Riječ za Tvoju dušu ( Svetkovina Svete Obitelji)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 29 Prosinac 2012 19:31
(Subota, 29. 12. 2012. – Fra Petar Ljubičić) God. (2003.) donijele su jedne američke novine ovu istinitu krvavu priču!
Obitelj, koja je živjela bez vjere i Boga nikada nije svome djetetu o Isusu govorila. Djetetu je bilo pet godina kad su se roditelji jedne večeri posvađali. Otac ubija majku, pa onda sebe. Sve je to dijete vidjelo svojim očima.
Jedna pobožna katolička obitelj je prihvatila i posvojila malu Katrin. Majka je bila vrlo pobožna i osvjedočena vjernica i vodila ju je sa sobom u crkvu i pomagala joj kako bi upoznala Isusa.
Učiteljicu je zamolila da bude s Katrin strpljiva, jer ona još nije ništa čula o Isusu.
Jednoga dana na satu vjeronauka učiteljica je pokazala sliku milosrdnoga Isusa djeci i pitala: „Tko zna od vas, tko je ovaj na slici?"
Katrin podiže ruku i reče: „Ja! To je čovjek koji je mene držao one noći kad su moji roditelji umrli!“
To govori djevojčica koja nikada nije ništa čula o Isusu.
U prvu nedjelju iza Božića slavimo blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Prikladno je slaviti Svetu obitelj u božićno vrijeme. Božić je upravo obiteljski blagdan.
Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja.
Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje.
Potrebno je da se prihvatimo uzajamno i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima. Tko to može i tako čini, taj ostvaruje poruku Božića.
Tako nam Božić pomaže da bolje shvatimo obitelj... Božić nam daje snagu da u obiteljima jedni druge prihvaćamo jer je i nas Bog prihvatio u Kristu. Obitelj nas uči da se međusobno prihvaćamo, da upoznamo zakon života i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima...
Obiteljski život očitovanje je Božjeg života. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe i posvemašnja dobrota.
Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života - prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak.
Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Najvažnije u čovjeku gradilo se, gradi se i uvijek će se graditi u obitelji.
Najdublje radosti i najteže žalosti pruža nam život u obitelji.
U obitelji se živi dubina našega života. Jednostavno, bez obitelji, bez obiteljskoga ozračja, nezamisliv je istinski pravi ljudski život. Bog nas susreće u obiteljskom životu.
Bog - neizmjerna ljubav - zamislio je kao mali kutak raja u ovoj suznoj dolini. Sam Bog se utjelovio - postao čovjekom u nazaretskoj obitelji. Došao je k nama da bi ovu zemlju pretvorio u raj, a sve ljude u jednu veliku Božju obitelj. Zato smo u Isusu svi braća i sestre, djeca nebeskoga Oca.
Obitelj je svetište i ognjište ljubavi. Moramo je čuvati.
Kriza koja je zahvatila sva područja života, posebice je zahvatila obitelj.
Tako kažemo da se za obitelj došla teška i sudbonosna vremena.
Obitelj je toliko uzdrmana i ugrožena da joj je teško naći lijeka. Svaka se četvrta, treća, gotovo već i druga obitelj raspada.
Sve je manje ljubavi i sreće, vjernosti i radosti.
Obitelj sve više razara i uništava nevjera i razvrat, rastave i pobačaji.
Mnoga djeca su ovisna o drogi, alkoholu i drugim porocima.
Novine, razna piskarala, pornografski časopisi, TV uvelike uzrokuju propadanje obitelji i ubijaju obiteljsko ozračje i duh.
Pitamo se zašto je brak postao nešto potrošačko „Muž i žena nisu više drage osobe, dva nerastavljiva dijela jednoga tijela, nego roba koja se kupuje i prodaje, uzima i baca, mijenja i iskorištava" (dr. Ivo Bagarić).
Slušamo svaki dan kako se jedni drugima tužimo: obitelji su postale nesretne, bolesne, ranjene, u krizi su i raspadaju se.
Nitko nikoga ne sluša, još manje poštuje. Svatko misli da je on najpametniji. Roditelji za sve optužuju djecu, djeca se stalno tuže na roditelje.
Stariji i mlađi se nikako ne razumiju, stalno su u „hladnom ratu". Time se ništa ne rješava. Naprotiv problem postaje još veći i teži.
Zašto je obitelj zapala u krizu i zašto je došla ta opaka bolest?
Zato što su obitelji izgubile Isusa Krista. On je temelj i oslonac svake obitelji.
Nestalo je Duha Božjega, spremnosti na žrtvu, samoodricanja. Vjera je oslabila i kod nekih potpuno iščezla. Molitva se ugasila. Crkva je Kristova zabrinuta za obitelj i zove nas da se vratimo Bogu.
Tajna obiteljske sreće stoji u poštivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evanđelje i njegov Duh. Posvetimo se preko Bezgrješnoga Srca Marijina Isusovu Srcu!
Nemojte misliti da je sreća u obitelji i budućnost djece osigurana tamo gdje u kuću ulazi dosta novaca, pa bile to kune, marke, dolari.
Ne mislite da je sreća u obitelji osigurana time što je u kuću unesen novi namještaj. Sve to može biti dobro i korisno, ali nije dovoljno da te zaštiti od nesloge i jada.
Svi znamo za jednu obitelj koja nije tako-rekuć ništa imala, živjela je u siromaštvu, ali veće sreće, zadovoljstva, mira i sloge nije se nikada našlo na ovoj zemlji. Bila je to obitelj koju danas slavimo: Sv. obitelj.
Vama su djeca, teret, žrtva, patnja, ali i životna sreća. Sreća na zemlji i ona će vam biti vratar koji će vam otvoriti nebo i put k vječnoj sreći ako ih primite iz Božje ruke i odgojite ih za Boga. Sav novac koji ste stekli na zemlji, sva djela koja ste stvorili, sve kuće koje ste sagradili, sve što ste u kuće unijeli i nabavili sve će to vrijeme odnijeti, ali ono što će vas neprestano činiti sretnim i zadovoljnima jest međusobna sloga i valjano odgojena djeca. Ako ovoga nema, sve drugo ne vrijedi ništa.
I vi mladi znajte ljubiti i poštivati svoje starije.
- Budite ljubazni s njima uvijek. Razgovarajte s njima, pozorno ih slušajte, što vam govore, makar ste već i stoputa čuli od njih istu stvar.
Budite im zahvalni, prijeđite preko njihovih slabosti, nesavršenosti i nespretnosti. Nemojte ih u obitelji poniziti.
Poslušajte njihove savjete, nemojte prezirati njihovo iskustvo.
Brinite se za njih i njegujte ih kad su bolesni. Pomažite im uvijek kad god je to potrebno. Ako su daleko, pohađajte ih, javljajte im se kartama i pismima! Imajte vremena za njih...
Neka zajednička molitva u obitelji bude ona Božja kišica koja će gasiti nezadovoljstvo, neslogu…
Sveta Obitelj nas uči da je sreća u duhovnom bogatsvu…
Jedni druge spašavajmo, čuvajmo i popravljajmo…
Učinimo jedni drugima život ljepšim, lakšim sretnijim…
Nemojmo danas otići iz crkve, a da se ne upitamo: Što ću učiniti da mojoj čeljadi bude sa mnom lakši život?
Danas ćeš biti sa mnom u raju - Stara crkvena predaja pripovijeda, kad je sveta Obitelj bježala ispred kralja Heroda u Egipat, našla se je jedne noći u pustinji. Nigdje glavu da zakloni. Lutajući tako nađu jednu špilju i uđu unutra.
A bila je to špilja razbojnička, stanovao je u njoj poglavica razbojnika sa svojom ženom i djetetom. Sinčić bijaše bijel od glave do pete, pun gube. Jadna majka trpjela je silno zbog toga. Duga bol umekšala joj je razbojničko srce, stoga srdačno primi i pogosti svetu Obitelj.
Ujutro zatraži Blažena Djevica Marija malo vode da okupa maloga Isusa, te se zaputiše dalje. Razbojnikova žena kao po Božjem nadahnuću uze onu vodu i u njoj okupa svoga gubavog sina. U istom trenutku dijete postade čisto od gube i zdravo kao od majke rođeno.
Marija Djevica nagradila je razbojnikovu gostoljubivost. Taj sinčić postao je kasnije kao i otac razbojnik, lupež po imenu Dizma.
Jednoga dana uhvati ga pravda i osudiše ga na smrt na križu. Bio je to onaj razbojnik, koji je visio na križu na Kalvariji s desne strane Isusu. Voda u kojoj je Isus okupan, osim što je razbojnika onda očistila od gube, evo i sada na križu isprosila mu je pokajanje.
On podsjeća Isusa na onu vodu i moli, a Isus mu odgovara: Danas ćeš biti sa mnom u raju.
Razbojnik se u zadnjem trenutku svoga života obratio i Isus mu je sve grijehe oprostio i primio ga u raj u vječno blaženstvo.
Božić - Poštovana Božićna braćo i sestre!
U ovoj svetoj noći slavimo rođendan najsvetijega i najuzvišenijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg čovjeka koji je ikada hodao ovom suznom dolinom. Slavimo rođendan našega Spasitelja Isusa Krista, Otkupitelja svih ljudi… Jedne blažene noći rodio se u betlehemskoj štalici žarko očekivani, obećani Bogočovjek – Isus Krist.
Nebo nam je noćas tako blizu. Nebo je u Malenom Isusu sišlo na zemlju. I kao da su posvuda oko nas nebeski anđeli, nositelji Radosne vijesti.
Bog se usudio postati čovjekom. Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše tijelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo je u stanju dokučiti! To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi.
Dogodilo se veliko čudo: doista jedno od najvećih čudesa otkada postoji Zemlja. Vječni Bog, vječna Božja Riječ, Božji Sin rodio se među nama, Bog je postao čovjekom u određenom vremenu.
Bog se toliko ponizio da je sišao na zemlju, u ovu suznu dolinu, među ljude kao maleno dijete. Iz iskustva znamo da svatko voli dijete i da ono voli svakoga. Time što je postao dijete Bog nam je htio pokazati i uvjeriti nas da nas sve neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo s njim vječno.
Postao je jednim od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Bog je prihvatio naše ljudsko tijelo, živio je kao čovjek punim životom. Svaki mu je trenutak bio ispunjen.
Živio je skromno i siromašno samo 33 godine.
Nije bio pošteđen od ljudske zlobe, zavisti, kleveta i laži…
Osuđen je na smrt premda je bio dokraja pošten, pravedan i svet, predan za drugoga. Nekima je smetao. Smeta i danas… Nevjernicima…
Bio je potpuno predan Bogu, nije se predavao osjećajima besmisla i razočaranjima. Isus je bio pravi čovjek, potpuni čovjek.
Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da bi nas naučio kako bi trebalo biti čovjek u punom smislu riječi, da bi i nas ohrabrio da budemo ljudi.
U kušnji smo da pomislimo da je bolje onima koji se nepošteno bogate i koji sebično žive, koji ništa ne rade i ovaj život uživaju, a Isus bi nas htio naučiti živjeti u istini i u potpunom sebedarju.
Uvjerava nas da jedino tako ima smisla živjeti i da s njime skupa na taj način za sve ljude gradimo temelje Božjega kraljevstva.
Usudimo se i dlučimo biti istinski i pošteni ljudi zbog tajne vjere koju noćas slavimo: Boga koji je postao čovjekom!
Čuli smo što je anđeo rekao pastirima: „Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem veliku radost koja će dopasti sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj. On je Krist Gospodin!“
To je poruka ove svete, blažene noći. Crkva, zajednica svih vjernih, noćas radosno kliče: Naviješćujem vam radosnu vijest. I vama koji ste tjeskobni i zabrinuti, tužni i smalaksali; i vama sumnjičavima i nepovjerljivima; i vama napetih živaca, i vama umornih ruku; i vama mladima često smućenih pogleda, uzdrhtalih srdaca u vrevi i oluji mladosti, svima vam javljam i jamčim radosnu vijest Bog je s nama, On je tu da od naše slabosti učini jakost, od klonulosti ustrajnost, od nemira mir, od nesreće sreću.
Bog nas je pohodio. Štoviše, postao je jedan od nas, naš brat. Tako ne samo što "zna" kako je teško biti čovjek nego je to i iskusio. Bog je to osjetio "na svojim leđima..."
To znači da Bogu ne trebamo nadugo i naširoko tumačiti kako nam je teško, kako je "mučno biti slab". On je to iskusio, On to može razumjeti jer je i sam bio „u našoj koži“.
To znači da se Bogu možemo povjeriti, izjadati, iskreno mu sve reći o svojim težnjama i mukama, sumnjama, o čežnjama i padovima, o ranama koje peku...
Ali Bogu ne možemo prigovarati da je bez razumijevanja kada od nas traži da budemo ljudi, tj. pošteni, pravedni i čestiti. To je i njega koštalo. No, on ne traži od nas ono što i sam životom nije pokazao, izveo, ostvario.
Zato, radujmo se i veselimo! Bog nas neizmjerno voli. Zahvalimo mu na ovome velikom daru oslobođenja i spasenja.
Krist se rodio za nas i radi nas. I "mi na Božić ne slavimo samo spomen na rođendan, nego stvarno rađanje, jer Krist se stvarno rađa u Božjoj noći u nama, u svim ljudima dobre volje. To je tajna samoga Boga. I mi smo svi pozvani da u ovoj svetoj noći (da na taj dan) slavimo i svoj rođendan, jer mi se te noći rađamo u nove ljude, ponovo nas Bog stvara iz ljubavi za ljubav. Naše spasenje rođeno je ove noći, naša povijest počela je ove noći – nova era".
U ozračju Kristova rođenja sve naše patnje, muke, nezgode, svakodnevne brige, poteškoće, zapravo sav naš život dobiva svoj puni smisao. Krist dolazi... Krist se rađa...
Jesmo li spremni i pripravni primiti ga? Svakog Božića, pa i ovoga, Krist se želi roditi u našem srcu, u našoj duši. Hoće li se zaista roditi? Jedno je sigurno: hoće ako mu to dopustimo. Dopuštamo da se rodi ako se odreknemo grijeha i svega onoga što mu smeta da k nama dođe...
Ako se Krist ne rodi u našem srcu, u našem životu, onda nismo shvatili Božić, nismo shvatili dolazak Boga među nas. Krist će se sigurno roditi u nama ako umremo grijehu, tj. ako se obratimo i odlučimo živjeti novim životom, ako dopustimo da nas Božji Duh toliko prožme, da Isus živi u nama i mi s njim, da on hoda našim nogama, radi našim rukama, pjeva našim jezikom i slavi nebeskog Oca, da s nama trpi i s nama se raduje...
Kad su jednu novinarku pitali što za nju znači Božić, ona je odgovorila ovako: "Božić je za mene dan kada polažem račune sama sebi; što je s odlukama, s djelima, što je s onim što sam rekla, što sam napisala, što sam morala obaviti, a nisam završila... Za Božić se osjećam odgovornijom".
Tako novinarka, a mi? Kako i koliko se osjećamo odgovorni za Božić? Ne smijemo ostati isti…! Moramo učiniti zaokret, moramo postati drukčiji tj. odgovorniji, pravedniji, savjesniji…
Predragi! Duhom se prenesimo u onu svetu noć Isusova rođenja. Prenesimo se u Betlehem i prepoznajmo u jaslicama novorođeno Djetešće, Isusa, dok nad njime bdiju njegova majka Marija i njegov hranitelj sv. Josip.
Porastimo ovoga Božića u svojoj ljudskosti i bratstvu, očinstvu i majčinstvu, rodbinstvu i domoljublju, vjeri i ljubavi ...
Kip Maloga Isusa je plakao krvavim suzama
Fratar Luiggi (iz mjesta Cava Dei Tirreni, Salerno, Italija) bio je u Izraelu u listopadu 2010. godine i tamo je pronašao kip Maloga Isusa, te ga je smjesta kupio. Po povratku u Italiju, odložio je paket u samostzanskoj sobi i pošao na spavanje.
Sutradan ga je jako nježan glasić probudio: „Otvori, gušim se!“ Sav se smeo. Potom je pošao i otvorio paket koji je donio iz Izraela. Kad tamo, kipić je plakao krvavim suzama!
Pozvao je biskupa koji je toga dana dolazio fratrima u posjetu. I on je primijetio svježe suze na Isusovu licu. Odmah su pozvali ljude od autoriteta i stručnjaci.
Nakon dugotrajnih analiza, činjenica je potvrđena. Nije bilo nikakvoga namještanja. Krv je bila stvarna ljudska krv. Imala je iste karakteristike kao ona s Torinskoga platna. Godinu dana kasnije, tj. u listopadu 2011. kip je izložen vjernicima na štovanje.
Zašto je Betlehemsko Djetešce plakalo krvavim suzama…?
Koju nam poruku šalje…? To je pitanje na koje bi svatko od nas trebao dati odgovor…?
Jedno je sigurno: Isus ne bi plakao da smo mi uvjereni i osvjedočeni vjernici, svjedoci i apostoli mira i bratske ljubavi, što redovito molimo i svetu Misu nedjeljom i blagdanima slavimo, a ne samo kako se mi to volimo reci: Idem, kad god mogu…? Kako se olako ispričavamo i time zavaravamo.
Isus je plakao radi nas i naših grijeha: radi naše nevjere i što se ne obraćamo, zbog bogohulne psovke, kletve, svađe, proklinjanja, ogovaranja, zbog naše oholosti, zavisti, nepraštanja, bestidnih, misli, riječi i djela, jedom riječju zbog svih grijeha protiv šeste Božje zapovijedi…
Plakao je zbog toga što olako dajemo obećanja, a ne vršimo ih. Što olako propuštamo ono što bi trebalo činiti...
Iskoristimo ovu milosnu priliku i obrišimo lice Blaženoga Djeteta!
Svatko od nas mogao bi obrisati barem jednu od njegovih krvavih suza jednostavnom molitvom srca, izbjegavanjem teškoga grijeha, čvrstom odlukom da oprostimo nekomu tko nas je uvrijedio, posteći za majku koja želi pobaciti svoje dijete, posjetom bolesniku i susjedu koji pati od usamljenosti, božićnim darom obitelji koja jedva preživljava...
Tako ćemo doživjeti pravi Božić. Isusa ćemo razveseliti i on nam neće ostati dužan! Isus će u našem srcu proslaviti svoj rođendan...
Maleni Isuse, ponizno te molimo u ovoj Svetoj noći i
Godini vjere daruj nam živu vjeru da Ti se i mi poklonimo kao pastiri!
Daj da uz Tebe, koji si postao maleno dijete i mi budemo djeca!
Ne dopusti da se itko od nas uzoholi i uznosi i nedaj, Bože, izgubi!
Daruj nam milost da povjerujemo u jednostavnost tvoje ljubavi!
Dobri Isuse, daj nam svima milost da možemo biti maleni
kao djeca i da od Tebe učimo svetu mudrost života!
Učini nas svojim svjedocima, da budemo poput Pastira,
koji su bili prvi navjestitelji radosne vijesti tvoga rođenja.
Dijete Isuse, pomozi nam da i mi od noćas budemo
nositelji ne samo lijepih želja, nego djelotvorne ljubavi,
koju ćemo iskazati jedni drugima!
Isuse, udalji od nas svaku napast i svaku sjenku zlovolje,
zlopamćenja, oholosti, zavisti, neumjerenosti!
Neka zloduh psovke i svakoga drugog grijeha bude
što dalje od nas!
Daruj nam srce čisto i ponizno koje će Te slaviti i hvaliti!
Tvoji smo potpuno, Tvoji želimo ostati! Budi s nama!
Prođi diljem naše drage Domovine i cijeloga svijeta.
Molimo te, zaustavi se u svakome domu, svugdje
gdje kuca ljudsko srce koje čezne za ljubavlju i dobrotom,
radošću i mirom, jednom riječju – za Tobom!
Ispuni sve svojim božićnim mirom i blagoslovom.
Pomozi svima da porastu u vjeri i nadi, ljubavi i vjernosti,
domoljublju i ljudskosti.
Daj da ova radost u nama u susretu s Tobom neprestano
raste i da možemo svima pripovijedati o Tebi,
o Božiću, o jaslicama i o malenosti!
Neka nas sve stalno prati sveta Ijubav i radost Božića!
Amen!