Tradicija kao utočište
- Detalji
- Kategorija: KOLUMNE - KOMENTARI
- Objavljeno Utorak, 03 Siječanj 2012 21:25
( Utorak, 3. 1. 2012. – Zdravko Ćurić) Već duže vrijeme razmišljam o tradiciji, običajima i svemu što imamo od naše baštine kao hrvatski narod. Stekli smo mnogo toga otkad smo na ovim prostorima, a i mnogo toga smo izgubili. Vezani smo za određene osobine, karakteriziraju nas svojevrsna ponašanja i povijest nam je bila burna.
Ponosimo se svime i svačim, čak i stvarima koje su po sebi kontradiktorne npr. kažemo da smo veliki vjernici, a s druge strane hvalimo se kako imamo najbolju kolekciju psovki. Isto tako velimo da smo veliki domoljubi, ali smo među prvima kada treba popljuvati (da ne kažem izdati) svoje i tako dalje.
No, tradicija, kako sam je ja doživio, jest jedno kvalitetno utočište. O čemu se tu zapravo radi?
Svijet se užurbano giba ka jednoj globalnoj kaši gdje iz silnog multikulturizma se gubi svaki identitet, sve se orijentira kao trgovačkom neoliberalnom kapitalizmu gdje i sam čovjek postao roba. Doslovce se čovjek želi prisiliti da radi non-stop da jednostavno više nema vremena. Da bi se to postiglo potrebno je se osloboditi svake tradicije i običaja koje čovjeka još čine svjesnim da nije stvoren samo radi. To se uspješno već dugi niz godina čini u DR Kini gdje se doslovce ruše naselja stara nekoliko stotina, čak i tisuća godina, samo da bi se izbrisala obilježja starog kineskog čovjeka. Politika je takva jer se smatra da modernu industriju koči tradicija koje se treba riješiti. I tako se slavna crvena parola "rad oslobođa" pretvorila u "rad porobljuje".
Ideje o uništenju obitelji i religije Karla Marxa nikada nisu umrle, samo se pretoče iz jednog obilika u drugi, kako je naglasio bl. Ivan Pavao II.. Više je puta Marx naglasio da obitelj spriječava čovjekovu slobodu za rad i socijalnu neovisnost, a da je religija opijum za mase.
No, zapravo je obratno, u obitelji i religiji (konkretno kršćanstvu) jest sloboda izražena do maksimuma. Obitelj kako zajednica muškarca i žene daje čovjeku da osim rada ima i još puno toga više za posvetiti se. Ljubav, žrtva, istinska radost i pravo bratstvo se može jedino osjetiti u obitelji. Što se tiče kršćanstva, ono nasuprot današnjem relativzmu i njegovoj diktaturi, daje čvrste temelje na kojima se sloboda može usavršavati. Ono nam daje mogućnost da se čvrsto odupiremo struji ovoga svijeta, sa čvrstim moralnim zakonima imamo mogućnost izgradnje kvalitetnih i iskrenih odnosa, a u zajedništvu sa cijelom Crkvom kvalitetan odnos s Bogom, kako osobni tako i zajednički. A Crkva, u Božjoj zamisli, jest jedna velika obitelj.
Tako su Božić, Uskrs, Svi sveti, ostali kršćanski blagdani i svi tradicionalni oblici društvenih odnosa zapravo jedno osvještenje da čovjek nije evolucijska životinja naprednija od drugih nego zapravo transcendentalno biće koje teži ka savršenoj slobodi naravnih odnosa među sebi jednakima i ka jednom nadnaravnom odnosu sa svojim Stvoriteljem.