Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Izlet na Blidinje

masna-luka( Srijeda, 25. 7. 2012. – Don Ilija Drmić)  U utorak 24. srpnja 2012. uputio sam se iz župe Vinice na izlet u Blidinje s nekoliko prijatelja. Jutarnje vremenske naznake govorile su da će dan biti vrlo ugodan nakon onih jakih srpanjskih vrućina, a napose u ovome prostoru gdje kanimo doći.

Došavši do Lipe, najprije smo se zadržali malo kod mjesnoga groblja gdje smo se pomolili za pokojnike. A potom našu pažnju privukli su stećci s kamenim spavačima i kapelica s pločom i brončanim medaljonom u kojem je lik fra Ivana Ančića, što je postavljen 14. svibnja 2010.

ivan-ancic-ploca

Prisjetio sam se Međunarodnoga znanstvenog skupa o fra Ivanu Ančiću (1624.-1685.) u Tomislavgradu od 13. do 15. svibnja 2010. Organizator skupa: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, a suorganizatori: Franjevački samostan Tomislavgrad i Ogranak Matice hrvatske Tomislavgrad. Nakon ovoga objavljena je i knjiga. U njoj se može čotati o sljedećim temama: Vjerske prilike u Bosni Srebrenoj za života Ivana Ančića; Filozofska izobrazba Ivana Ančića i Filozofske misli kod Ivana Ančića; Strah Božji - figura i metoda; Žanrovi Ančićevih djela u kontekstu hrvatske duhovne proze 17. st.; Mariološka metaforika u djelu Vrata nebeska Ivana Ančića; Post u djelu Vrata nebeska i xivot vicchni (1677.) fra Ivana Ančića Dumljanina: ”uztegnutye od yizbina... uztegnutye poxude, i razborstvo ù svemu”; Živost ”prilika“ u Ančićevoj prozi; Prostor/Mjesto u čitanju Očenaša Ivana Ančića; Latinitas u Porta caeli et vita aeterna fra Ivana Ančića; Exempla u djelima fra Ivana Ančića; Jezične, retoričke i neke poetske sastavnice duhovnoga štiva Ivana Ančića; Ančićevi književni uzori; Novoštokavska obilježja hrvatskoga književnoga jezika u 17. st.; Forsitan superflua sunt: Ančićev Thesaurus perpetuus i jezična pragmatika; Ančićevi prijevodi glagolskih konstrukcija; Posebnosti Ančićeva slovopisa; Grafolingvističke značajke i tekstovi u Ančićevu Ogledalu misničkom, te drugo.

Odatle smo krenuli u kraljevstvo Blidinja, gotovo kao da pratimo one znanstvenike koji su postavivši medaljon našem fra Ivanu pregledali Božje djelo s naslovom Blidinje, Kedžara, Risovac i Masna Luka. Ovdje skupa vladaju brda: Ljubuša, Vran, Čvrsnica i Čabulja, potom tlo i zemlja, kamen i raznovrsna šuma, te čisti svježi zrak i nebo. Stupivši na Klanac, misli su mi vrlo brzo dozvale u svijest moje prijašnje pohode ovome hramu Božje ljepote što se ogleda u bistrome Blidinjskom jezeru. Ono se doimlje kao oko toga ukrašenog svijeta što sve motri, a napose nebesa bilo kad se smrknu kao danas i pljusnu suhu i žednu zemlju i šumu jakom kišom, bilo kad su vedra i suncem obasjana, bilo kad su zvijezdama okićena u večernjim i noćnim satima... Pogledavši Barzonju i tamošnju crkvu Gospe Sniježne, Ledene, uz jezero vozeći časomice tresući se utrenikom časimice nečujno klizeći asfaltom stigosmo u Masnu Luku, gdje zatekosmo radnike i njihove strojeve kojima rade novi put. Ovdje se čovjek ne može nadiviti upisanoj Božjoj ljepoti, koju je moja malenkoća pokušala opisati u više navrata i uvijek samo u skicama kao i sada. U ovaj zemaljski raj postavljena je velebna kamena crkva koju su mnogi do njezina svečanog stavljanja ovdje mnogi nosili u srcima svojim, te su je polagano gradili i kad je sve zgotovljeno, odnekuda je i na neki gotovo tajanstven način odozgor stavljena i dobro za tlo pričvršćena sa svim ostalim svojim zgradama koje je podupiru u njezinu stajanju na tlu. I Bog je pomogao prigodom ovoga posla, a napose kad su je ugrađivali u ovo tlo. Ona izgleda kao da je tu oduvijek u toj umiljatoj i nebeskim uljem poprskanoj i namazanoj šumi, toj predivnoj Masnoj Luci. Divili smo se onome fratru i svećeniku Božjem fra Petru kako je smogao toliko snage da ucrta u taj Božji svijet i ovo zdanje s crkvom. A kad smo polagano gledali kamen po kamen, unutarnje stupovlje i one mozaike u prezbiteriju, pa onda one Kristine postaje Križnog puta, pa oltar s reljefom Posljednje večere, ambon na kojem je Duh Sveti i sveti ljudi koji pišu riječ Božju i tumače, tabernakul s Janjetom Božjim u tami svijeta koji otkupljuje, ulazna vrata s motivima iz života proroka Ilije koji je naslovnik i zaštitnik ovih svetih zdanja što je sve ovo potonje djelo I. Skočibušića, te onda nezasitno gledanje s uzdignutom glavom i izvijenim vratom, čije bolove pokriva i potire vrsna umjetnost mladih slikara čija imena nismo mogli pročitati..., ostali smo gotovo bez riječi i želje za bilo kakvim ovozemnim pripovijedanjima o bilo čemu osim o onome što ova crkva znači i na što sve upućuje. I sve drugo tako je lijepo da dođe želja ostati tu, kao što su zaželjeli Isusovi apostoli podići na Brdu preobraženja tri sjenice i ostati trajno tu jer su osjetili nebo.

Otputovali smo susrećući opet ljude i strojeve, gledajući uokrušce nove kućice i kuće, nastambe, sada i sjenice što ih mnogi podigoše vidjevši ova sveta zdanja, koja nikoše umom, radom, trudom i znojem mnogih uz Božju podršku i potporu. Još nam ovoga puta ostadoše neviđeni planinskim kućarceima i nastambama urešeni prostori Risovca gdje bdije crkva uz groblje sa stećcima moleći za pokojnike i ubijene na ovim prostorima kroz dugu, tešku i mučeničku povijest našega naroda kojemu su simboli Mijat Tomić čiji je grob dolje u Doljanima i Diva Grabovčeva čiji je brončani lik postavljen na Kedžari što ga je u glini svojim rukama oblikovao kipar Kuzma Kovačić a potom odlio u bronci. Ovaj kip govori o nježnoj glini Dive i tvrdoj bronci uma, srca i duše ove vrletne djevojke Hrvatice koja bijaše bila veoma svjesna Isusove misli da neprijatelji mogu ubiti tijelo ali ne mogu dušu! Zemnu je glinu lako razoriti mačem bijesa i mržnje, ali nije jednostavno ukrasti srce tvrde bronce!

Vratili smo se škropljeni blagoslovljenom kišom. Zahvaljivao sam Bogu što je dobro zalio i moje nedavno posađene biljke u viničkom crkvenom dvorištu, te što je saprao prašinu s one predivne zelene šume koja ih praši s prašnjavoga utrenika u ovim vrućim ljetnim danima. Hvala mu i za svu radost koju nam je darovao po svim svojim stvorovima, a napose po stvoru Crkve kojoj služimo svatko u svome pozivu i poslanju.