Ovaj evanđeoski tekst spontano povezujemo uz svršetak svijeta. Međutim, mnogi ljudi doživljavaju svaki dan ‘male apokalipse’: preko noći njihova je sreća uništena, svaki dan stiži vijesti o katastrofama, ratovima i nevoljama u različitim dijelovima svijeta. U današnjem evanđelju Luka govori o dolasku Sina Čovječjega. Apokaliptičke slike iz evanđelja samo su kulisa, zastor, za radosno iščekivanje Sina Čovječjega: “Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje!”

‘Uspravite se i podignite glave!’ Kako? Nije to tako jedno-stavno! Kako se uspraviti i podignuti glavu, ako je netko godinama nezaposlen, ako se prijateljstvo, velika ljubav ili brak raspadaju… Nije se lako uspraviti i podignuti glavu, ponovno imati povjerenje u ljude, ako smo bili duboko povrijeđeni i razočarani. S druge strane, osjećamo da nas obeshrabrenost i malodušnost iznutra uništavaju. Treba nastaviti živjeti. Čak i nakon gubitka naših voljenih, moramo se opet moći uspraviti, podignuti glavu, iznova započeti, vratiti se svakidašnjici. To nije moguće bez pomoći i podrške naših bližnjih. Jesmo li doista jedni drugima podrška, oslonac u teškim životnim situacijama? To je pitanje koje bi nas trebalo pratiti tijekom došašća.

‘Uspravite se i podignite glave!’ Isus tako govori jer računa s Bogom. Ima pred očima Božja obećanja. Otvoren je budućnosti. Na vjeronauku smo učili da se židovi i kršćani razlikuju po tome što židovi još očekuju Mesiju, dok su kršćani prepoznali i povjerovali da je u Isusu došao očekivani Mesija. No, postavlja se pitanje: Jesmo li zbilja već ‹otkupljeni›? Je li čitav svijet spašen? Svakidašnje iskustvo potvrđuje da ne živimo u ‹otkupljenom svijetu›. Kako onda Isus može reći da se “približava naše otkupljenje”?

Kao kršćani vjerujemo da je Isusovo otkupiteljsko djelovanje prisutno u našemu svijetu. Ali, dokle god traje ljudska povijest, traje i vrijeme grijeha, smrti, bolesti, podjela, u Crkvi i u svijetu. Zato i mi kršćani, poput nekoć pobožnih židova, očekujemo konačno otkupljenje.

Kategorija otkupljenja označava globalno spasenje. Govoriti o otkupljenje, znači, drugim riječima, govoriti o oslobođenju, solidarnosti, ulasku u novi život, humanizaciji. Pojam ‘otku-pljenje’ uključuje i politički i ekološki vid spasenja. Ono je oslobođenje od svih oblika ekonomskog izrabljivanja, političkog ugnjetavanja, od bilo kojega oblika nasilja prema ljudima i prirodi… Stoga se Kristovo otkupljenje uvijek događa kada mi vjernici angažirano djelujemo za opće dobro i suosjećamo s ljudima u nevolji.