u oblačenju novog čovjeka, stvorenog na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti, po kojoj čovjek postaje posinjeno dijete Božje, baštinik neba i svih Božjih obećanja.
I to smo svi postali. U nama se svima to dogodilo. Zauvijek smo za Boga obilježeni i zapečaćeni.
Je li je to tako? Jesmo li toga svjesni? Na žalost, čest je slučaj da mnogi drže krštenje samo nekim obrednim činom, a ne duševnim stanjem i raspoloženjem.
Krštenje bi trebalo za nas postati ono što je u Novom zavjetu: stanje kršćanskoga života, njegov životni ambijent, rađanje koje mora poslužiti kao uzorak njegovu rastu.
Moramo reaktivirati svoje krštenje! =(ponovno ga učiniti djelotvornim).
Svi koji su kršteni u Isusu Kristu pozvani su na svetost, tj. obratiti se, promijeniti i posvetiti…
Biti kršten znači biti pozvan na novi život, život novog čovjeka koji je potpuno opredijeljen i usmjeren na Krista. Trebalo bi poput Krista ljubiti svijet i ljude, biti trajni svjedok Božje prisutnosti u ovom nevjernom svijetu.
Po svetom krštenju smo postali djeca Božja i time dionici ljubavi nebeskog Oca. On nas sigurno ljubi mnogo više nego zemaljski otac. Mi smo po krštenju postali djeca Božja, a ako smo djeca onda smo i baštinici. A ta baština na koju imamo pravo po Božjem posinovljenju jest nebesko kraljevstvo. Krštenje je dakle čin po kojem se postaje član svete Crkve i kojim se briše istočni grijeh i svaki drugi grijeh.
To je sakrament i početak milosnoga Božjeg djelovanja, početak koji treba razvijati tijekom cijelog života. Svaki pravi kršćanin je dva puta rođen i dvostrukog je roda, dijete ljudi i dijete Božje.
Krštenje nas oslobađa grijeha, ali i obvezuje da ga izbjegavamo te da se trudimo živjeti životom Isusa Krista. Krštenje je silno velik dar milosti, odlikovanje ali i velika obveza.
Taj dar milosti: vjeru, ufanje i ljubav, što smo dobili na krštenju, moramo čuvati, njegovati, odgajati i razvijati.
Morali bismo svaki dan biti sve bolji, savršeniji i savjesniji kršćani. Svoje kršćanstvo u Bogu primljeno na dan krštenja ne smijemo nikada i nigdje sakrivati. Mi svijetom moramo pronositi Isusa Krista, jer nas na to potiče naše krštenje.
Sam Isus je rekao: "Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se” (Mk 16,16). Ozbiljne su ove riječi. Nije se s njima šaliti…
Bit krštenja najbolje se izražava izrazom “ucijepiti”. Ucijepljepljeni smo u Krista. Kroz njega smo postali sve ono što je on bio i primili sve što nam je pripravio i što ćemo uživati u raju.
Još jednom ponovimo: Kratko i jezgrovito rečeno na krštenju smo:
- postali djeca Božja, prava djeca Božja te Božji život struji u nama
- oslobođeni smo tužne baštine istočnoga grijeha
- postali udovi Kristova mističnoga tijela, sakramenta spasenja - Crkve
- primili krsnu milost, po kojoj se Presveto Trojstvo nastanilo u nama
- dobili nezasluženi nadnaravni dar vjere, nade i ljubavi te djelujuću
milost da možemo sve ovo cijeniti i živjeti.
Isus je ustanovio krštenje kao kupelj u kojoj se peremo od grijeha i kao izvor vječnoga života. Iako smo po naravi grješni ljudi, kštenjem smo rođeni iz vode i Duha Svetoga za Božji život.
Što je krštenje učinilo od Feliksa?- Isus je potpuno izmijenio moj život
Za Feliksa se čulo da je postao katolik takoreći preko noći. Povjerovao, krstio se i počeo dolaziti u crkvu i to u prvu klupu. Nekima je to smetalo. Jedni su samo vrtjeli glavom, drugi sumnjali, a treći su opet govorili da se pretvara.
- Kakav si ti katolik kad si do jučer živio kao zadnji poganin u Africi? - prigovarala je sakristanova žena.
- Neka rekne Vjerovanje. Nije znao.
- Ne zna on ni Deset zapovijedi. Priznao je da ne zna.
- Znaš li barem Anđeo Gospodnji izmoliti – upitao je susjed.
- Ne znam! - rekao je čovjek mirno.
- Evo da ni Očenaš, Zdravomariju ni Slavaocu ne bi znao izmoliti bez grješke - primijetio je netko.
- Pa po čemu se onda može znati da si katolik? - doviknuli su oni koje je strpljenje izdalo.
Onda je uzeo riječ Feliks: "Po tome što više ne živim starim životom, postao sam novi čovjek, više se ne opijam, moja žena i djeca se mene više ne boje, ne bježe preda mnom već me lijepo dočekuju kad se vraćam s posla. Oni mene vole i ja njih.
Nema više svađa, vike i noćivanja kod susjeda. Nijedna velika psovka odavno nije prešla preko mojih usta. Eto, to je učinilo od mene krštenje ili Isus, ako baš hoćete.
Ja ne znam puno vjeronauka, ali znam jedno: Isus je potpuno izmijenio moj život, meni je to najveće znanje - katekizam života. Ali naučit ću sve što jedan katolik-vjernik mora znati."
Hvala Ti, Oče nebeski,za ovaj dragocijeni i neizmjerni dar tvoje dobrote i povjerenja što si mi ga iskazao u trenutku moga Krštenja! Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje koji su mi u suradnji s Tobom život darovali i već me kao dijete krstili! Hvala Ti, i za kumove koji su htjeli svojom vjerom i svojom ljubavlju posredovati kod toga milosnog trenutka moga novog rođenja! Hvala ti, Isuse, za svećenika koji me krstio i time mi vrata raja otvorio!
Hvala Ti, Isuse, što si Crkvi svojoj ostavio ovaj sakrament i što je po ovome sakramentu Tvoja Crkva plodna Majka koja i danas iz svoga krila rađa brojnu djecu - ljubljenu djecu Oca Nebeskoga!
Isuse, žarko i ponizno molim Te, pomozi mi da u svakom trenutku svoga života budem svjestan istine da sam po Svetom krštenju postao Tvoj ljubljeni sin, Tvoja ljubljena kći, da to nikada ne zaboravim, da to svojim ponašanjem, svojim djelima i životom uvijek svjedočim! Učini me osvjedočenim katolikom vjernikom!
Kćerka pomaže ocu da se ostavi psovke
Prije odlaska u krevet. Otac pita svoju djevojčicu:
Voliš li ti svoga tatu?
Puno, tata!
Kada me tako voliš, poljubi me!
Tata, večeras nema poljupca!
Lijepo od tebe! Što znači da meni večeras nema poljupca?
Zar ja večeras nisam tvoj otac?
Da, tata. Ti si uvijek moj otac. Ali ja te večeras ne mogu poljubiti: danas su tvoja usta bila puna psovke i ružnih riječi, pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati, kako bi bio i sam bolji i da ga takvoga kćerka sutra ne bi nasljedovala. (O. Rickaby)
Molitva za unutarnje iscjeljenje
Nađi pogodno mjesto i saberi se. Opusti se. Probudi živu vjeru u Isusa. Iako ga ne vidiš, On je tu. Obećao nam je da će biti s nama u sve dane našega života u ovoj suznoj dolini i da će čuti i uslišati sve naše molitve. Znaj da je Isus pravi Bog, Gospodar svega i ima vlast nad našim bolestima, mukama i potištenostima. Tu je vlast predao svojoj Crkvi. Apostoli su činili ista djela kao i Isus. Sveci su kroz povijest Crkve činili snagom Isusova Imena čudesne znakove.
Apostol Jakov piše u svojoj poslanici: „Trpi li tko od vas nevolje? Neka moli! …Boluje li tko od vas? Neka k sebi pozove crkvene starješine! Oni neka se nad njim pomole i pomažu ga uljem u Ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti bolesnika. Gospodin će ga podignuti i, ako je sagriješio, bit će mu oprošteno… Molite jedni za drugee da budete ozdravljeni!“ (Jak 5, 13-16). Sjetimo se kako prije svete Pričesti molimo: „Gospodine, …samo reci riječ i ozdravit će duša moja!“ Molimosada kako bi Gospodin po molitvi ozdravio našu dušu i psihu.
IsuseKriste, zahvaljujem Ti, da si sada ovdje. Čvrsto u Tebe vjerujem. Molim Te, pogledaj me i smiluj mi se. Znam da me dobro poznaješ i žarko voliš!
Marijo, Majko Božja, Kraljice Mira, molim Te, zagovaraj me sada svojim moćnim zagovorom. Blagoslovi me i pomozi mi. Svi anđeli i sveci Božji, molite za mene i sa mnom!
Isuse, molim Te, uđi u moje biće, u moje srce i oslobodi me od onih životnih iskustava koja su me opteretila i ranila. Molim Te, ispuni svojom ljubavlju svaki kutak mojega bića i svaki trenutak moga života (postojanja). Gdje god, Gospodine, otkriješ u meni ranu ili izvor grijeha, dotakni me, utješi, iscijeli i oslobodi. Pomozi mi da se nanovo rodim u Duhu Svetome, kako bih bio slobodan i zdrav.
Isuse Kriste, ponajprije Te molim za svoje pretke s očeve i s majčine strane. Oprosti mi što Te prije nisam molio za njih! Izliječi sve moje rane i sve negativnosti koje sam od njih naslijedio! Od srca im sve opraštam i molim da im oprostiš. Primi ih sve u raj da se s tobom raduju. Snagom svoje predragocjene Krvi i svojim slavnim uskrsnućem raskini sve negativne utjecaje mojih predaka, sve utjecaje koji me priječe i vežu. Ukloni svaku bolest, ovisnost i grijeh! Oslobodi moje krvno i duhovno nasljeđe i daj da svatko iskusi spasenje.
Milosrdni Isuse, donosim Ti trenutak svojega začeća. Tebi je sve poznato. Ti si moj Spasitelj. Molim Te, oslobodi me od svih negativnih posljedica i svakoga grijeha. Možda sam bio/la neželjeno dijete. Hvala Ti, Isuse, što si me htio i što si mi se radovao!
Blagoslovi moj boravak u majčinoj utrobi i ukloni sve što me je u tome vremenu ranilo. Možda su roditelji razmišljali o pobačaju. Možda je majka zbog mojeg postojanja bila nesretna. Opraštam svojim roditeljima. Nadoknadi svojom ljubavlju onu ljubav koja mi je bila potrebna, a nisam je primio/la od onih koji su bili pozvani da mi je pruže. Iscijeli sve rane koje su iz toga vremena na meni ostale. Oslobodi me, molim Te, svih rana i strahova koji su u mene ušli. Ozdravi sve što nije bilo u redu, dok sam tih devet mjeseci boravio u utrobi svoje majke! Tisuću puta hvala, Isuse, što to činiš!
Dobri Isuse, blagoslovi trenutak mojega rođenja. Oslobodi me od svih trauma koje su tom prigodom mogle nastati. Rodio/la sam se kao sin (kći), a možda su roditelji htjeli kćer (sina). Možda nisam radosno primljen ili su se roditelji razočarali mojim rođenjem. Gospodine, uzmi me u svoje nježne ruke i uvjeri me da si mi se Ti obradovao. Hvala Ti što me oslobađaš i liječiš. Slavim te i hvalim, Isuse!
Isuse, znaš kakvo je bilo moje rano djetinjstvo i mladost. Ti poznaš moju majku i njezin odnos prema meni u prvim danima mojega djetinjstva, je li me voljela i previše razmazila i tako onesposobila da samostalno odlučujem i život prihvaćam. Možda me nije znala voljeti, nije imala vremena za mene, pa mi danas manjka sigurnosti, odlučnosti i otvorenosti i životne radosti. Možda je tada u mene ušla neprihvaćenost, samoća i osvetoljubivost. Zato možda teško druge prihvaćam. Isuse, oprosti mojoj majci i daruj joj mir i radost što me rodila. Svojim svjetlom ispuni sve dane ranoga djetinjstva i iscijeli sva bolna sjećanja koja su iz njega svjesno ili podsvjesno ostala. Pošalji svoju svetu Majku da nadoknadi sve što mi od majčinske ljubavi nedostaje.
Milosrdni Isuse, Ti dobro poznaješ i mojega oca. Donosim Ti sve rane koje od njega potječu. Molim Te, iscijeli ih, pomiri me s mojim ocem, oprosti mu i nagradi ga za sve što je dobro učinio. Isuse, privini me k sebi da osjetim zaštitu tvojih svetih, jakih i moćnih ruku.
Ozdravi moje strahove, osjećaje manje vrijednosti, stid i rane koje su mi zadala braća i sestre, prijatelji iz djetinjstva. Ispuni me ljubavlju prema braći, sestrama i svim ljudima. Molim Te, Isuse, pogledaj svaku moju ranu koju su mi drugi nanijeli i položi svoju božansku ruku na njih i potpuno me izliječi. Reci samo jednu riječ i bit ću posve zdrav. Hvala Ti što to sada činiš. Ti si mi jedini pravi prijatelj i dobri Spasitelj koji uvijek pomaže.
Dobri Isuse, donosim Ti vrijeme svoga sazrijevanja. Bolje od mene znaš što se sve sa mnom u tome vremenu događalo. Napasti su ponekad bile velike. Bio sam zaveden na grijeh, nemoral. Olako sam popuštao nagonima tijela. Tražio sam zadovoljstvo i sreću na krivim mjestima.
Isuse, imaj samilosti sa mnom! Molim Te, oprosti mi sve za padove i posrtaje! Osposobi me da svojoj spolnosti prilazim i da je živim kako ti želiš! Uđi, Isuse, u moje biće, uđi gdje se najviše stidim i bojim. Žarko Te, Isuse, molim, izliječi me, operi u Presvetoj Krvi sve ono što je prljavo, grješno, nedostojno i ponižavajuće. Obnovi moje povjerenje i učini me potpuno novim!
Isuse, oprosti svima koji su me sablaznili ili naveli na grijeh. Ja im sve opraštam. Oprosti i Ti meni! Molim Te, oslobodi me svih grijeha kojima sam drugima skrivio, riječima ili djelima. Spasitelju Isuse, oslobodi me posve od negativnih misli i negativnih sjećanja i doživljaja iz prošlosti!
Gospodine, dođi u vrijeme kad sam birao/la životni put, životnoga druga. Ozdravi me od svih negativnih sjećanja, osjećaja odbačenosti, žalosti, ranjenosti, promašenosti... Hvala Ti i slava za sve što je bilo dio tvoga plana i što je pomoglo mojemu ostvarenju. Pomozi mi da oprostim sebi i drugima koji su u meni stvorili rane. Pomozi mi da svomu životnom drugu oprostim sva razočaranja i prihvatim ga onakvim kakav jest. Uzmi, Gospodine, svu tugu i gorčinu koju sam osjećao zbog promašaja, neuspjeha, grijeha, gubitka voljene osobe, smrti onih koji su mi bili potrebni.
Isuse, evo me pred Tobom. Predao sam Ti potpuno svoj život, od trenutka začeća do ovoga trenutka. Tebi su poznate sve moje poteškoće, sva razočaranja, sumnje, svaki očaj.
Molim Te, dopusti da kroza me poteku žive vode, kako bi me očistile od bolnih sjećanja, iskustava zbog kojih osjećam strah i nepovjerenje, tjeskobu, odbacivanje. Očisti me i oslobodi od prokletstva staroga pokvarenog ponašanja i dopusti da postanem novo stvorenje po Tvojoj svetoj volji.
Božanski Spasitelju, vjerujem da si Ti Sin Božji i da je jedino u Tebi moje ozdravljenje i spas. Ti si jedini Put do Boga, jedina Istina koja oslobađa i spasava. Vjerujem da si umro na križu za moje grijehe i da si uskrsnuo od mrtvih. Time si mi otvorio put do raja.
Odlučujem od danas, s Tvojom pomoću slušati Božju riječ i po njoj živjeti!
Molim Te još jednom, oprosti mojim precima ako zbog kojega njihovoga grijeha ispaštam. Ja im opraštam i molim i Tebe da im oprostiš.
Odričem se svakoga grijeha, zla i zloga.
Hvala, Isuse, što sada ispunjaš moju prošlost svojom prisutnošću. Ispuni me sada svim svojim darovima! Hvala Ti, što me tješiš i snažiš, braniš i čuvaš! Čvrsto vjerujem u Tebe, u Tebe se uzdam, i predajem Ti svoj život sve do smrti. Uvijek ćeš biti sa mnom. Hvala, Isuse, za Tvoju beskrajnu ljubav. Svim srcem želim druge ljubiti, kao što ih Ti ljubiš. Molim Te, pomozi mi! Isuse, hvala Ti, što čuješ i uslišavaš moju molitvu. Veliko hvala što si mi sve oprostio, što me liječiš od mojih rana, oslobađaš i spašavaš. Neka Ti je hvala i slava u sve vijeke vjekova. Amen.
N. B.:U vjeri ćeš iskusiti duboko ozdravljenje u svome biću. Slavi Gospodina, zahvaljujući mu na iscjeljenju i novoj osobi koju od tebe stvara.
Bog i danas čini čuda
Jednoga dana u kolovozu 1982. boravio sam s paterom Tardifom, voditeljem molitve ozdravljenja za bolesnike u Međugorju. Ljudi su masovno stigli autobusima. Crkva u kojoj se susret održavao bila je dupkom puna. Usto je više stotina nazočilo molitvenom susretu na vanjskom prostoru crkve.
U tijeku molitve pater Tardif izgovorio je riječ neposredne spoznaje što se ticala trojice ljudi koji su bili gluhi i koji su u tom trenutku čuli snažno zujanje. On je potvrdio da ovi ljudi upravo doživljavaju ozdravljenje i da će to uskoro moći posvjedočiti. Za nas je to bilo veliko iznenađenje: Kako je s tolikom sigurnošću mogao takvo što tvrditi?
Nitko u Hrvatskoj nije znao što je karizma, dar neposredne spoznaje. Najavi je slijedila nemirna tišina: svatko je čekao ne znajući što se zapravo događa. Pater Tardif ostao je uporan te je zamolio da trojica ozdravljenih dođu naprijed i posvjedoče. Ponovna šutnja. Potom dolazi četrdesetogodišnji čovjek, a malo potom probija se starija žena. Oboje bojažljivo priznaju da već duže ništa nisu čuli i da sada sve izvrsno razabiru. Najprije je slijedila velika zbunjenost nazočnih, a potom veliki hvalospjev.
Pater Tardif čvrsto se držao istinitosti neposredne spoznaje: „Najavio sam tri osobe, a do sada su došle samo dvije! Očekujem dakle da dođe i treća!“
Trebalo je pričekati još nekoliko minuta dok je šesdesetogodišnja gospođa pristupila i objasnila kako je bila vrlo zbunjena zbog onoga što se upravo događalo u njezinom bolesnom uhu te da je pričala sa susjedom, nesvjesna da bi trebala pristupiti i svjedočiti. I ona je bila ozdravljena.
Nekoliko trenutaka kasnije ja, Philippe, dobio sam riječ spoznaje koja se ticala četrdesetpetogodišnje žene čija je desna noga bila oduzeta i koju je Gospodin upravo ozdravio. Pozvao sam na svjedočenje, ali se nitko nije odazivao.
Iznova znatiželjna tišina… Ostao sam ljubazno uporan, ali još uvijek ništa. Stoga sam ponovio riječ neposredne spoznaje. Odjednom pokraj sebe čujem zbunjen krik. Prevoditeljica je zabunom najprije najavila ozdravljenje desne ruke, dok je riječ bilo o desnoj nozi. Začuo se smijeh nazočnih. Nakon toga pojavila se četrdesetpetogodišnja gospođa koja je prije nekoliko minuta ozdravila od oduzetosti desne noge i koja je svoje štake stavila do nogu Blažene Djevice Marije.
Da žena slučajno nije čula ispravak riječi neposredne spoznaje, valjda se ne bi osjećala osobno pozvanom i možda bi posumnjala u ozdravljenje svoje noge…
Philippe Madre, Gott heilt… auch heute)
Svoju bolest možemo prikazati
Bogu kao žrtvu za spasenje drugih
Između dvaju predavanja pristupio mi je ispaćen svećenik. „Imam bolest kralješnice“, reče, „koja pomalo dovodi do oduzetosti. To je strašno za mene jer sam vrlo aktivan u svojoj službi. Još jučer navečer, za vrijeme molitvenog susreta, molio sam Gospodina da me ozdravi, ali danas vidim da se ništa nije promijenilo. Biste li se nakratko za mene pomolili?“
Naravno, nisam mogao odbiti njegovu molbu te smo počeli zajedno usrdno moliti. Nakon nekoliko minuta s malom sam mu nelagodom rekao: „Čini mi se da Vas Bog želi danas obdariti milosnim darom utjehe i da smo na krivom putu ako molimo za ozdravljenje. Jer mislim da je Gospodin već progovorio Vašem srcu, ali Vi oklijevate ozbiljno prihvatiti zato što Vam se to čini ludim.“
Kad je svećenik čuo ove riječi, počeo je plakati. Pao je na koljena te rekao: „Imate pravo. Već me duže Gospodin poziva da Mu po ovoj bolesti svoj život prikažem kao žrtvu za zatvorenike za koje se brinem. Dopustio je da to osjetim i to me ispunja radošću, iako sam bio zabrinut što će od mene biti. Pričao sam s kolegama o tome, ali oni su me samo ismijali, što je u meni probudilo sumnju o Božjem pozivu.“
Odgovorio sam: „Danas Gospodin ponavlja svoj poziv po ovoj bolesti i želi Vas ispuniti svojom snagom i mirom. To će biti Vaše ozdravljenje. Niste to očekivali, ali primit ćete te milosti ako prihvatite.“
„O da! Gospodine, neka bude Tvoja volja!“ Ovaj usklik došao je izravno iz dubine srca u pratnji mira i radosti koji odagnaše svu tugu i strah pred tom bolesti.
Slutim da ovakav primjer djeluje začuđujuće ili pak sablasno za čovjekov razum koji nije dovoljno upoznat s Kristovom ljubavi što se u potpunosti otkriva u ludosti križa. Ali tko može, neka shvati! (Philippe Madre, Gott heilt… auch heute)