Riječ za tvoju dušu ( Treća nedjelja kroz godinu C)

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi

Objavljeno Subota, 26 Siječanj 2013 09:49

( Subota, 26. 1. 2013. – Fra Petar Ljubičić) Današnje evanđelje govori nam o Isusovom prvom nastupu u rodnom Nazaretu. Nije to bilo slučajno. I ovaj prvi korak bio je pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo na to evanđelist Luka polaže težište.

Isus je Krist, pomazanik Duha Svetoga. Kod krštenja na nj silazi Duh, potvrđujući ga za mesijansku službu. Isti Duh upravlja cijelim Isusovim djelom.

U prvi mah ne događa se ništa osobito. Subota je, Isus dolazi u sinagogu, koja je bila ispunjena do posljednjega mjesta. Vjerojatno su došli i oni koji nisu često dolazili.

Isusa mnogi poznaju. U zadnje vrijeme čuli su, kako ljudi pričaju da čini čudesna djela po mnogim mjestima i gradovima. Ozdravlja bolesne i izgoni zloduhe, uskrisava mrtve, govori neodoljivom snagom i mudrošću. Sad imaju prigodu čuti njegovi građani je li istina to što se o njemu govori.

Tkogod je želio, mogao je uzeti riječ. – Tako su pružili Isusu svitak.

Razmotao ga i čitao stojeći. Ulomak je bio iz Izaije proroka.

„Na meni je Duh Gosponji, jer me je pomazao. Poslao me da donesem Veselu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i povraćanje vida slijepima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje." (Lk 4,18-19).

Tada su svi sjeli da čuju tumačenje. Na prvu Isusovu riječ svi se zapanjiše. Rekao je kratko i sažeto: Riječi koje ste čuli, danas se ispuniše. Prorok Izaija ne govori to o sebi. On govori o meni. Vi me poznate. S vama sam dosada živio i radio. Došlo je vrijeme da vam kažem punu istinu o sebi: Ja sam i obični čovjek, ali sam i Božji Sin, koga je Duh Božji pomazao da bude navjestitelj blage i radosne vijesti.

Ja sam onaj koga su očekivali vjekovi, koga su slutili i molili vaši očevi. Ja sam onaj Duhom pomazani i od proroka obećavani. Ja sam Mesija. Vašem očekivanju je došao kraj. Molitve su vam uslišane…

Tako u rodnom Nazaretu Isus počinje svoj spasiteljski put koji će ga odvesti na križ. Njegova prva propovijed ocrtava plan spasenja i životnu zadaću Spasitelja.

Današnja Božja riječ želi nam staviti na srce: plan našega spasenja, ostvarenje kraljevstva Božjega u srcima i životu ljudi davno je izrađen. Obećani Spasitelj je tu. Godina milosti Gospodnje, zapravo milosni trenutak je tu, svanuo je dan spasa. Ono što je Bog obećao, pretvara se u djelo.

Dugo čekanje i nada sada su stvarnost: spasenje je tu, Spasitelj je tu; Božje kraljevstvo je počelo, ispunjaju se vječne želje čovjekova srca.

Isusove riječi odzvanjaju danas u našim ušima. Nemojmo biti gluhi, ni nagluhi. I naše oči moraju biti uprte u njega, jedino u njega. Nemojmo biti poput onih Nazarećana, koji nisu primili Isusa kao Spasitelja, Mesiju.

Isusove su riječi upućene nama osobno. One se danas ispunjaju, one i danas vrijede. Bog nama progovara. Isusova riječ odzvanja među nama. Kao što je njegova riječ odzvanjala Galilejom i jeruzalemskim hramom, tako je i sada njegova riječ među nama, pa nam govori, pa nam tu­mači, pa nas opominje, pa nas sokoli, pa nam srca ispunja nadom i radošću. Znamo i uvjereni smo da nam u riječi Božjoj snagom Duha Svetoga progovara sam Bog i to sva­kom srcu koje mu se otvara. Njegova se riječ danas među nama ispunja. Ona vrijedi danas!

Isus nije samo naviještao riječ. On je donio njezino ispu­njenje. On je poslan biti blagovijesnik siromasima, ozdraviti one koji su slomljena srca, osloboditi zarobljene, vratiti vid onima koji su bili slijepi.

- Blagovijesnik siromasima - Njegova je poruka spasenje siromašnima. Siromah je tko nema kruha – i tko ne posjeduje Boga. Zalaže se za one koji su u ljudskom društvu siromašni, obespravljeni, izbačeni. Takvi će zauzimati prva mjesta u njegovu kraljevstvu. Za njih je rezervirao posebnu ljubav i brigu. On se izjednjačuje s njima i postaje im solidaran.

Oko nas je mnoštvo onih koji su slomljena srca, kojima je potrebno oslobođenje od raznih ropstava suvremenog svijeta? Zar nismo opterećeni tolikim praznim i lažnim obećanjima? I vidimo da smo često izvarani na razne načine. Nitko nam ne može osigurati spasenje, oslobođenje i život u punini.

Mnogi od nas robuju lošim navikama. Robovi smo raznih poroka i strasti koje ne dopuštaju da živimo nutarnju slobodu. Robovi smo često vlastitog uvjerenja da ne možemo biti bolji, da smo preduboko potonuli. Isus je došao sužnjima proglasiti oslobođenje. Vjerujemo li to?!

Isus je došao vratiti vid slijepima. Ne samo fizički slijepima, nego prije svega duhovno slijepima. To je ona tvrdoća koja zatvara ljudska srca za Božju riječ. A zar nismo i mi često zaslijepljeni svojim vlastitim predrasudama i uvjerenjima? Ne želimo mijenjati svoje poglede. I nama je potreban vid. Onaj pravi vid kojim ćemo moći ispravno gledati i prepoznati Isusa, koji je izvor svjetla istine i života.

Zaslijepljeni smo zavodljivim sjajem svijeta (netko je odan piću, drogi… kakvom hobiju, uspjehu, zabavi, igrama na sreću, praznovjerju, čitanju horoskopa…)

Danas se gata na više načina: bacaju se karte, pa se iz kombinacija čita sreća. Izvrću se vildžani nakon ispijanja kave… Neki vide u crtama dlana i sreću i nesreću… Sve je to praznovjerje, sve je to štetno i opasno…

Isus je došao pustiti na slobodu potlačene. Ima mnogo onih koje smo mi zarobili i kojima uskraćujemo slobodu. Ima mnogo onih o kojima mi imamo krivo mišljenje i dr­žimo da se više ne mogu promijeniti. Mi smo im uskratili slobodu. Molimo zato Isusa da pusti na slobodu sve potlače­ne u nama samima, kako bismo osjetili u sebi čistoću i mir.

Mi vjerujemo da je Isus i sada s nama i među nama snagom svoga uskrsnuća. Isus je živ! Stoga i za nas vrijedi evanđeoska riječ: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još od­zvanja u ušima (Lk 4,21). Nismo prepušteni sili vremena, nismo prepušteni slučaju i čudnim okolnostima. I nas da­nas nosi Isusova ljubav i njegov Duh. Nismo sami. Bog je s nama! Bog nas ljubi! Vjerujemo li to? Svjedočimo li to? Mi smo sakramentima Krštenja i Potvrde pomazani Duhom Svetim. A to znači da je svaki kršćanin pomazanik. I mi smo pozvani i poslani činiti što je Isus činio.

Po nama Isus i danas želi vraćati vid svima koji su u tami. Po nama koji smo postali njegovi učenici. S Isusovih usana teče najljepša riječ, riječ koja srca ispunja radošću.

Otac jedne obitelji nakon smrti svoje žene pozove iz škole svoju najstariju kći koja je već nekoliko godina u obližnjeme gradu pohađala nastavu kod časnih sestara. Iako je žarko željela završiti školu, bez ijedne riječi pođe kući voditi kućanstvo i brigu za svoga oca, braću i sestre. Bila je vrlo vrijedna i poslušna. Čim je stigla kući, otišla je i u crkvu. Redovito je išla na svetu misu i pričest.

Iako je otac bio zadovoljan svojom kćeri, ipak joj je uvijek prigovarao što ide u crkvu. Slab vjernik i tvrdoglav po naravi nikako nije mogao razumjeti što njegova kći radi svaki dan u crkvi. Ona je i dalje veselo i savjesno obavljala svoje dužnosti, a nastavila je i s pohađanjem svete mise. I jednoga dana, kada se vratila kući, dočeka ju otac sav izvan sebe od srdžbe i pred svim ukućanima poče na nju galamiti. Svoju je viku završio sav crven od srdžbe pitanjem:

– Pa što imaš od toga što ideš u crkvu, što tamo dobiješ?

Djevojka priđe ocu, nježno mu stavi ruke na rame i reče:

– Primam snagu od mojega Isusa da mogu sve poslove dobro obavljati i biti, oče, ono što ti s pravom očekuješ, dobra i poslušna kći.

Otac je bio začuden. Gledao je neko vrijeme u nju, a onda je zagrli i reče:

– Odavno se pitam kako možeš podnositi tolike terete u kući i moje neopravdane grubosti. Bio sam slijep, a ti si mi otvorila oči. Doznao sam odakle ti ta snaga. Oprosti mi, a ja ti obećavam da ću od sada i ja tražiti snagu tamo gdje je i ti dobivaš.

Održao je riječ i potpuno se obratio.

Molimo Isusa da nas očisti od svih lažnih obećanja, da prepoznamo sve istinite vrjednote i da se za njih zalažemo. Molimo da nam srce bude dovoljno siromašno i potpuno čisto za njegovu blagu vijest. To će biti za nas Godina Gospodnja u ovoj Godini vjere.

Trudimo se biti „jedno srce i jedna duša“ kako nam svjedoči Sveto pismo za prve kršćane. Morali bismo biti, postati jedan glas, jedna molitva, jedana vapaj što nebesa probija.

Budimo prava Božja obitelj okupljena oko svoga Učitelja i Spasitelja…

Isuse, mi jedino od Tebe očekujemo pomoć. Neka vrijeme koje si nam darovao bude vrijeme tvoje milosti, kada više neće biti zlobe ni laži, kada se više neće činiti zlo bližnjima i kada će među ljudima zavladati mir i ljubav. Neka se pot­puno ispuni Pismo i neka dođe kraljevstvo Tvoje! Amen. Neka vas Božji blagoslov stalno prati da bi u srcu imali  mir i radost.

Asia Noreen Bibi, katolkinja, osuđena na smrt vješanjem

"Osuđena sam zato što sam kršćanka... Vjerujem u Boga i u Njegovu veliku Ijubav. Ako ste me vi osudili na smrt zato što volim Boga, ponosno ću žrtvovati svoj život za Njega." Divno svjedočanstvo vjere Asie Bibi, žene i majke, nepravedno osuđene na smrt vješanjem. Ovaj bi nam svijetli primjer mogao biti poticaj i poziv na razmišljanje u kršćanskom rastu i hodu kroz ovu Godinu vjere.

Asia Bibi je pakistanska katolkinja (rođ. 1971.), majka petero djece, koja se od lipnja nalazi u zatvoru a u listopadu osuđena je na smrt vješanjem zbog navodnoga vrijeđanja Muhamedova imena. Uz tu tešku kaznu, nje­zina je obitelj dobila nalog da mora platiti i iznos od 1.100 dolara.

Asijin suprug Aashiq Fauji Masih uložio je žalbu Višemu sudu u Lahoreu i još je uvijek velika neizvjesnost kako će se proces dalje odvijati i što će biti s tom nevino osuđenom ženom. Nedavno je u javnost dospjelo njezino pismo iz za­tvorske ćelije bez prozora, koje je vrlo brzo obišlo svijet. Pitanje je, je li ga i potreslo!

Asijino pismo iz zatvora - "Jedini moj zločin, u ovoj mojoj veli­koj zemlji koju snažno volim, jest to što sam katolkinja." Svjesna svoje pra­vičnosti, osjeća beskrajno povjerenje u Boga te traži da se za nju moli kako bi bila oslobođena, te se vrati svojoj obitelji, svojemu mužu i djeci, koji joj ve­oma nedostaju: "Samo se želim vratiti njima, vidjeti njihov osmijeh i vratiti im spokoj. Zbog mene trpe, jer znaju da sam nepravedno u zatvoru. I stra­huju za moj život."

Asia Bibi potom pripovijeda ne­vjerojatno iskustvo, kako je jednoga dana u njezinu zatvorsku ćeliju ušao sudac (N.I.) i, nakon što ju je osudio na strašnu smrt, ponudio joj je povla­čenje presude ako se obrati na islam. Potom svjedoči: "Od srca sam mu za­hvalila na prijedlogu, ali sam mu vrlo iskreno odgovorila da ću radije umri­jeti kao kršćanka nego izići iz zatvora kao muslimanka... Osuđena sam zato što sam kršćanka, rekla sam mu. Vje­rujem u Boga i u Njegovu veliku ljubav. Ako ste me vi osudili na smrt zato što volim Boga, ponosno ću žrtvovati svoj život za Njega."

Spominje, nadalje, dvojicu visoko pozicioniranih ljudi: guvernera pokra­jine Pandžab Salmana Taseera, ubijen 4. siječnja 2011. jer se zauzeo za njezi­no oslobođenje i suprotstavio se zako­nu o blasfemiji, te državnoga ministra Shahbaza Bhattija, koji je, zbog istoga razloga, ubijen dva mjeseca nakon gu­vernerove smrti. Asia se s pravom pita: "Koliko će još osoba biti ubijeno zbog pravde?"

Kao istinska vjernica upućuje svoju molitvu Bogu da prosvijetli odgovor­ne u zemlji koji donose zakone. Osobi­to je bila radosna nakon što je doznala da se i Sveti Otac zauzeo za nju: "Neka mi Bog dade da živim dovoljno dugo kako bih pošla na hodočašće u Rim, te ako bude moguće, da mu osobno za­hvalim. U svakom trenutku mislim na svoju obitelj. Živim u mislima sa svo­jim mužem i svojom djecom, i molim milosrdnoga Boga da mi dopusti da im se vratim."

Na kraju pisma piše svima nama: "Prijatelju i prijateljice, kojima pišem ovo pismo, ne znam hoće li do tebe ikada doći. Ali ako se to dogodi, sjeti se da u svijetu postoje osobe progo­njene zbog vlastite vjere, i, ako možeš, moli Gospodina za nas i napiši pismo predsjedniku Pakistana da mi dopusti povratak mojim ukućanima."

Snažno svjedočanstvo vjere - Ovo je snažno svjedočanstvo i iskustvo vjere jedne kršćanke našega vremena, svjedočanstvo koje nas ne ostavlja ravnodušnima. Sve nas potiče, osobito u ovoj Godini vjere, da se po­krenemo kršćanskim svjedočenjem, molitvom i žrtvom.

Svatko od nas može nešto učiniti za ovu hrabru ženu: pomoliti se za nju i za njezinu obitelj; uputiti peticiju za nje­zino oslobođenje - preko interneta na adresu: www.callformercy.com, te dru­gima preporučiti da to isto učine. Već su to učinile stotine tisuća ljudi. Po­sljednji je trenutak da se i mi uključimo jer do sada je to učinio vrlo mali broj s naših prostora. Svaki glas ima veliku vrijednost. Istina, moderni čovjek čuje, a ne čuje. Vidi, a ne vidi. Zna, a ne zna. Vrijeme je da seprenemo!

Ne bojmo se! Ne ćemo pogriješiti zbog toga što zatvorenicu ne pozna­mo. Svima je jasno, osobito onima koji joj sude, da nije učinila nikakvo zlo. Nije vrijeđala ni ljude, ni proroke, oso­bito ne Boga. Kriva je samo zato što je kršćanka, katolkinja, što vjeruje da je Krist svojom smrću na križu otkupio sve grješnike, da je umro, pokopan i da je treći dan uskrsnuo. To je vjera naša, to je vjera Crkve. Njom se dičimo, nju ispovijedamo u Kristu Isusu Gospo­dinu našemu!

Pismo podrške - Poštovana mama Asia, draga sestro u Kristu! Teško nas je pogodila vijest o Tvojoj nepravednoj osudi na strašnu smrt vješanjem. Pod vješalom nisi sama. Tu je Tvoj muž Ashiq Masih, Tvoj sin Imran, kao i kćeri: Nasima, Isha, Sidra i mala Isham. Stoje bespomoćni u moli­tvi poput majke Marije i učenika Ivana. Dok tebe vode od pakistanskih Heroda do Pilata, oni čekaju kraj drame. Pitaju se: Što će biti s mamom; kada će njezin križni hod završiti?

Do nas dopiru riječi Tvoga muža koji u žalosti svojoj vapi: "Molite Boga za moju suprugu da što prije dođe na slobodu." I vapaj Tvoje djece: "Molite za našu mamu da bude oslobođena, da nam što prije dođe doma te tako ponovno živimo u miru kao i prije." To su vapaji upućeni Bogu, ali i svima nama do kojih dopire taj glas.

S vama smo! Mi, vaša braća i sestre, koji dobro znaju što je križ, suđenje i raspinjanje. Hvala Ti, draga sestro, što od Tebe, u ovoj Godini vjere, možemo učiti, kako se vjeru u Krista čuva i bra­ni, svjedoči i voli, kako se za nju umire. Stojimo s Tobom i s Tvojima uprtih oči­ju u Onoga odakle dolazi pomoć. Osta­ni postojana u vjeri i praštanju! Ostani hrabra i ustrajna u ljubavi prema svome Isusu. Ostani mu vjerna do kraja, kao Njegova i naša Majka Marija! (Don Ivan Štironja, Crkva na kamenu)

• < Prethodno
• Slijedeće >