Riječ za Tvoju dušu ( Četvrta vazmena nedjelja B)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 28 Travanj 2012 09:37
( Subota, 28. 4. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Danas je nedjelja Dobroga Pastira. Ujedno je to svjetski dan molitve za duhovna zvanja: svećenička, redovnička i misionarska.Isus, Božanski Spasitelj, naš Učitelj i Gospodin htio je da se njegova služba služenja nastavlja kroz svu povijest.
Mi molimo posebice da u Kristovoj Crkvi bude što više dobrih i svetih pastira: biskupa, svećenika, đakona, redovnika, redovnica, ali i kateheta i vjeroučitelja... da bi se nastavilo ono djelo za koje je Isus Krist umro i uskrsnuo.
Po primjeru Isusa, Sluge i Jaganjca Božjega, koji je dragovoljno položio svoj život za ljude i mi smo pozvani služiti jedni drugima, u malim i velikim stvarima, koje su nadahnute iskrenom ljubavlju.
Mnoge događaje iz života Isusova već je naslikala umjetnička ljudska ruka. Mile su nam slike koje prikazuju Isusa kao dijete u naručju Majke Božje. Dražesna je slika koja prikazuje Isusa kao dvanaestogodišnjeg dječaka u hramu Jeruzalemskom.
Dostojanstvena je slika, koja prikazuje Isusa, kad stišava vjetar i valove na moru.
Veličanstvena je slika koja prikazuje Isusa kako u pustinji čudesnim načinom hrani više tisuća ljudi. Divna je i veličanstvena slika koja prikazuje Isusa punog nebeskog sjaja, kad prigodom uskrsnuća izlazi pobjedonosno iz groba. No nama ljudima možda je ipak jedna od najmilijih slika koja prikazuje Isusa kao dobrog Pastira! Zato upravo puni oduševljenja sa Svetom Crkvom i mi pjevamo i kličemo - Aleluja, svom Dobrom Pastiru, koji nas pozna i kojega mi poznajemo u međusobnoj ljubavi i vjernosti.
Isus se uvijek služio slikama iz života da bi nam pokazao tko je on i kakav je naš nebeski Otac. Služi se slikama iz života zato što svatko to može lako shvatiti i razumjeti isto tako i upamtiti.
Poznata nam uloga dobrog i pravog pastira. Pravi pastir živi za svoje stado, brižno se brine za ovce kao za kućnu čeljad, brani ih od zvijeri i lopova, katkada uz cijenu života.
Zato Krist reče da je on takav pastir, pastir - čuvar čovječanstva što "daje život svoj za nas". Umro je doista za nas na križu, prolivši svoju predragocjenu krv, da dadne Bogu zadovoljštinu za naše grijehe i tako nas otkupi i čudesno spasi. Treći dan je uskrsnuo i on više ne umire nego živi vječno.
Isus je ovdje s nama u tišini srca ponavlja svoje riječi svakome od nas koga zove u službu svoje riječi i svoga križa, svećeničkim i redovničkim dušama: "Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!"
"Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama. Tko uđe kroza me, bit će spašen; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti!" (Iv 10, 7-9).
"Ja sam pastir dobri. Dobri pastir dariva život svoj za svoje ljubljene!" (Iv 10, 11).
Isus je u isto vrijeme pastir i vrata k ovcama. Nitko ne ulazi u Kristov ovčinjak – Crkvu – ako ne vjeruje u njega, ako ne prolazi kroz njegov misterij smrti i uskrsnuća. Upravo je krštenje sakrament koji čovjeka uranja u Kristov pashalni misterij i uvodi ga u njegov ovčinjak gdje će naći spasenje.
Isus je prvi i vrhovni svećenik - dobri i milosrdni Pastir naših duša, naš spas i život. On je jedini koji nam osigurava vječni život. Potrebno je poslušati njegov glas, odlučiti se za njega, predati mu se potpuno i posve i slijediti ga, noseći strpljivo svoj križ.
Isus kaže: Ja poznajem svoje i moji poznaju mene. Moji slušaju moj glas. Je li to tako? Slušamo li stvarno Isusov glas? Može li se poznati na našem životu da poznajemo glas Isusa Krista.
Sveti Ivan napisa: "Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je!" Tko ga uistinu poznaje, sluša njegov glas, taj vrši zapovijedi od prve do desete, nosi križ svoga života i kad je težak, nerazumljiv, neshvatljiv…
Svećeničko i redovničko zvanje posebna je milost Božja. Božji dar kojim Bog nekoga poziva da čitav svoj život posveti njemu i braći ljudima. Bog svoj poziv pojedinoj duši priopćuje na različite načine i daje za to potrebne milosti i darove...
Možemo reći da je svako zvanje na svoj način lijepo, dobro i korisno, ali od svega najuzvišenije je služiti Kristu, braći i sestrama.
Stvarno ne može biti ništa uzvišenije i veće u ovoj suznoj dolini nego nastavljati djelo za koje je Krist umro na križu: krijepiti njegovim svetim sakramentima umorne i opterećene i voditi ih k luci vječnoga spasenja.
Isus govori: "Žetva je velika, a poslenika je malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu!" Evo rekao je izričito da molimo zato da Gospodin pošalje svojoj Crkvi duhovnih radnika.
Ne zaboravimo da je Isus spomenuo malo stvari za koje moramo Oca izričito moliti. Jedna od tih malobrojnih su upravo duhovna zvanja.
Svijet je pun grijeha, sebičnosti, mržnje - treba svećenike, svjedoke jednoga boljeg svijeta, Božjega svijeta, svjedoke križa i uskrsnuća, Božje ljubavi i nesebičnosti. Križ i Kalvarija ne smiju biti zaboravljeni!
Raspeti i Uskrsnuli ne smije umrijeti u srcima ljudi. Svećenik je pozvan da nas riječima i životom sjeća na njega i podsjeća na dužnost da ostanemo uz njega. Naša konačna sreća je tu.
Mi trebamo svećenike, makar ih svijet popljuvao i raspinjao, makar ponekad bili slabi i grješni, što ne bi smjeli biti. Oni nas trebaju podsjećati na uvrijeđenoga i raspetoga Krista. Danas je ta potreba veća nego ikada jer mnogi zaboraviše Krista.
Molimo Gospodara žetve... Svijetu, Crkvi, nama potrebni su svećenici, ljudi križa i žrtve. Zato ih moramo izmoliti, roditi, odgojiti...
Briga za zvanja je briga svih nas: Crkve, obitelji i svakoga pojedinca.
Vječna je istina da svete obitelji daju svetu djecu, odgajaju svećenike.
I Gospa nam je rekla: Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu, čitati Sv. pismo i slaviti svetu Misu.
Zašto je došlo do krize duhovnih zvanja? Zato što nema spremnosti na žrtvu. Budući da je duhovno zvanje najviše, najuzvišenije i najblaženije, posve je razumljivo da je u isti mah najugroženije i najteže. Nijedno zvanje nije bez poteškoća…
Što se traži da bi netko izabrao duhovno zvanje? Traži se sve ono što je potrebno za neko drugo zvanje: tjelesna i duhovna sposobnost, želja, volja i spremnost biti svećenikom, redovnikom, časnom sestrom. Tko posjeduje te Božje darove, pozvan je biti posrednikom između Boga i ljudi. On je pozvan služiti Bogu i ljudima.
Mladi prijatelju, odvaži se i ti i odazovi se ovome uzvišenom pozivu. Nećeš se pokajati. Jer tko ostavi sve poradi Krista, poradi izravna svjedočenja njegove evanđeoske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, primiti će stostruko već na ovome svijetu i baštiniti život vječni.
Pozvan si na najveće što postoji, ako se tako može reći: pozvan si svjedočiti Božju ljubav i istinu u mraku i magli ovoga umornog svijeta, naviještati radosnu vijest spasenja onima koji je još nisu čuli, krijepiti Kristovim sakramentima umorne i opterećene.
Ove primjere stavi pod novi profil
Hoćeš li služiti mojemu Sinu do smrti
Neki pobožan i krjeposan mladić, nakon što je završio školovanje, mnogo je razmišljao što započeti i kakvo si zvanje odabrati. Rado bi postao svećenik, ali mnogi su ga znanci i prijatelji od toga odvraćali.
Jednog dana, nakon završene večernje molitve, ode na počinak te usni san. Vidje Djevicu Mariju, a Njoj s desne i s lijeve strane po jednu osobu, koje bi odmah prepoznao kad bi ih bilo gdje sreo. Marija mu reče: „Hoćeš li služiti mojemu Sinu do smrti?“ Mladić odgovori u snu: „Hoću!“ Na to nestane Gospe i on se probudi.
Mladić nije bio praznovjeran niti je vjerovao u snove pa je nastojao zaboraviti ono što je doživio. Sutradan na cesti sretne dva čovjeka. Promatrao ih je razmišljajući gdje li ih je već prije vidio. Stranci su opazili da ih mladić znatiželjno promatra pa mu se približe i stanu s njime razgovarati.
Iz razgovora razabraše da je to krjepostan i pobožan mladić pa ga stariji od njih zapita: „Bi li ti htio Kristu Gospodinu služiti do smrti?“ Kad je mladić čuo Gospine riječi iz usta ljudi čija je obličja vidio u snu, vrlo se začudio te više nije dvojio. Odmah je odlučio stupiti u misionare te pođe s onim ljudima.
Bila su to dva katolička misionara, blaženi Petar Faber i Franjo Strada. A taj se mladić zvao Ivan Nunez, koji će kasnije postati glasoviti misionar u Africi. On je mnogo radio i trpio za Krista i posvuda propovijedao o Blaženoj Djevici Mariji.