Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Riječ za Tvoju dušu (31. nedjelja kroz godinu)

kriz( Subota, 29. 10. 2011. – fra Petar Ljubičić) Isus, kako ga opisuju evanđelja, bio je samo srce. Pun dobrote, razumijevanja, ljubavi, milosrđa i praštanja prema svakome. On je opraštao i tješio, liječio i spasavao. Bio je strpljiv i neizmjerno je ljubio čovjeka. Najteži bolesnici i najveći grješnici bili su njegovi najveći prijatelji. Prema njima je iskazivao svoju najveću ljubav i najveću pozornost. Od njih je samo jedno tražio: "Ne griješi više!"

I sami njegovi najljući protivnici su to zapažali, pa su ga zato i mrzili i krivim okom gledali, dapače ga zato i optuživali govoreći: "On prima grješnike i jede s njima!"

Samo za jednu vrstu ljudi, koji su u ono doba obnašali vrlo važnu i odgovornu službu i pred Bogom i pred narodom, Isus nije imao nikada dobru riječ. To su bili ondašnji pismoznanci i farizeji.

Oštre i teške i riječi prijetnje i osude izgovorio je Isus njima: "Jao vama književnici i farizeji... slijepi vođe... okrečeni grobovi... guje i zmjski porod... "

O njima Isus kaže svojim slušateljima i svo­jim učenicima: "...Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali nemojte se ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne čine... Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide... Vole prva mjesta na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu učiteljima..." (Mt. 23,6-10).

Njima Isus jedno ne odriče: budući da su oni učitelji židovskoga naroda, tumači Božjega zakona; makar ga oni ne vršili, treba ih slušati.

Za ondašnje pismoznance i farizeje Isus nikada nije imao dobru riječ zato što nije mogao odobri­ti njihova djela, njihovo vladanje. A to zato što su bili oholi.

Oholost je neuredna težnja za vlastitom i umišljenom veličinom, što se očituje na razne načine. To je na kršćanskoj

ljestvici grijeha prvi medu svim glavnim grijesima i izvor mnogih grijeha. To je grijeh nad svim drugim grijesima i tko ga se ne zna čuvati, dovest će ga do svake propasti.

Oholost je dovela pismoznance i farizeje, kad su i do propasti samoga Isusa osudili na smrt i ubili. Evanđelist Matej o tome izričito piše: "A farizeji iziđoše i stvoriše odluku protiv njega da ga pogube" (Mt. 12,14).

Oholi čovjek uvijek gleda samo sebe i sve pripisuje sebi. On ne priznaje drugoga Boga osim sebe samoga. On ne zna i neće da zna da sve što jesmo i što imamo: i tjelesne i duševne sposobnosti, razum, zdravlje, lijepi glas, tjelesna ljepota i snaga, okretnost itd. jesu darovi Božji, jesu od Boga. Sv. Pavao pita svakoga čovjeka: "Što imaš, a da nisi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nisi primio?" (1. Kor. 4,7).

Oholi čovjek misli da je on najbolji, najsvetiji, najpravedniji. Svoje mane i grijehe ne vidi, a na svakom dru­gom ih vidi. Zato o drugome zlo i misli, zlo govori i zlo mu želi. On sam sebe hvali i hoće da ga svi drugi ljudi hvale.

On je kao onaj farizej iz evanđelja, koji, i kad je došao u crkvu, sam sebe samo hvali: "Hvalim te, Bože, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik"(Lk 18,11).

On, ako i učini koje dobro djelo, čini samo zato da ga ljudi vide i hvale.

I baš zato što je sebe postavio "bogom", oduran je i Bogu i ljudima. Zato sv. Jakov i piše u svojoj poslanici: "Bog se protivi oholicama, a poniznima daje svoje milosti" (Jak. 4,6).

Oholost je mnoge od dobrih anđela učinila davlima i stanovnicima pakla. Oholost je i prve ljude upropastila, jer su htjeli biti "kao bogovi" , nisu poslušali Boga, jer su htjeli biti sretni bez Njega.

Oholost je i onoga egipatskog faraona i egipatski narod upropastila jer kad je Bog slao Mojsija k njemu i tražio od njega da pusti narod izraelski iz Egipta, on je oholo odgovorio: "Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izrael? Ne poznam Gospodina i neću pustiti narod". (Izl. 5,2). I bio je i on i sav narod egipatski potopljen u Moru Crvenom.

Isus je korio pismoznance i farizeje zbog oholosti, da nas nauči da budemo ponizni i pred Bogom i pred ljudima. A sam je bio utjelovljena poniznost: "Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim!"

Samo ako budemo ponizni, slušat ćemo Boga, vršiti njegove zapovijedi, ljubit ćemo Boga i svoga Bližnjega kao sami sebe i bit ćemo spremni sve podnijeti za Boga i bližnjega, kao što je i Isus učinio "kad se ponizio sve do smrti, i to smrti na križu" da proslavi Boga i spasi ljude.

Apostoli su dobro naučili i prihvatili od Isusa poniznost. O njima čitamo u Djelima Apostolskim, koje je napisao sv. Luka: "Ali oni otidoše ispred velikoga vijeća radujući se što su bili dostojni da trpe sramotu za ime Isusovo" (Dj. Ap. 5,41).

Netko je rekao: "Poniznost je krepost velikih umova". I s potpunim pravom. Već u svoje doba veliki poganski mudrac Seneka ponizno je priznavao: "Scio me nihil scire" - "Znam, da ništa ne znam". A uživao je ugled velikog mudraca. To je bilo istinito priznanje dostojno jednog umnog velikana. Bio je uvjeren da ima mnogo više toga što ne zna nego što zna.  A oholi čovjek misli da je on popio mudrost čitavoga svijeta.

Velik je i u čitavome svijetu poznat glazbenik Josip Haydn. Ostao sam zadivljen kad sam čitao, kako je on, kad se prvi put izvađao na pozornici njegov muzički oratorij "Stvaranje", a publika bila upravo neopisivo oduševljena, on izišao na pozornicu i počeo plakati. Od ganuća digao je ruke prema nebu i rekao: "Ništa nije moje. Sve je odozgor!" Moje umijeće i moja sposobnost su samo "dar Božji".

Možemo navesti i riječi svaju svetaca o oholosti i poniznosti: To su sv. Ivan Vianney, arški župnik i sv. Igancije Lojolski: Prvi je rekao: "Samo nas naša oholost priječi da budemo sveti!" a drugi: " Tko želi velike stvari činiti u kraljevstvu Božjemu, taj neka prije svega bude malen u svojim očima".

To je istina koju nas je naučila vječna istina, koju je ona izrekla za svakoga i za sva vremena: "Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen!" (Mt 23,12).

Isus nas opominje: "Ne dajte se zvati Rabbi. Ta jedan je učitelj vaš, vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji. Ta jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. Ni vođama se ne nazivajte, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka bude poslužitelj!"

I nas moli i zaklinje da ne budemo kao farizeji.

I ovo sam čitao: Pred nekoliko godina došao je jedan mladi Amerikanac u Alžir. Među ostalim iz znatiželje tu pos­jeti naselje gubavaca, gdje se susretne s jednom časnom ses­trom, koja je bila također rodom iz Amerike.

Upusti se s njom u kraći razgovor. Na koncu razgovora reče joj: "Sestro, ja ne bih ovdje služio ni za 10.000 dolara svaki dan."

- "To je zaista, vrlo malo", odgovori sestra, "ne bih ni ja za te novce!"

- "Pa, koliko vi dobivate?" Ona podigne križ sa svojih prsiju i poljubi ga: "Novca ne dobivam. Služim jedino iz ljubavi prema mome Spasitelju!"

Svaka naša misao, želja, riječ i djelo neka bude izraz naše ljubavi prema Bogu!