Riječ za Tvoju dušu ( Cvjetnica C)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 23 Ožujak 2013 11:58
( Subota, 23. 3. 2013. – Fra Petar Ljubičić) Nedjeljom Cvjetnice ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva da razmatramo što više muku i smrt Isusovu i druge najveće i najsvetije tajne svete vjere.
Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta - sam sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.
Grijeh je tražio tu neizmjernu zadovoljštinu pravdi Božjoj. Dakle, to prokletstvo, koje je grijehom izazvano, Isus preuzima na sebe na križu. Tu groznu ostavljenost i usamljenost morao je Isus osjetiti na križu, da sve nas otkupi od prokletstva koje uzrokuje svaki grijeh od početka do svršetka svijeta.
Vrhunac Svetoga tjedna bit će služba uskrsnoga bdijenja kada ćemo slaviti slavno uskrsnuće našega Spasitelja.
Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda - Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije - njegovi vjerni pratitelji na putu muke.
Slušamo evanđelje Isusove muke. Što je sve morao Isus za nas pretrpjeti? I zašto…? Oduvijek se u svijetu jadikuje zbog trpljenja i boli. Svi se pitamo što smo sve skrivili i tko je skrivio prvi da toliko trpimo? Nema na zemlji odgovora na pitanje zašto i čemu trpljenje?
Bog nam sam daje odgovor u svome sinu – Kristu raspetome.
Onaj, zapravo, koji trpi jest beskrajni Bog, Sin Božji u svojoj ljudskoj naravi. On je najsvetiji i najneviniji. Onaj koji je jedini mogao mirno kazati: "Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh?" To je naš najveći dobročinitelj i prijatelj. Svako dobro imamo od njega. Sve što imamo i čime raspolažemo, i sam život ali i tolika druga dobra – sve je od Njega i po Njemu dano. Zašto smo tako malo zahvalni za njegovu dobrotu i ljubav?
Shvatimo koliko zlo je grijeh, kad je radi njega Isus toliko trpio! Potrebno je shvatiti i prihvatiti Isusovu ljubav prema nama, kad je i zadnju kap presvete krvi prolio za naše spasenje!
Isus je ušao u Jeruzalem kao kralj koji spašava narod tako što će za njega podnijeti muku, umrijeti na križu i uskrsnuti.
Tko su protagonisti Isusove muke?
Narod - tako prevrtljiv - najprije pozdravlja Isusa kličući mu u hvalospjevima, a malo iza toga traži njegovu smrt i odriče se Isusa i njegova spasenja.
Juda Iškariotski prodao je Učitelja za 30 srebrnjaka. Možda nije ni slutio da je time i sebe prodao. Svako izdajstvo, računica i dvolično ponašanje imaju svoje posljedice. Nemoguće ih je izbjeći, a svom oštricom one se okreću protiv počinitelja.
Šimun Petar bio je bez dvojbe Isusov prijatelj. Isus mu je povjerio svoju Crkvu. Ali u trenucima muke ljudski su obziri bili jači - i on je zatajio Isusa pred sluškinjom. Biti prijatelj znači ostati vjeran prijatelju u dobru i u nevolji. Petar je bio slab, ali se pokajao za svoju slabost i Isus mu je oprostio.
Poncije Pilat je čovjek vlasti: pet puta izjavio da je Isus nevin i da na njemu ne nalazi nikakve krivnje, ali ga je na uporno traženje Židova ipak osudio na smrt na križu. On se boji mnoštva zbog toga što bi, ne udovolji li njegovu zahtjevu, izgubio položaj, a u savjesti zna da Isus nije kriv. On pere ruke tj. ne želi preuzeti krivnju na sebe. Odgovornost himbeno/prijetvorno 'prepušta' narodu i osuđuje Isusa na smrt.
I mi smo uključeni u Isusovu muku i smrt na križu. Radi nas i našega spasenja On je sišao s nebesa, radi našega opravdanja uzašao na drvo križa. On je uzeo na sebe sve naše grijehe. Umro je za nas. Njegova smrt je naše spasenje! Otkupljeni smo predragocjenom krvi Krista, nevinoga Jaganjca. Svi koji Isusa prihvate i pođu za Njim naći će spasenje.
Žalosno je promatrati Isusa u muci. Ostao je sam. Učenici? Jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino Ivan sa ženama i Isusovom majkom Marijom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole ostaju vjerni do kraja.
Poznati vođa francuskih socijalista Jaures borio se svim silama u parlamentu za istrebljenje kršćanstva s lica zemlje. Najprije je počeo u vlastitom stanu. Odstranio je svaki vjerski znak ili knjigu, a od rođaka koji su vjerovali u Boga, nitko nije smio kročiti ni blizu njegova stana. Svojoj jedinoj kćeri Germini našao je učiteljicu, bezbožnu s nalogom da iz kćerkine duše istrijebi svaki trag vjere.
Kad se jednog dana vratio iz parlamenta, u kojem je opet održao sličan govor protiv kršćanstva, stupi pred njega njegova kći, koja je već imala dvadeset i jednu godinu, želeći govoriti s njime.
On je mrmljao zašto si nije već potražila zaručnika, nego uvijek izbjegava društvo. Veoma se iznenadio kad je čuo da je ona izabrala. "A tko je taj izabranik?" - začuđeno zapita otac. "Oče, takav s kojim se smije samo klečeći govoriti. Ja se naime želim posvetiti Bogu u jednom samostanu".
A kako je kćerka toga bezbožnog oca došla na tu misao? Prije tri godine, prigodom jedne šetnje, na osami u polju, padne joj pogled na Križ i na njemu na Raspetog Isusa. Taj joj pogled više nije dao mira, dok je nije doveo do spoznaje, da se samo preko Križa Isusovog dolazi do prave i trajne sreće, koju nam ne može nikada nitko oduzeti.
Za vjernost su, dakako, potrebna još i Vjera i Volja. Ljudi jake vjere mogu ostati vjerni onomu komu su povjerovali. Svečana procesija, klicanje "Hosana" i oduševljenje svijeta ugodan je i lijep prizor, ali mi dobro znamo da će uskoro ta ista svjetina vikati: "Raspni ga, raspni!"
Tako se Cvjetnica iznevjerila Velikom petku.
Sasvim drukčije stoje stvari kad je u čovjeku jaka vjera; on ostaje nepokolebljiv.
Gracija Minford, mlada djevojka, kći bogatoga američkog industrijalca, odlučila je poći u samostan. Usprkos očevoj molbi da odustane od odluke, a kasnije i prijetnjama, ostala je vjerna Kristu kojega je izabrala za zaručnika i ušla u red sestara dominikanki.
Njezin otac na smrtnoj postelji ostavio joj je svotu od 12 milijuna dolara s porukom da sve pripada njoj ako napusti samostan. Njegova kći Gracija odgovorila je: "Moj nebeski Otac, daleko je bogatiji od ovoga zemaljskog. On mi je pripremio kudikamo veću nagradu."
Ako u nama ima prave vjere, ako prihvaćamo Krista iz uvjerenja, ništa nas ne može pokolebati. Isus je vjeran Ocu, zato preuzima križ i dovršava djelo spasenja za nas. Gracija ostaje vjerna Kristu jer je ne očarava blještavi sjaj ponuđenog bogatstva.
Isus i nama poručuje: "Ja sam ti veći prijatelj od svakoga: učinio sam za tebe više no itko od ljudi na zemlji. Nitko ne bi pretrpio za tebe ono što sam ja podnio na Kalvariji." Takvom Kristu isplati se ostati vjeran.
Jaka volja je vrlo važna u životu. Dok je vjera Božji dar i krjepost što ju primamo snagom Duga Svetoga, volja je naše ljudsko nastojanje oko vjernosti. Jaku volju stječu karakterni ljudi. Oni ne nasjedaju laskavim ni lažnim obećanjima, ostaju nepokolebljivi na putu kojim su krenuli. Nisu kao trava koju vjetar povija. Oni su postojani, sigurni te uvijek slijede unutarnji glas svoje savjesti, i ostaju do kraja slobodni.
I konačno, samo po Raspetom Kristu dolazi se i do vječnog spasenja. Da, u Križu Kristovu naše je spasenje. Raspeti Krist žeđa za spasenjem svih ljudi. Njegova ljubav sve obuhvaća i za sve trpi. Vjerojatno najviše trpi radi onih koji tu ljubav odbijaju i preziru, jer prezrena ljubav uvijek strašno trpi!
Mi ne ćemo odbijati tu ljubav, ne ćemo grijesima svojim ponovno razapinjati Krista! Ne ćemo nikada više, prezirati i gaziti riječima svojim prolivenu Presvetu Krv Raspetoga Krista! Ne ćemo prezirati i gaziti onu Ljubav što je plamtjela za nas u Presvetom Srcu Raspetoga Krista!
Ne ćemo i ne možemo biti tako tvrdi i tako okrutni! Ostat ćemo vjerni Raspetome Kristu pod svaku cijenu. Zato ćemo i sada u svom srcu pobuditi čin žarke ljubavi i postojane vjernosti Raspetome Kristu!
Dajmo jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim nogama raspetoga Krista! Jedan cjelov Ljubavi svoje i vjernosti svoje oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim rukama raspetoga Krista! Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, izmučenoj, trnjem okrunjenoj, u Krvi ogrezloj - presvetoj Glavi raspetoga Krista. Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, kopljem probodenom Presvetom Srcu raspetoga Krista!
Isuse, neizmjerna Ti hvala, što si nam došao, trpio i umro za nas na križu, davši zadovoljštinu Bogu za sve grijehe, legao u grob i slavno nakon tri dana uskrsnuo! Ti i danas živiš i djeluješ među nama, uzimaš na sebe naše boli i patnje. Žarko Te molimo, prođi ovih dana našim gradovima i selima diljem domovine i donesi mir i ljubav svim srcima!
Obrati naš dragi narod, blagoslovi svaku obitelj i cijeli svijet!
Poznato nam je da Ti trpiš u nama i među nama: u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran.
Isuse, daruj nam milost iskrenoga predanja i sjedinjenja s Tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života da bismo postali bolji, pravedniji i blaženiji. Amen.