Riječ za Tvoju dušu ( Treća nedjelja došašća C)

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi

Objavljeno Subota, 15 Prosinac 2012 07:11

( Subota, 15. 12. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Liturgija 3. nedjelje Adventa odzvanja tradicionalnom oznakom ove nedjelje: radošću. Liturgija gleda Kristov dolazak kao radosni blagdan cijeloga svijeta. Razlozi su toga obiležja: otku­pljenje, pobjeda nad grijehom, ponovno otvaranje raja, vječni život.

Riječ Božju i poruku koju smo čuli u današnjim čitanjima iz Sv. pisma ne možemo posve zapamtiti, a nemamo, vremena niti tumačiti.

Stoga za našu duhovnu hranu dovoljno će biti da zapamtimo po jednu misao iz svakog čitanja. Evo ih:

- "Veseli se i raduj se iz sveg srca!" (l.čitanje);

- "Veselite se uvijek u Gospodinu. Gospodin je blizu!" (II. čitanje)

- "Što nam je, dakle, činiti? (evanđelje).

Zapamtiti samo ove tri kratke izreke bilo bi dovoljno do Božića. Ipak dodajmo im samo nekoliko misli, tumačenja, razmišljanja.

"Veseli se i raduj se iz sveg srca!" - U svagdanjem životu ima radosti. Muž se raduje dobroj ženi, žena požtvovnom mužu; mladić plemenitoj djevojci, djevo­jka mladiću; raduju se djeca dobrim roditeljima, roditelji djeci; raduje se starac, baka, siromah, bolesnik... A vjernik koji živi u Bogu: raduje se što je živ, jer je to znak Božje ljubavi; raduje se što mu život ide prema budućnosti koju mu je Bog namijenio; raduje se što ima prilike, mogućno­sti da služi Bogu i bližnjemu, da raste u milosti i mudrosti, da ostvaruje spasenje; raduje se u svagdanjim poteškoćama.

Radost je nešto što se mora dijeliti. Prava radost je čisto srce.

Teško je biti ponekad radostan, kada oči vide toliko boli, toliko nepravde, bijede, mržnje; teško je biti veseo kada vam gaze dušu i srce.

Pročitah: Ostavljeno dijete u kanti za smeće, žena u samoobrani usmrtila nožem muža, roditelji zadavili dvoje djece, osoba koja je nenaoružanom dečku ispalila metak u potiljak nije dobila ni pet godina. U Švici svakih 15 minuta pretuku jednu ženu, svako treće ubojstvo je posljedica nasilja u obitelji, svakoga mjeseca neki muž ubije ženu jer ga želi napustiti. (Švicarci unatoč blagostanju žive pod najvećim stresom i naj-živčaniji su narod u Europi)

Nekako je lakše biti žalostan, neprestano se tužiti, žaliti, pona­vljati svoj svagdanji "joj". A to je ipak znak slabe vjere, male nade.

Na kraju svih nevolja čeka nas veselje; na obalama vječnosti, čeka nas Gospodin. Bol je naša kratka, naša radost vječna, ne smijemo klonuti. Neka naša radost bude Gospodin - on je izvor naše radosti, vječni izvor vječne radosti - neprolazna radost. Radost koja prolazi nije uopće radost. Ovih dana moramo osjetiti njegovu blizinu, čuti njegov glas i biti veseli...

Veselite se uvijek u Gospodinu. Gospodin je blizu! Radost koja izlazi iz prave vjere jest nutarnja, životna radost, što nam je Bog blizu svuda, uvijek. Evo: blizu nam je Božić, blizu crkva, blizu milost, blizu prigoda za oproštenje, blizu euharistija, blizu bližnji. Sve na dohvat ruke! Blizu nam je kraj ovog života, ali nas netko čeka na tom "kraju".

Krist uistinu donosi radost. On jest i može biti i u zemaljskom životu razlog prave radosti. On ra­dosti daje smisao i određuje joj granice. Po Kristu ulazi u ljudski život vedrina, snaga koja smiruje ne samo tijelo nego i duh. Po Kristu ulazi u čovjeka istinska i duboka radost koja savršeno odgovara životnim zahtjevima čovjeka.

U neizbježnim trenutcima boli i tegobe, Krist donosi strpljenje, snagu i okrepu. S njim čovjek spoznaje vrijednost bola, on čak bol preobrazuje. Jednom riječju on nam jedini donosi blagdansku radost.

I da bismo osjetili tu blagdansku radost, potrebno je otvoriti se Kristu, primiti Krista u svoje misli, u svoju savjest, u svoje vladanje.

Živjeti u radosti i kliktati u veselju znači iščekivati nestrpljivo izbavljenje čiji su znakovi već podignuti na vidiku. Znači živjeti u svijesti da ne možemo doživjeti poraz, nego da smo spašeni.

"Žalosnima satovi prolaze sporo, radosnima brzo!" - Don Boskovo životno načelo.

Što nam je, dakle, činiti? - Tako su ljudi pitali Ivana koji je pun nade, nutarnjega žara i radosti naviještao brzinu Kristovog dolaska. Samo ovo pita­nje je znak pripravnosti! I ako mi danas, desetak dana prije Božića, slušajući Božju riječ, sami sebe upitamo: što nam je činiti? - to je već napredak, puno, pravo! Pripravnost!

Ivan je rekao i odgovor: To je vrijedilo za njih, vrijedi i za nas u našim okolnostima. "Obratite se i činite pokoru!" "Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema nijedne!" Nije li to poziv na dobra djela, pomoć bližnjima, crkvi, potrebnima.

"Nikome ne činite nasilja!" Nismo mi vojnici kojima je to Ivan rekao, ali smo također sposobni činiti nasilje: muž ženi ili obratno, roditelji djeci i obratno, prema starijima, nejakima.

Jednom riječju Ivan traži od nas da budemo pravedni. Tu propovijed sv. Ivana o pravednosti kao pripravi za Kristov dolazak Crkva današnjim evanđeljem pona­vlja i nama. Ona želi da pravednost bude i naša priprava za Kristov dolazak.

To će nas učiniti radosnima, po tom će Gospodin biti blizu nama i drugima: to je adventska priprava. Odazovemo li se ovoj riječi Božjoj, bit će to znak, da riječ Božju nismo samo slušali, nego i poslušali.

Nemojmo nikada zaboraviti da je vrijeme adventa koje svake godine ponavljamo, doba našeg razmišljanje kako ćemo Krista pojedinačno i kao zajednica, što više prihvatiti, što ozbiljnije shvatiti, što djelo­tvornije živjeti. (Potrebna su nam konkretna, vanjska djela koja će biti izraz nutarnjega obraćenja, ljubavi i svladavanja. To svatko može učiniti uz malo dobre volje).

Kako se obratio Maks Dauthendey - Isus rješava sve probleme života

Bavarski pjesnik Maks Dauthendev oženio se Šveđan­kom. Oboje su bili svestrano izobraženi, ali nisu vjerovali u Boga, dušu i vječni život.

Ipak su revno tražili odgovore na iskonska pitanja ljudskoga roda: Odakle dolazimo, zašto živimo na ovoj zemlji, koji je smisao našega života i što nas čeka iza smrti?

Njihova su srca bila prazna, nemirna i tjeskobna, jer nisu mogli naći pravi odgovor na životna pitanja.

Prvi svjetski rat zatekao je Maksa u Indoneziji, gdje je i umro 1818. Nakon njegove smrti našli su kod njega jedno pismo, što ga je poslala žena iz Europe.

"Dragi moj Maks! Mi smo zajednički posvuda tražili ključ što bi nam riješio probleme života i smrti, ali ga nigdje nismo našli. Nadali smo se kako će nam taj ključ dati moderna filozofija i znanost, ali smo se prevarili. Međutim, ja sam ga našla, a taj se ključ zove Isus Krist.

On u svom evanđelju rješava sve probleme života i smrti – dobra i zla, istine i laži, vremena i vječnosti. Stoga, dragi Maks, čitaj revno i pobožno sveto evanđelje i čvrsto

se drži Krista!"

Pjesnik je poslušao svoju ženu i poslije godinu dana smireno umro s križem u ruci.

• < Prethodno
• Slijedeće >