Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Dajte FRAMI dio sebe i stostruko će vam se vratiti

img_6468(1. 2. 2012.- tgportal.net - Ivana Vučemil) Uz ovu našu stranicu, framaši su počeli pisati i za tgportal.net, pa pročitajte prvi članak koji je napisala naša predsjednica!

Ne znam koliko će mi biti moguće napisati „nešto malo“ o FRAMI, jer je to jedna od onih tema o kojima bih mogla pričati bez prestanka. Ali evo, nastojat ću ne biti dosadna.

U našem statutu piše da je „FRAMA bratstvo mladih koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje Asiškoga“. Na poticaj fra Vinka Bebeka i fra Roberta Jolića, tomislavgradski vjerski život bio je obogaćen spomenutim bratstvom. Prvi sastanak održan je 25. veljače 1995. godine, a evo, hvala Bogu i dan-danas, nakon 17 godina, smo vrlo aktivni. Brojka članova u početku nije bila prevelika, početci nisu bili lagani, ali uz Božju pomoć, i uz sve ove prelijepe ljude, brojka se popela na gotovo 200 framaša, koliko ih danas brojimo. Danas je u FRAMU uključeno oko 70 simpatizera ili „pripravnika za FRAMU“, te 130 stalnih članova. Rad je, naravno, raspodijeljen po sekcijama, njih devet, a to su: medijska, likovna, karitativna, dramska, sportska, liturgijska, glazbena, molitvena i radna. Naravno, svaka sekcija odrađiva svoj dio „posla“.

Ali, ako mene pitate, ja bih se makla od ovih „formalnosti“ i pisala bih iz svoga framaškog iskustva kojega, hvala Bogu, ima jako puno!

U FRAMU sam se upisala početkom osmoga razreda i da Vam iskrena budem, iz nemam pojma kojeg razloga.  Jednostavno, „išli su svi, idem i ja“. Na sastancima nisam previše surađivala, potvrdit će i tadašnji moji animatori, jednostavno sam osjećala stid od od nih starijih od mene. Mislim da je to i dan-danas problem u FRAMI, pa se svi skupa trudimo raditi na tome.

A onda, najednom, našla sam se u vijeću FRAME. Opet, nemam pojma kako. Pa nakon godinu dana sam, evo, i predsjednica ovoga našeg mjesnog bratstva. Iskreno, to me probudilo.  Znate… ja to prepisujem Bogu. Sigurna sam da je On htio da ja osjetim sve ovo, da me obogati prelijepim iskustvom kojega ću vječno pamtiti, da pokušam dio ovoga svog oduševljenja podijeliti s drugima. I zato sam puno puta svojim framašima rekla: „Dajte FRAMI samo malo, jedan komadić sebe, i FRAMA će vam stostruko vratiti!“, govoreći im iz iskustva!

Već me odavno zanima što „stari framaši“ pomisle kad čuju riječ „framaš“? Budi li ta riječ u njima neku blagoslovljenu, lijepu uspomenu na to razdoblje u životu, odrastanja i upoznavanja sebe? Zanima me, jer se ja osobno tako osjećam. Meni, osobno, srce svaki put zatreperi kad se spomene Franjevačka mladež, kad se spomenu svi ti prekrasni ljudi kojima je glavni i osnovni cilj slijediti sv. Franju.

Trenutno se nalazim na nekoj „raskrsnici“ svoga života. Ubrzo će mi se dosadašnji život promijeniti. Više neću biti u ovom istom gradu, neću bit sa svojim framašima na sekcijama, zajedničkim susretima, misama zornicama i druženju koje slijedi nakon nje. Neću biti s njima na njihovim putovanjima, izletima, kampiranju, mimohodima. Neću više biti ta „zvijezda vodilja“ koja sam bila do sada, njihovim odabirom, a za koju Bogu svakodnevno zahvaljivam… i zahvaljivat ću! Ali, jedno mogu obećati- bit ću na njihovim idućim obredima Primanja i Obećanja, kada god to budem u mogućnosti! To je zapravo srce ove naše zajednice; kada se svi mi, zajedno stanemo pred Presvetoga obvezujući se da ćemo živjeti po primjeru sv. Franje i da ćemo kroz godinu svoju mladost posvetiti Kristu. Ja mislim da nema ništa ljepše od toga.

Ne želim da ovo zvuči kao oproštaj, jer to nije! Još ću ja uživati tu priliku da mi ova naša zajednica uljepšava život na svoj način, još uvijek ću, i ako Bog da do kraja života, živjeti kako bi to želio Isus Krist i sv. Franjo.  A kada tome dođe kraj… Eh, kada tome dođe kraj… Nosit ću vas zauvijek u svome srcu i vječno vam zahvaljivati na ovom daru. Svojim framašima samo želim reći da budu ustrajni na svome putu. Slušajte našega Jožu, ne gubite naše vrijedne običaje(znate vi na sto mislim), molite se jedni za druge i budite dobri kakvi i jeste!

A vama se, dragi moji, želim samo zahvaliti na podršci koju primamo od vas. Nama to puno znači, to nam je jedan pozitivan vjetar u leđa! Pa evo, i vama, koji ste nam pružili mogućnosti da i preko ove stranice dijelimo s ljudima dobre volje svoj rad i svoju aktivnost, jedno veliko HVALA! 

Mir Vam i dobro!