Riječ za Tvoju dušu ( Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Petak, 07 Prosinac 2012 21:02
(Petak, 7. 12. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Svetkovina je Bezgrješnoga začeća Bl. Dj. Marije. Marija je stvorenje kao što smo i mi, ali ona je od Boga odabrana i puninom milosti obdarena, jer se potpuno ufala u Boga i njemu se posve predala.
Ona je stavila svoj život Bogu na raspolaganje i u potpunosti prihvatila Božji plan spasenja. Ona je živjela trajno u ljubavi Božjoj i sva je bila u nesebičnoj službi Bogu i ljudima.
Ona je velikodušnim potpunim predanjem darovala svoje srce Bogu, pa je on zato mogao upotrijebiti cijelo njezino biće za početak boljega svijeta. Ona je stavila svoj život Bogu na raspolaganje i u potpunosti prihvatila Božji plan spasenja. Nije pitala što će joj budućnost donijeti, nego što Bog sada od nje traži. Nije pitala što drugi rade, nego što ona ima učiniti.
Blažena Djevica Marija je svemoćna zagovornice naša kod svog Sina, jer nas ona zagovara kao njegova majka. Marija je nada svih onih koji očajavaju, ona je pomoćnica nas grješnika, ona je suspasiteljica kršćana. Ona nas neprestano gleda svojim majčinskim očima.
Bezgrješna djevica je slika i uzor svakog vjernika. Ona je početak boljega svijeta. Ovaj današnji blagdan jest za nas sve poziv i prilika da se i mi poput nje otvorimo Bogu i stavimo u službu Bogu i braći ljudima. Ne zaboravimo i nas, poput Marije Bog ljubi. I nas poput nje on ispunja milošću.
Bog je Mariju ljubio na poseban način, odabrao ju je i obdario puninom milosti i zato je ona bez ljage svakoga grijeha. Ona je štoviše jedina od ljudskoga roda izuzeta od istočnog grijeha u kojem se svi mi rađamo.
Ona je majka Krista koji je naš život. Stoga Bezgjrešno začeće podsjeća nas da nam Bog ne dolazi u susret da nas osudi nego da nas spasi. Dar koji je Bog dao Mariji, ima značenje i vrijednost za svakoga čovjeka. To je božanski znak. Bezgrješno začeće znači odsutnost grijeha, prije svega istočnog grijeha.
Osvijetlimo malo pobliže istočni grijeh. Paskal veli: "Ništa tako ne iznenađuje kao nauka o istočnom grijehu. Ali bez te tajne, od svega neshvatljivog mi samima sebi bili bismo najneshvatljiviji. Teško je shvatiti istočni grijeh. Ali bez istočnog grijeha još je teže shvatiti čovjeka".
Ljudski rod koji je proizašao iz Božjih ruku i koji je od njega uzdignut u stanje posinaštva, postao je grješan. Pobuna protiv Boga počinje već u početku povijesti: to je pobuna naših praroditelja. Tako je prvi čovjek Adam izgubio za sebe i za nas iskonsku pravednost, to jest duh posinjenja koji je primio zajedno s darom nepovredivosti.
On je doista primio tu pravednost kao dar koji je trebao prenijeti svojim potomcima zajedno sa čisto ljudskim životom. Kad je zbog vlastitoga grijeha pao s toga prvotnog uzdignuća, on je im prenio palu narav kao što je njegova. To nutarnje propadanje koje nas udaljuje od Boga skupa s Adamom tako da u nama nastavlja udaljivanje od Boga u koje je on (Adam) voljno upao, u nama je grješno stanje.
Pali čovjek, pa i onda kad je opravdan krštenjem koje ga prijedinjuje Kristu, ostaje iznutra oslabljen u borbi protiv grijeha, jer mu se ne vraća dar nepovredivosti. Zbog toga je on, međutim, još više pozvan da traži iscjeliteljsku Kristovu milost i, u slučaju potrebe, ponovno oproštenje u primanju sakramenata i u poniznoj molitvi.
Poradi istočnoga grijeha, nakon kojega dolazi grijeh svijeta, Bog dopušta da smrt caruje u ljudskom rodu smrt je plaća grijehu.
Budući da je Bog čovjeka stvorio iz ljubavi, on ga nikada ne ostavlja pa ni onda kad se čovjek pokazuje prema njemu neposlušan ni onda kada griješi. On spašava čovjeka.
On je odvijeka odabrao jednu poniznu Djevicu Mariju, koja je jedina bila bez ljage grijeha, da bude majkom njegova Sina, Spasitelja svijeta.
Tako nam Bog u svome Sinu, našemu Spasitelju pokazuje svoju ljubav Koja je stvarno bez granica. Sv. Pavao kaže: "Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, prema dobrohotnosti svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome", (Ef 1,5-6).
Nemojmo stoga nikada zaboraviti: unatoč stanju u kojem se nalazimo, Bog nas hoće spasiti. Mi smo dužni vjerovati u obećanje spasenja koje se već započelo ostvarivati u trenutku bezgrješnoga začeća Marijina i po njoj prerasta na sve čovječanstvo kao slobodni dar milosti kojemu je Marija kasnije -kao slobodna osoba - slobodnom odlukom odgovorila.
Marija se slobodno - u vjeri i potpunom povjerenju odlučuje za Boga. To nam svjedoči i njezin odgovor anđelu: "Neka mi bude po tvojoj riječi".
Ona je dakle predajući se Bogu svim svojim bićem sudjelovala u spasenju čovječanstva.
Poruka je blagdana ovo: Marija je predano sudjelovala u spasenju ovoga svijeta. Brinimo se za svoje spasenje: tj. da postajemo sve bliži Kristu koji je jedini naše spasenje; da neprestano rastemo u iskrenom obraćenju i u borbi protiv zla i grijeha.
„Ja sam Bezgrješno Začeće!“
Papa Pio IX. je 8. prosinca 1854. proglasio dogmom Bezgrješno začeće tj. neoborivom vjerskom istinom. Crkva je oduvijek vjerovala u Marijinu bezgrješnost i kao takvu je štovala.
Četiri godine poslije Papina Proglasa javila se u Lurdu Gospa i „ovjerila“ Papinu Povelju. Bilo je to 25. ožujka 1858.
Bernardica je triput pitala: „Gospođo, hoćete biti ljubazni da mi kažete svoje ime?“ Na sva tri pitanja se „Lijepa Gospođa“ milo nasmiješila. Ali je treći put maloj pastirici odgovorila: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“
Bernardica je pohitala kući i putem stalno ponavljala: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“ Ona nije razumijela te riječi i zato je htjela doslovno ih prenijeti župniku.
+ + +
Kad je presretna Bernardica, kojoj se ukazala Marija u Lurdu, bila već starija redovnica i oboljela, neka je djevojčica došla poglavarici s molbom, da joj dopusti vidjeti sestru, koja je vidjela Gospu.
Poglavarica joj je to teška srca dopustila i ujedno upozorila, da to učini posve tiho. Djevojčica je je tako i postupila.
Pristupila je krevetu, na kojem je ležala bolesnica, i rekla: "Jeste li vi Bernardica?" - "Jesam." - čuo se tihi odgovor.
- "Jeste li vi vidjeli Mariju?" - pitala je djevojčica.
- "Da. vidjela sam Je." - "Je li bila lijepa?" upitala je dalje djevojčica.
A bolesnica je izrekla ove značajne riječi: "Tako lijepa, da bih voljela umrijeti, samo da je još jedanput vidim."
Vidjeti Marijinu ljepotu! Vidjeti ljepotu Njezina bezgrješnog začeća i bogato biserje Njezinih milosti! Vidjeti je svu čistu, svu svetu, svu bez ljage! O, kako uzvišena slika!
A opet - slika naše Majke!
O Majko, otvori nam duševne oči, da spoznamo Tvoju ljepotu!
O Majko, daj, da nas Tvoja ljepota zanosi!
O Majko, moli za nas da živeći iz ljubavi naša vjera raste i jača se.
O Majko, isprosi nam milost da ljubimo Isusa i dođemo u raj!