Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Osobni doživljaj Svjetskog susreta mladih

iva-madrid( Petak, 2. 9. 2011. – Iva Budimir) Jeste li ikada imali problem sa prenošenjem osjećaja na papir? Jeste li ikada doživjeli nešto tako snažno i fascinirajuće da vam je bilo nepojmljivo pisati o tome, ali ste svejedno željeli imati tekst koji će vam prevrtjeti film u glavi i vratiti vas na mjesta koja čuvaju brdo uspomena?

Ako jeste, onda suosjećam s vama. Taj mi se osjećaj uvukao pod kožu od mog posljednjeg putovanja, onoga u Madrid na Svjetski dan mladih.

Vjerujem da su svi znali što se u Madridu događalo od 16. do 21. kolovoza, no manje je poznato da se nekoliko dana prije, točnije od 12. do 15. kolovoza, u jednoj madridskoj školi okupila franjevačka mladež na Svjetskom susretu Frame. Škola sv. Rite tih je dana bila dom stotinama framaša iz četrdesetak zemalja svijeta. I opet imam onaj isti problem. Jako je teško riječima vam opisati svu onu radost koja je vladala hodnicima škole, ono veselje koje se vidjelo na licima svih dok smo pjevali i plesali na igralištu, onu spontanost i franjevačku jednostavnost koju sam susretala na svakom koraku, pa se uopće neću ni truditi opisivati sve te osjećaje. Budite malo ljubomorni što niste bili ondje. Zaista predivno iskustvo, još samo jedan komadić u mozaiku svjetske raznolikosti, ali i još jedan dokaz da je sv. Franjo još uvijek tu, u našim srcima. Stvarno je divan taj njegov duh! Toliko nas je zanio da smo zaboravili da svemu što je lijepo dođe kraj, pa tako i ovom našem okupljanju. Dio naših sustanara napustio je školu i pridružio se većim grupama koje su iz njihovih zemalja stigle na Svjetski dan mladih. Rijeke ljudi slijevale su se u središte Madrida gdje je bio doček Svetoga Oca. Nestrpljivo smo ga iščekivali i pratili svaki njegov korak na video zidu. Ulicama Madrida odjekivala je pjesma i oduševljenje kada je Papa stigao među nas. Oni malo viši su ga uspjeli i vidjeti jer je prošao blizu nas, a mi malo niži smo poskakivali u nadi da ćemo vidjeti bar kapicu. Vidjeli ga ili ne, njegova je prisutnost širila neku posebnu radost i ushićenost koja nikoga nije zaobišla. Zamislite samo kako je tek bilo na aerodromu Cuatro Vientos! Čuli ste za oluju koja nas je pokušavala omesti, ali niste čuli srca koja su u tim trenutcima kucala kao jedno, ogromno srce! To su najbolji trenutci moga života. Jeste li čuli pjesmu, smijeh, uzvike upućene Benediktu? Niste? Pa gdje ste bili? Imala sam osjećaj da je u tom trenutku cijeli svijet pjevao. Bilo je tako moćno da vam to uopće ne želim opisivati! :) A onda klanjanje… Sve je utihnulo u tih pola sata. Kiša je prestala, vjetar se smirio, a mi smo se usidrili u Kristovu luku. Predivan osjećaj! Papa je bio ponosan na nas, divio se našoj nepokolebljivosti i radosti. Kiša i vjetar su nas ponovno pokušali poljuljati, ali nisu uspjeli. Mi smo bili presretni, pjevali smo i plesali, radovali se svakoj kapi kiše i svakom dašku vjetra. Ujutro smo sa Svetim Ocem proslavili i svetu Misu, a onda smo polako odlazili sa aerodroma. Posljednji dan u Madridu neki su proveli na bazenu, neki u gradu, a oni najvrjedniji su pakirali kofere. Mnogi su imali problem sa zakopčavanjem, trebalo je spremiti sve te uspomene! Navečer smo tužni, ali u isto vrijeme i neobično radosni, napuštali madridske ulice… Ujutro smo prošetali Barcelonom, a te smo se večeri bućnuli u Cannesu. Sljedeći smo dan proveli u dobrom, starom autobusu i bivali sve više svjesni da se uskoro rastajemo.

Bilo je suza, bilo je smijeha, a u svemu ona dobro poznata radost. Zaista sam presretna što sam upoznala tako divne ljudi, iskusila tako divne stvari da je to čudesno! Sad mi samo preostaje puniti kasicu jer se susret u Rio de Janeiru opasno približava… ;)