Franjevački hod i kampiranje FRAME Tomislavgrad
- Detalji
- Kategorija: FRAMA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Ponedjeljak, 01 Listopad 2012 17:56
(Ponedjeljak, 1.10.2012. - Dora Čondrić i Ana-Krešimira Smiljanić) Subota 29.rujna 2012.god. zvuči obično,zar ne? Ali za 35 mladih ljudi ta je subota imala značenje.Pitate se zašto? Odgonetnite sami.
Rano jutro,torbe pune tople odjeće,vreće za spavanje i lica puna osmijeha.Pogodili ste, kampiranje!
Sve je počelo misom u 9 sati,u našoj crkvi. A u 10 sati polazak. Odredište,Grla.
Kako bi smo se osjećali što sigurnije,jače i kako bi smo što bolje osjetili Božju ljubav,svi zajedno uhvativši se za ruke,pomolili smo se i krenuli. Većina nas je išla pješice,biciklima,a poneki motorima. Na početku smo svi bili poletni, veseli i spremni na šalu,pa smo lakoćom stigli do Kongore. Naučili smo ponešto o Kongorskoj župi, okrijepili se i krenuli dalje. Sasvim neočekivano ovaj dio puta je bio teži,vjerojatno zbog našeg već jasno vidljivog umora. Ali smo vješto izmakli iz ruku svih poteškoća, uz pomoć male tvornice radosti i bratstva. No koraci nam i dalje nisu bili laki, jer je većina puta bio makadam,pa smo osjetili svaki kamenčić pod nogama. Ta nas bol nije zaustavljala, nego smo potaknuti tom boli potrčali. Stigavši na odredište, mobitele i ključeve motora predali smo Fra Josipu i od toga trenutka zaboravili smo na vrijeme. Ali vrijeme nije bilo jedino na što smo zaboravili, vrlo lako smo zaboravili na bol i umor, pa smo odmah počeli s igrom i druženjima. Imali smo i odgovarajući program u kojemu smo se svi još bolje upoznali. Kroz upoznavanje noć nam je veoma brzo došla,a s njom i naša braća, framaši iz Kongore. Noć je povela njih,a oni su poveli glazbu. Svi smo kao jedno sjedili oko vatre i pjevali uz gitare, ali da sve ne bi bilo tako obično, u kuhinji se spremalo veliko iznenađenje za našu dragu Ivanu koja je slavila rođendan. Kako je već bilo kasno pojačanje iz Kongore nas je napustilo. Mi smo ostali još malo družeći se u kući. Zatim smo svi otišli u vrt na večernju krunicu. Slijedila je priprema za spavanje, koja se može dočarati kao jedan veliki tutanj kroz kuću, u nadi za pronalaskom što boljeg mjesta za spavanje. No kao i sve ni to nije moglo završiti obično jer smo svi svoje mjesto za spavanje pronašli u vrtu. Ranim jutrom nas je probudio naš duhovni asistent na jutarnju pripremu tijela, a potom i duše, za novi dan. Imali smo mali turnir nogometa i odbojke. Zatim jedan jako zanimljiv zadatak. Sat šutnje koji nam je bio jako potreban, da se odmorimo od silne buke, da razmislimo o Bogu, sebi i pitanju „Čiji smo?“ .
Od razmišljanja nas je odvraćao savršen pogled na mnoštvo mladih ljudi, u različitim položajima, sa različitim mislima, ali s istim ciljem. Nakon toga je slijedila priprema za misu, za koju nismo ni slutili da će biti tako dobra. Svojim gostovanjem nas je počastio Fra. Petar koji je predvodio misu. Za mnoge je ta misa bila najljepša u životu, jer iako smo bili u „garaži“, iako nam je oltar bio obični stol mogli smo savršeno osjetit Isusa i Božju nazočnost među svima nama. Zatim smo roštiljali, još malo uživali u igrama,druženju i prirodi. Potom je uslijedio oproštaj sa našim malim taborom. I svi smo bili spremni za polazak kućim, napunjene duše, istrošenog tijela i velikog iščekivanja novog kampiranja.
