Riječ za Tvoju dušu ( Druga korizmena nedjelja C)

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi

Objavljeno Subota, 23 Veljača 2013 12:24

( Subota, 23. 2. 2013. – Fra Petar Ljubičić) André Frossard, novinar francuskog lista "Figaro" pripovijeda svoje neobično obraćenje. Rodio se i odrastao u ateističkoj obitelji i okolini. Tek je kasnije došao u dodir i razgovor s prijateljima vjernicima.

Kad je jednoga dana morao čekati prijatelja pred crkvom - radilo se svega o nekoliko minuta - od dosade je i sam ušao u crkvu. Ondje je doživio bljesak svjetla milosti "gotovo neizdržive jasnoće" U isti trenutak je osjetio neobično snažno Božju nazočnost. Imao je iskustvo Boga. Iskusio je njegovu veliku ljubav.

"Bog postoji i sve je istina", priznao je svojem prijatelju, kad su na­puštali crkvu.

Kasnije je Frossard napisao i knjigu o svojem doživljaju. Naslov je knjizi: "Bog postoji, ja sam ga susreo".

Knjiga je naišla na neočekivani prijem. Zašto? Tumačenje jednostavno: čovjek čezne za izvanrednošću. U traženju i otkrivanju Boga očekuje znakove i događaje, snažne doživljaje koji će ga učvrstiti u vjeri.

Nismo li i mi možda, slušajući današnje evan­đelje o Kristovu preobraženju na gori, pomislili: I ja bih rado doživio ono što su doživjeli trojica učenika. I mojoj bi vjeri onda bilo mnogo štošta jasnije i jednostavnije, u mojoj bi (vjeri) stvari bio sigurniji i postojaniji u kušnjama.

Sigurno, u svim je vremenima bilo izvanrednih i velikih događaja i doživljaja vjere: Kod Frossada, kod Pavla, kod Jakova i Ivana. Ipak, takvi su događaji rijetki, ne možemo na njih čekati.

Isus je poveo trojicu svojih apostola, i to najpouzdanijih i najvjernijih na brdo Tabor i pred njima se pokazao u svoj svojoj božanskoj ljepoti i sjaju. Isus je učenicima dao zaviriti u komadić neba (raja), da vide nešto od one krasote „što oko nije vidjelo, uho nije čulo.“ Sigurno je to zbilja bio veličanstven prizor koji se ne bi mogao nikakvim aparatom reproducirati.

Ugledali su apostoli Isusa obasjana slavom neba. Osjetili su ponos i veselje što se nalaze u Isusovoj blizini. Osjetiše kako im je divno uz Isusa. U srcu im nasta želja, vruća želja da to što vide nikada ne prestane. Razumljivo je, kako je apostolima bilo teško nakon te ushićenosti vratiti se u svakidašnju sivu realnost. Petar je pun zanosa povikao Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti!“

Da bismo shvatili bolje čitav događaj i njegovu svrhu razmotrimo okolnosti u kojima se zbio. Vre­menski se zbiva šest dana iza Kristova navještaja učenicima o svojoj muci.

Bili su nazočni samo najistaknutiji učenici: Petar, Jakov i Ivan. Petar će biti glava Crkve, Jakov će prvi posvjedočiti svoju vjeru i ljubav mučeničkom smrću, a Ivan, kojega je Isus najviše ljubio, svje­dočit će na poseban način u svojem Evanđelju Kristovo božanstvo.

Zašto se uz Isusa pojaviše Mojsije i Ilija? Najugledniji su predstavnici Staroga zavjeta. Mojsije predstavlja Zakon, a Ilija Proroke. Zakon i Proroci svjedoče za evanđelje. Mojsije i Ilija svjedoče za Krista. Krist potvrđuje: "Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim" (Mt 5, 17).

Preobraženje se događa na brdu u trenutku dok Isus moli. Dok se molio, izgled mu se lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista. Razgovarahu s njime Mojsije i Ilija o njegovoj smrti koju mu treba podnijeti u Jeruzalemu.

Petar vidjevši Krista u sjaju, na svoj način izražava oduševljenje.

Ali pojavi se i zasjeni ih oblak. Iz oblaka se začu Očev glas: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

Vječni Sin vječnoga Oca postao je naš brat da obnovi prijateljstvo između Boga i nas. Trebalo bi poslušati ga vjerom i životom. Darujmo svoje srce Bogu i pružimo ruke da nas vodi kuda hoće pa i na Kalvariju. Iza Kalvarije čeka nas radost, sreća i rajski život…

Nije teško shvatiti svrhu Preobraženja. Blizu je bio dan Kristove muke. Krist je rekao: "Svi ćete se pokolebati"(Mk 14,27). Makar im je nekoliko puta govorio o muci koju će morati podnijeti, ipak je nejasno i površno ulazila u njih spoznaja da "Sin čovječiji mora mnogo trpjeti da će biti ubijen i da će uskrsnuti poslije tri dana" (Mk 8,31).

Trebalo je dakle svjedočanstvom Oca učvrstiti vjeru učenika u Kristovo Božanstvo preobraženjem njegova tijela i izričitom izjavom: "Ovo je Sin moj, Izabranik" i naredbom: "Njega slušajte"! Preobraženjem najavlju­je uskrsnuće koje će slijediti nakon poniženja u muci i na križu. Jedno i drugo bit će Očeva volja.

Kolike li razlike! Preobraženo Kristovo lice bit će u muci ispljuvano i isćuškano. Tri svjedoka njegova Preobraženja vidješe kasnije i njegovo poniženje u muci. Ne izgubiše vjeru, makar je izgledalo po zbivanjima i po Kristovim riječima s križa kao da ga je Otac napustio. Ne pokolebaše se u svojoj vjeri. Doduše, Petar je popustio strahu te ga se odrekao. Nakon toga gorko je zaplakao, jer je znao koga se odrekao.

Shvatili su da tako mora biti. Sjetiše se nje­govih riječi: " Kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude k sebi privući." (Iv 12,32). Bog, Ljubav, osvajat će ljude ljubavlju, jer "nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje" (Iv 15,13).

Tako će kasnije postupiti i učenici i bit će "vrlo veseli što im je udijeljena čast, da podnesu zlostavljanje za Isusovo Ime"

Istinski i osvjedočeni vjernik živi od vjere. Vjera sigurno gledanje budućnosti. Vjera je već posjedovanje onoga čemu se nadamo. Svi mi manje-više prolazimo u životu kroz razne teškoće i muke, ipak smo ispunjeni optimizmom i vedrinom, koje nam daju čvrsta vjera i pouzdana nada.

Potrebno je samo jedno poslušati Isusa, božanskoga Spasitelja, kako to od nas traži Svevišnji Bog. Svjesni smo da od nas traži velika žrtva, mnogo rada, truda i napora. Potrebno je ići i slijediti Isusa na njegovu putu. Isus je jasno rekao: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom!“ (Lk 9,23). Odreći se grijeha i svojih grješnih prohtjeva i zahtjeva i slijediti Isusa, to je ono što se od nas traži, posebice u ovom milosnom i pokorničkom vremenu Korizme.

Budemo li se držali Boga i svim srcem uz Njega prijanjali, tj. Isusa u svemu slušali, ne trebamo se ničega bojati, ni kušnja, ni patnji koje bi trebalo podnijeti. Pred nama je sretna budućnost i novi život. Zato se isplati vjerovati, moliti i sveto živjeti! Sve nas očekuje Raj, blažena vječnost.

„Bio sam 5 sati mrtav, našao se u nebu i s poslanjem sam poslan ponovno na zemlju!“ – svjedoči Andreas.

Andreas Berglesow, ruski Nijemac, nastanjen u Bochumu, umro je u bolnici uslijed teških povreda koje je zadobio kod prometne nesreće. On sam gleda sebe kako iz bolnice „prelazi“ u nebo, i tamo ga čeka veliko mnoštvo što pjeva prelijepe pjesme. Prepoznaje mladu djevojku, koju su prije nekoliko tjedana pokopali. Susreće se s Isusom. On mu pokazuje dva puta, koji vode iz njegovog grada.

Andreas odmah prepoznaje, da jedan vodi u nebo, a drugi u pakao. Isus mu govori, da mora još jednom otići na zemlju s poslanjem, da ljude dovodi na uski put – put, koji vodi u nebo. Stoga se on ponovno vraća u ovu suznu dolinu, ovozemaljski život.

Liječnik koji se u mrtvačnici brinuo o njemu, prestrašio se i pobjegao. Medicinske sestre Andreasa vraćaju u operacijsku dvoranu. Operiraju ga. Odstranjuju mnogo toga, između ostalog i slezenu, želudac i jedan dio crijeva, jer je sve zgnječeno od prometne nezgode.

Po izjavama liječnika, on se nalazi blizu smrti, jer na ovakav način nitko ne može živjeti. Njegova žena se ne miče od njega jedno mjesec i pol dana. On zna da će živjeti. Nakon 4 mjeseca vraća se kući. Da, živ je – Bogu hvala! – i započinje svoje poslanje.

On sam svjedoči: „Bog postoji, vječni život postoji. Učinimo sve da ga jednoga dana posjedujemo.“

Bilo bi hvale vrijedno poslušati savjet onoga koji je iskusio blaženi život poslije ovoga prolaznog zemaljskog. Ne zaboravimo: naše preobraženje se dogodilo u sakramentu svetoga krštenja kada smo se riješili istočnoga grijeha, kada nam je dušu obasjala milost posvetna, kada nam je duša postala sjajna kao sunce, bijela kao snijeg. U kakvom stanju smo sada, ovoga trenutka? Neka svatko sam za sebe odgovori!

Potpuno se predajmo u ruke božanskoga Spasitelja koji nam osigurava domovinu na nebesima koji će preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu! Recimo mu: Evo me, neka mi sve bude po Božjoj volji. Čini od mene što god hoćeš i što Ti se sviđa. Tvoj želim biti posve. Tebi želim živjeti, za Tebe umrijeti ako bude trebalo. Zato s Tobom i za Tebe, kroz ovaj patnički život u blaženu vječnost! Amen.

• < Prethodno
• Slijedeće >